Prefini domaći keksi iz mamine knjige recepata

Znate li za onaj božanstveni okus naoko jednostavnih kolača, koji se neopisivo tope u ustima? Mali, sitni keksi koji nas vraćaju u djetinjstvo, bude nam mirise sjećanja i na trenutak ganu svojim postojanjem, bok uz bok s modernim slasticama fantastičnog i blještavog izgleda. Njihovi su sastojci  u bilježnicama s receptima pisani rukom, često uz naziv kolača imaju i oznaku, ime onih obiteljskih prijatelja ili drage prijateljice kod koje smo ih prvi put probali. Ponekad i sam kolač nosi kodni naziv mamine prijateljice, npr. Ivankine šnite ili Bebini medenjaci. Tada to više nije samo kolač, već cijela emocija vezana uz njega. Svaki od njih ponovno oživi čitanjem i vraća u sjećanje sliku nedjeljnog ručka kod tete Bebe ili Ivankinog rođendana. I zato su mamine bilježnice s receptima neprocjenjive, vrijednost koja u sebi čuva cijeli duh jednog vremena, tradicije i prijateljstava.

Vrijeme je Adventa, bliži se Božić i s dna ladice izvlače se bilježnice s omiljenim receptima naših mama i traže oni s oznakom „božićni“, kako bi se u blagdanske dane oživjeli mirisi mamine kuhinje, bila ona s nama ili nas pratila u mislima i sigurnom rukom vodi naše pokušaje izrade baš onakvih zvjezdica od prhkog, u hladnjaku ohlađenog tijesta ili postizanje baš onakve topivosti, koju tako živo osjećamo čim pomislimo na njih.

No, kako su nastali božićni kolači?

Povijest božićnih kolača

Njihova povijest vezana je srednjevjekovnu Europu, prvenstveno germanske, austrijske i njemačke samostane i 12. stoljeće, kada je započela izrada prigodnih slastica u slavu Isusovog rođenja. Prvi su s njihovom izradom započeli Benediktinci. U to je vrijeme do „slatkih“ sastojaka bilo izuzetno teško doći, pa su ti prvi kolači predstavljali vrhunac luksuza i posebne časti. U njih su se, kako je koji od začina dolazio u Europu, stavljali tada moderni sastojci kao što su: muškatni oraščić, cimet, anis, vanilija, klinčić, papar… svi koji su se u to doba koristili i u narodnoj medicini, pa su se kolačići jeli i za ublažavanje različitih tegoba. U njih su se još dodavali i suho voće, đumbir, bademi, med i dr. Što je koji kolač bio bogatiji, to se više naglašavalo bogatstvo domaćina i raskoš u kojoj su se posluživali. Tako su nastali prvi poznati medenjaci. Vrlo brzo njihova se priprema proširila, pa i profesionalizirala, pa ih u 13. stoljeću već peku i u brojnim pekarnicama. Nove i maštovitije oblike dobivaju u 15. stoljeću, kada su se od tijesta podatnog za oblikovanje izrađivali kolačići u obliku Adama, Eve, zmije, jabuke i ostalih oblika s posebnom simbolikom,koji su se potom kao ukrasi vješali na božićna drvca. Do 16. stoljeća, božićni kolači postali su popularni diljem Europe.

Osnovni zadatak božićnih kolača bio je zadržavanje svježine tijekom cijelih blagdana te mogućnost ranije pripreme, puno prije samog Božića. Zato su najvećim dijelom i bili načinjeni od „izdržljivih“ sastojaka, koji su im osiguravali svježinu.

No, vratimo se na zvijezdu ovoga članka. To su najfiniji i najtopiviji keksi, napravljeni od samo nekoliko osnovnih sastojaka, ali čija prhkost nadilazi sva čudesa današnjih trendy slastica. Upravo ovaj recept pobijedio je u bilježnici recepata jedne drage mame i njene Jasne, kada su odlučivale koji od nekoliko prikupljenih, rukom ispisanih recepata, ima najbolji okus, krhku prhkost i riječima teško iskazivu topivost. Pobijedio je jedan stari obiteljski recept, uz koji stoji oznaka Žanić, obitelji kod koje se nekada davno uživalo u njima. Ovaj recept može vam poslužiti i za omiljene vanili-kiflice.

Ne zahtijeva puno truda, a rezultat je fantastičan.                                                                                                                                                                                                                                                    

Prefini mamini keksi

  • 25 dkg mekog brašna
  • 20 dkg maslaca
  • 10 dkg šećera u prahu (štaub šećera)
  • 15 dkg mljevenih oraha

Sve zajedno dobro, dobro umiješajte u kompaktno tijesto i ostavite u hladnjaku nekoliko sati (najbolje preko noći). Razvaljate tijesto na cca ½ cm debljine i oblikujte polumjesece, zvjezdice ili bilo koji drugi oblik koji želite, a možete jednostavno manje komadiće tijesta razvaljati prstima i ručno, bez kalupa, oblikovati male kiflice ili polumjesece. Pecite 10ak minuta na 180 C.

Ohladite, poslužite i topite se od miline….

 

Foto: obiteljski album

Štitnjača.hr

O životu sa štitnjačom. O životu bez štitnjače. O šarenim i sivim danima. I svemu između toga.

WordPress Ads