Napredak znanosti, medicine i farmakologije karakterističan za novije razdoblje u ljudskoj povijesti dramatično je promijenio zdravstvene ishode i medicinsku problematiku u moderno doba. Osjetno se produljio prosječni životni vijek ljudi, ali da li se povećala i kvaliteta života tj. zdravovječnost?
Nagli pad smrtnosti od zaraznih bolesti na globalnoj razini na žalost je koincidirao s istovremenim porastom prevalencije pretilosti i drugih metaboličkih bolesti. Uključujući tako prije svega inzulinsku rezistenciju, visoku razinu “lošeg” kolesterola, masnoća u krvi te povišen krvni tlak, uz ostale komorbiditete.
Navedeni zdravstveni poremećaji značajke su metaboličkog sindroma i na njih mogu utjecati i genetski i negenetski/okolišni čimbenici. Prava epidemija metaboličkih bolesti u posljednjih samo nekoliko desetljeća ukazuje na sve istaknutiju ulogu okolišnih faktora u brojnosti navedenih zdravstvenih poremećaja.
Promjene u našem okolišu, a prije svega načinu života doista su usporedne s porastom broja dijagnoza raznih metaboličkih bolesti. Na žalost, među njima se danas nalaze i sve brojniji zdravstveni poremećaji rada štitnjače.
Pravilna, uravnotežena i prilagođena prehrana koja sprječava nutritivne nedostatke može poboljšati kvalitetu života svih ljudi, pa tako i bolesnika s poremećajima rada štitnjače.
Što je i što radi štitnjača?
Štitnjača je žlijezda koja izgleda poput leptira, smještena je sprijeda u donjoj polovici vrata, ispod grkljana, a ispred dušnika. Građena je od dva režnja koji su međusobno spojeni središnjim suženim dijelom.
Štitnjača ima važan posao unutar našeg tijela — otpušta i kontrolira razine hormona štitnjače koji pak direktno kontroliraju metabolizam. Metabolizam je ukratko proces u kojem se hrana koju unesemo u tijelo pretvara u energiju. Ta se energija zatim koristi kako bi mnogi tjelesni sustavi radili ispravno.
Štitnjača kontrolira metabolizam pomoću nekoliko specifičnih hormona — T4 (tiroksin, sadrži četiri atoma joda) i T3(trijodtironin, sadrži tri atoma joda). Ti hormoni kao kemijski glasnici između ostalog “govore” “stanicama tijela koliko energije trebaju koristiti za koje procese. Kada štitnjača radi ispravno, održavat će zdrave razine navedenih hormona kako bi metabolizam radio ispravnom “brzinom”. Kako se hormoni iskoriste u metabolizmu, štitnjača stvara njihove zamjene.
Sve navedene procese nadzire hipofiza. Smještena u središtu lubanje, ispod mozga, hipofiza prati i kontrolira između ostalih parametara i količinu hormona štitnjače u krvotoku. Kada hipofiza osjeti manjak ili visoku razinu hormona štitnjače u tijelu, prilagodit će količine izlučivanjem vlastitog hormona. Ovaj hormon se naziva TSH i biti će poslan u štitnjaču s instrukcijama što treba učiniti da se tijelo vrati u normalno funkcioniranje.
Hormoni štitnjače
Hormoni štitnjače utječu na funkciju svih organa. Bez njih nema normalnog razvoja ni rada središnjeg živčanog sustava (CNS). Važni su za održavanje tjelesne temperature i održavanje normalne aktivnosti centra za disanje, kontrolu potrošnje energije i potrošnje kisika. Na srce djeluju tako da dovode do povećanja kontraktilnosti srčanog mišića i ubrzanja rada srca, pojačavaju pokretljivost crijeva, utječu na pregradnju kostiju te homeostazu šećera i masnoća u krvi.
Zdravlje štitnjače povezano je sa sposobnošću da stvara hormone u optimalnim razinama. Određena stanja mogu dovesti do toga da štitnjača ne proizvodi dovoljno ili pak proizvodi previše svojih hormona, što nepovoljno utječe na zdravlje i dobrobit pojedinca.
Što su bolesti štitnjače?
Bolesti štitnjače općeniti su izraz za zdravstveno stanje koje sprječava štitnjaču da proizvodi pravu, uravnoteženu količinu svojih hormona.
Kad štitnjača proizvodi previše hormona, tijelo doslovno prebrzo troši energiju. Taj se poremećaj zove hipertireoza. Prebrzo trošenje energije učinit će mnogo više od toga da vas umori, može vam ubrzati kucanje srca, uzrokovati da smršavite nenamjerno, pa čak i učiniti da se osjećate nervozno. S druge strane, štitnjača može proizvoditi premalo hormona. Takvo se stanje naziva hipotireoza.
Hipotireoza je dakle kronična metabolička bolest koja se javlja zbog (pre)niske razine hormona štitnjače. Ako se hipotireoza ne liječi, dugotrajne komplikacije mogu uzrokovati vrlo iscrpljujuću bolest, pa čak i smrtni ishod. U SAD-u i drugim zemljama razvijenog zapada je autoimuna bolest štitnjače (Hashimotov tireoiditis) danas najčešći uzrok hipotireoze. Međutim, ako gledamo globalno, nedovoljan unos joda (u pravilu primjetan u zemljama u razvoju) je statistički najčešći uzrok hipotireoze.
Spomenuta dva glavna poremećaja mogu biti uzrokovana nizom stanja. Također, mogu se prenositi kroz obitelji (nasljeđivati). Bolest štitnjače može pogoditi bilo koga – muškarce, žene, dojenčad, tinejdžere i starije osobe. Može biti prisutna pri rođenju (u pravilu tad to bude hipotireoza) i može se razviti kako starimo (kod žena je poprilično česta nakon menopauze). Žene imaju 5-8 puta veću vjerojatnost da će im se dijagnosticirati zdravstveni problem povezan sa štitnjačom, u usporedbi s muškarcima.
Osobe izložene većem riziku od razvoja bolesti štitnjače su one koje:
- imaju obiteljsku povijest bolesti štitnjače.
- imaju dijagnosticirano određeno zdravstveno stanje (može uključivati dijabetes tipa 1, primarnu insuficijenciju nadbubrežne žlijezde, lupus, reumatoidni artritis…)
- konzumiraju lijek koji ima visok sadržaj joda (npr. amiodaron)
- stariji su od 60 godina, posebice kod žena
- imaju povijest bolesti ili karcinoma štitnjače u prošlosti.
Što uzrokuje bolest štitnjače?
Kako smo već spomenuli, dvije glavne vrste bolesti štitnjače su hipotireoza i hipertireoza. Oba stanja mogu biti uzrokovana drugim bolestima koje direktno utječu na rad štitnjače.
Stanja koja mogu uzrokovati hipotireozu uključuju:
- Tiroiditis: Ovo stanje je upala (nateknuće) štitnjače. Tiroiditis može smanjiti količinu hormona koje štitnjača proizvodi.
- Hashimotov tireoiditis: autoimuno stanje u kojem tjelesne stanice napadaju i oštećuju štitnjaču.
- Postporođajni tireoiditis: ovo se stanje javlja kod 5-9% žena nakon poroda. Obično je to privremeno stanje.
- Nedostatak joda: štitnjača koristi jod za proizvodnju hormona. Nedostatak joda problem je koji danas pogađa nekoliko milijuna ljudi diljem svijeta, mahom u zemljama u razvoju.
- Štitnjača koja ne radi: Ponekad štitnjača ne radi ispravno od rođenja. Ovo stanje pogađa u prosjeku 1 od 4000 novorođenčadi. Ako se ne liječi, dijete bi u budućnosti moglo imati i fizičke i mentalne zdravstvene probleme.
Stanja koja mogu uzrokovati hipertireozu uključuju:
- Gravesova bolest: U ovom stanju štitnjača može biti preaktivna i proizvoditi previše hormona. Ovaj problem se naziva i difuzna toksična gušavost (povećana štitnjača).
- Čvorovi: Hipertireoza može biti uzrokovana čvorovima koji su preaktivni unutar strukture štitnjače.
- Prekomjerne razine joda: Kada imamo previše joda (minerala koji se koristi za stvaranje hormona štitnjače) u tijelu, štitnjača proizvodi veće količine hormona štitnjače nego što joj je potrebno. Višak joda može se pronaći u nekim lijekovima i sirupima protiv kašlja.
Uz anamnezu i klinički pregled u dijagnostici bolesti štitnjače koriste se iduće pretrage i metode:
- TSH,
- ukupni i slobodni tiroksin (T4 i fT4),
- ukupni i slobodni trijodtironin (T3 i fT3),
- autoantitijela protiv tiroidne peroksidaze (anti-TPO) odnosno protiv tireoglobulina (anti-TG),
- antitijela na TSH,
- ultrazvuk štitnjače
- citološka punkcija i scintigrafija štitnjače.
Cilj liječenja poremećaja zdravlja štitnjače jest postizanje eutireoze odnosno normalizacija vrijednosti TSH i hormona štitnjače u krvi. Kod hipertireoze to se postiže lijekovima koji blokiraju rad štitnjače, operativnim odstranjenjem žlijezde ili primjenom radioaktivnog joda, a kod hipotireoze nadomjesnim hormonalnim liječenjem.
Od svih u tekstu do sada navedenih poremećaja, danas je u razvijenom, zapadnjačkom svijetu Hashimotov tireoiditis(u daljnjem tekstu HT) izuzetno često dijagnosticiran, pa je stoga i znanstvena literatura na ovu temu najbrojnija. Iz navedenog ćemo se razloga u ostatku teksta pozabaviti upravo ovom problematikom.
Hashimotov tireoiditis (HT) i pretilost
Hashimotov tireoiditis (HT) je najčešća autoimuna bolest i vodeći uzrok hipotireoze u zapadnjačkom svijetu, a kod koje dolazi do oštećenja štitnjače. Mnogi bolesnici s HT-om, čak i u eutireoidnom (ravnoteža hormona štitnjače) stanju, imaju prekomjernu tjelesnu težinu, dijagnosticirane metaboličke poremećaje i smanjenu kvalitetu života.
HT negativno utječe na dobrobit i kvalitetu života, jer su hormoni štitnjače direktno odgovorni, između ostalog, za:
- termogenezu (proces stvaranja topline u tijelu koji je karakterističan za toplokrvne životinje i ljude, a koji je baziran na oksidaciji hranjivih tvari u staničnim mitohondrijima),
- brzinu bazalnog metabolizma,
- metabolizam ugljikohidrata, proteina i masti.
Klinički simptomi obično se javljaju kao posljedica hipotireoze i karakterizirani su lokalnim i sustavnim manifestacijama. HT utječe na različite sustave, uključujući kardiovaskularni, gastrointestinalni, plućni, reproduktivni, neuropsihijatrijski, kao i na zdravlje i izgled kože.
Simptomi HT su nespecifični (problemi koncentracije, kronični umor, slabost, suha koža, promjene tjelesne težine i zatvor) i ovise o težini HT poremećaja. Poremećaji raspoloženja i anksioznost također su česti u bolesnika s HT-om.
Terapija hipotireoze kao posljedice HT-a je dnevna, oralna primjena sintetskog hormona štitnjače – levotiroksina, u dozi od 1,6-1,8 mikrograma po kilogramu tjelesne težine. Supstitucijska terapija mora se uzimati doživotno kako bi se održala normalna razina TSH. Uz upotrebu LT4, odgovarajuća prehrana i suplementacija mogu biti važan aspekt procesa liječenja.
Smjernice
Na žalost, još uvijek smjernice za prehranu i suplementaciju za pacijente s Hashimotovim tireoiditisom za poboljšanje zdravlja i kvalitete života te smanjenje učestalosti komplikacija nisu razvijene. Često se pacijenti oslanjaju samo na mišljenja i savjete pojedinačnih stručnjaka koji se pojavljuju u medijima, a koji u pravilu daju nepotpune i često kontradiktorne informacije
Ono što je sigurno, potrebno je koristiti dosadašnje spoznaje o utjecaju prekomjerne tjelesne težine ili pretilosti na rizik od razvoja metaboličkih poremećaja i uloge oksidativnog stresa u bolesnika s dijagnosticiranim HT-om. Pretilost je definitivno u posljednjem desetljeću postala veliki zdravstveni problem diljem svijeta.
To je kompleksna bolest s mnogo faktora među kojima se ističu prekomjerni unos energije hranom, niske razine tjelesne aktivnosti te nekoliko drugih okolišnih čimbenika koji su u interakciji s određenom, ali nipošto ne dominantnom genetskom predispozicijom.
Prema najnovijim podacima Svjetske zdravstvene organizacije (WHO), u 2016. godini 39% odraslih u dobi od 18 godina i više imalo je prekomjernu tjelesnu težinu, a 13% bilo je pretilo. Posljednjih godina, učestalost metaboličkih i autoimunih bolesti štitnjače istodobno se povećala, ali postoje ograničena istraživanja koja su procjenjivala odnos autoimunosti štitnjače s komponentama metaboličkog sindroma (MetS) i rizikom od kardiovaskularnih bolesti (KVB), a u prisutnosti dijagnosticiranog poremećaja rada štitnjače.
Pretile osobe definitivno mogu biti sklonije razvoju HT-a, a noviji sustavni pregled i meta-analiza iz 2019. godine, koja je uključila 22 znanstvene studije, pokazao je kako je pretilost značajno povezana s HT-om.
Nadalje, dostupna je i kohortna studija iz 2013. s 1277 žena i 1185 muškaraca uključenih u studiju, a koja je pokazala da debljanje i prekomjerna tjelesna težina u djetinjstvu povećavaju osjetljivost na razvoj kroz život hipotireoze i autoimunosti štitnjače, osobito kod žena.
Prehrana i suplementacija za kontrolu i tretman Hashimotovog tireoiditisa
Dakle, prehrambene navike definitivno i značajno mogu utjecati na rizik od nekoliko upalnih i imunoloških bolesti, uključujući autoimune bolesti štitnjače. Postoji popriličan broj znanstvenih studija koje to potvrđuju.
Studija koja je provedena u Hrvatskoj iz 2017., od strane znanstvenice Matana i sur. s 1887 sudionika uključenih u studiju, uključivala je I 462 osobe s povišenim razinama antitijela, a analiziran je odnos između raznih nutritivnih čimbenika i razine antitijela štitnjače.
Pokazali su kroz istraživanje da je visoka konzumacija životinjskih masti povezana s pozitivnim antitijelima, dok je česta konzumacija različitih vrsta povrća, voća, mahunarki, orašastih plodova… negativno povezana s prisustvom antitijela. Ova studija sugerira da je tzv. “protu-upalna prehrana”, koja se temelji na proizvodima bogatim polifenolima i fitosterolima, povezana s negativnim razinama antitijela. Ovo je jedna od najvećih provedenih znanstvenih studija na temu prehrane osoba s HT-om do danas.
Studija
Druga studija, također provedena u Hrvatskoj, s preko 900 osoba uključenih u studiju (491 pacijentom s dijagnosticiranim HT-om i 433 osobe u kontrolnoj skupini) otkrila je značajno povećanu potrošnju životinjske masti i prerađenog mesa u skupini s HT-om, dok su zdravi pojedinci češće konzumirali cjelovite žitarice, maslinovo ulje, masnu plavu ribu, voće, neprerađeno crveno meso i ne-alkoholna pića. Osim spomenutog, studija nije pokazala razlike u prehrambenim navikama pacijenata s HT-om sa i bez terapije LT4 osim u konzumaciji prerađenog crvenog mesa. Ovo otkriće sugerira da pacijenti s HT-om na žalost u pravilu ne mijenjaju svoju prehranu nakon dijagnoze bolesti…
Istraživanje
Jedno istraživanje iz 2021. Ostrowske i sur. procijenilo je učinkovitost dviju “redukcijskih dijeta” i njihov učinak na zdravstvene parametre rada štitnjače kod pretilih pacijentica s dijagnosticiranim HT-om. Sve žene koje su primale terapiju hormona LT4, te dodatke prehrani selen i cink nasumično su raspoređene u testnu skupinu koja je slijedila individualno uravnoteženu eliminacijsku “dijetu” i kontrolnu skupinu koja je slijedila redukcijsku “dijetu” s istom energetskom vrijednosti, ali bez proizvoda koji su eliminirani u testnoj skupini.
Parametri
Antropometrijski parametri i parametri štitnjače promijenili su se u obje skupine tijekom spomenute nutritivne intervencije. Ovo istraživanje pokazalo je da smanjenje tjelesne težine može poboljšati funkciju štitnjače kod pacijenata koji pate od pretilosti i hipertenzije. Štoviše, individualno odabrana eliminacijska redukcijska dijeta bila je učinkovitija od klasičnih redukcijskih dijeta s istim energetskim unosom i sadržajem makronutrijenata te može izazvati protu-upalni učinak I tako dovesti do boljih terapijskih ishoda.
Još jednom vidimo i učimo kako su ishodi iste prehrane jako individualni i kako ne postoje univerzalno djelotvorna rješenja, niti učinkovite “dijete” za sve ljude, te bi ih svakako trebali prestati očekivati i tražiti, a medicinska i nutricionistička struka nuditi!
Zbog čestih pratećih nutritivnih nedostataka u modernoj prehrani čovjeka (prehrambeno okruženje), trenutno se u znanstvenim krugovima u kontekstu HT-a intenzivno raspravlja o ulogama slijedećih mikronutrijenata:
Kako smo vidjeli, još uvijek ne postoji posebna “dijeta” koja se preporučuje za bolesnike s HT-om, ali se kroz literaturu sugerira zaštitni učinak protuupalne prehrane bogate vitaminima i mineralima i siromašne prerađenom/procesiranom hranom, uključujući procesirano crveno meso. Također, nema dovoljno dokaza koji bi poduprli danas često bez razloga popularnu i prakticiranu bezglutensku dijetu za sve pacijente s HT-om.
Navedeni čimbenici ukoliko su u zdravim razinama mogu smanjiti razinu auto-antitijela, poboljšati funkciju štitnjače, usporiti upalne procese, održati primjerenu tjelesnu težinu, ublažiti simptome te spriječiti nutritivne nedostatke i razvoj metaboličkih poremećaja u bolesnika s HT.
Suplementi i dodaci prehrani za kontrolu Hashimota
Pregledajmo ukratko uloge prethodno spomenutih mikronutrijenata.
Jod, I
Jod je neophodan mikronutrijent za pravilan rad štitnjače, uključujući sintezu hormona trijodtironina (T3) i tiroksina (T4). Primarna strategija za otklanjanje nedostatka joda jest jodiranje soli koje je započelo na razinama država u 20. stoljeću. Dodavanje joda u kuhinjsku sol riješilo je problem nedostatka joda u mnogim zemljama diljem svijeta. Prema WHO-u, adekvatan dnevni unos joda je 150 µg/dan kod odraslih. Glavni izvori joda u prehrani su plodovi mora, riba, mlijeko, mliječni proizvodi, povrće i voće.
Jod je važan ne samo za sintezu hormona štitnjače, već također utječe na indukciju i modulaciju autoimunosti štitnjače. Istraživanja pokazuju da višak joda utječe i na rad različitih imunoloških stanica. Uloga prekomjernih količina joda u induciranju autoimunosti štitnjače dokazana je na životinjskim modelima. Pretjerani unos joda ili prekomjerna suplementacija uzrokuju disfunkciju štitnjače, uključujući autoimunost štitnjače, pa se stoga ne preporučuje niti u bolesnika s HT-om. Praćenje statusa joda u tijelu omogućuje izbjegavanje i manjka i viška ovog elementa.
Selen, Se
Esencijalni mikronutrijent s mnogim zdravstvenim učincima, uključujući antioksidativna i protu-upalna svojstva. Štitnjača ima najveći sadržaj selena po gramu od svih tkiva u tijelu, iz razloga što eksprimira specifične selenoproteine.
Selenoproteini igraju važnu ulogu u funkcioniranju ljudske štitnjače. Stoga suplementacija selena, osobito u obliku selenometionina, može biti korisna u bolesnika s HT-om s nedostatkom selena u organizmu, a odgovarajućim unosom joda.
Selen se u namirnicama najčešće nalazi u kombinaciji s bjelančevinama, pa se može naći u proizvodima kao što su meso, morska i slatkovodna riba, jaja, plodovi mora, iznutrice i žitarice. Ipak, najveći udio selena imaju brazilski oraščići i gljive. Ostali izvori uključuju mliječne proizvode, luk, češnjak i biljke iz roda Brassica (brokula, kupus i cvjetača).
Do sada nijedno europsko ili američko medicinsko društvo nije preporučilo suplementaciju Se za tretman HT. Nedavne studije pokazale su da je samo 20% članova Europskog društva za štitnjaču (ETA) tvrdilo da postoje dostupni dokazi koji podupiru propisivanje dodataka prehrani sa sadržajem selena u bolesnika s HT-om.
Željezo, Fe i magnezij, Mg
U bolesnika s HT-om, osim spomenutih joda i selena, potrebno je osigurati odgovarajuću opskrbu željezom i magnezijem.
Peroksidaza štitnjače je heme enzim odgovoran za proizvodnju hormona štitnjače koji postaje aktivan nakon vezanja Fe. Stoga nedostatak željeza može direktno poremetiti metabolizam štitnjače. Željezo se u hrani pojavljuje u dva oblika: heme i ne-heme. Crveno meso je bogato hemoglobinom i stoga je glavni izvor heme željeza. Osim toga, heme željezo se nalazi u peradi, jajima i ribi, dok se ne-heme željezo dobiva iz žitarica, mahunarki, povrća i voća.
Povezanost između nedostatka željeza i autoimunosti štitnjače nije dobro utvrđena. Mnogi bolesnici s HT-om imaju manjak željeza zbog komorbiditeta kao što je autoimuni gastritis, koji uzrokuje smanjenje apsorpcije željeza, ili celijakije, koja pak dovodi do gubitka željeza.
Još jedan važan element u ovom aspektu je mineral magnezij. Jedan je od najzastupljenijih elemenata u ljudskom tijelu te djeluje kao kofaktor za više od 300 enzima koji reguliraju niz biokemijskih procesa. Bogati izvori magnezija uključuju povrće, poput špinata, brokule i avokada, mahunarke, orašaste plodove, bademe, sjemenke, banane i cjelovite žitarice.
Snižene razine magnezija u serumu povezane su s nekoliko kroničnih bolesti, međutim, njihova povezanost s HT-om još uvijek nije jasna. Jedna studija iz 2018. s 1257 sudionika pokazala je da su niske razine magnezija u serumu povezane s povećanim rizikom od prisutnosti antitijela, prevalencijom HT-a i drugih oblika hipotireoze. Rezultati ove studije pokazali su da je vrijedno procijeniti razine magnezija u bolesnika s HT-om i hipotireozom. Sukladno tome, potrebna su dodatna istraživanja kako bi se razjasnila povezanost između razine magnezija u serumu i funkcije štitnjače.
Vitamin D
Nedavni znanstveni dokazi ukazuju na različite uloge vitamina D, uključujući imunomodulaciju, stoga se čini da je suplementacija učinkovita i u smanjenju razine anti-tireoidnih protutijela u bolesnika s HT-om.
Vitamin D se uglavnom proizvodi endogeno (u tijelu) nakon izlaganja kože sunčevoj svjetlosti (posebice UV-B zračenju). Prehrambene namirnice manje su značajan izvor ovog vitamina. Među proizvodima koji sadrže najveće količine vitamina D nalaze se masna riba (kao što su losos i skuša) i ulje riblje jetre. Ostali izvori ovog vitamina uključuju meso, iznutrice, jaja i mliječne proizvode.
Upotreba dodataka prehrani s ciljem optimalnog unosa vitamina D značajno se povećala posljednjih godina. Nedostatak vitamina D godinama je ponajveći nutritivni svjetski problem, a definira se razinom 25-hidroksivitamina D [25(OH)D] u serumu ispod 50 nmol/L ili 20 ng/mL.
Uloga vitamina D u patogenezi HT-a nije jasna, iako su neke studije otkrile povezanost između nedostatka vitamina D i prisutnosti auto-antitijela štitnjače. U meta analizi iz 2021. pacijenti s HT-om imali su značajno više koncentracije pro-upalnih citokina u usporedbi sa zdravim ispitanicima. Studija je pokazala da dovoljna koncentracija vitamina D pridonosi odgovarajućoj imunološkoj toleranciji reguliranjem diferencijacije imunosnih T-stanica.
Stoga se čini kako je nedostatak vitamina D definitivno uključen u patološki mehanizam koji je u podlozi HT-a i stoga je potrebno više znanstvenih studija kako bi se pokazalo može li se suplementacija vitaminom D koristiti za direktno liječenje HT-a ili odgađanje napredovanja ove bolesti. U literaturi je primjetno kako je veći broj nedavnih sustavnih pregleda i meta-analiza potvrdio značajno niže razine vitamina D u bolesnika s HT-om u usporedbi sa zdravim subjektima.
Vitamin B12
U bolesnika s HT-om rizik od anemije može biti povećan popratnim autoimunim bolestima kao što su perniciozna anemija ili atrofični gastritis.
Perniciozna anemija je vrsta anemije uzrokovane nedostatkom vitamina B12 koja često postoji zajedno s dijagnosticiranim HT-om. Vitamin B12 prisutan je u hrani životinjskog podrijetla, uključujući meso, ribu, jaja, mlijeko i druge mliječne proizvode.
Studija na 130 pacijenata s dijagnosticiranom autoimunom hipotireozom otkrila je da je nedostatak vitamina B12 pronađen u 46% ispitanika! i definitivno je usko povezan s prisutnošću ove bolesti. Štoviše, razine antitijela bile su značajno više u bolesnika s niskim razinama vitamina B12 i postojala je negativna korelacija između razina vitamina B12 i antitijela.
Iz pregleda znanstvene literature, možemo zaključiti kako su odgovarajuće razine elemenata poput joda, selena, željeza, magnezija i vitamina D i B12, neophodne za zdravlje i funkciju štitnjače. Stoga su istraživači inaznačili da se kod HT pacijenata koncentracija spomenutih vitamina i minerala treba testirati i u vrijeme dijagnoze i periodički kao dio naknadnog testiranja nakon primjene terapije.
Uloga crijevne mikrobiote kod Hashimotovog tireoiditisa
Mikrobiota ima značajnu ulogu u gotovo svakom aspektu zdravlja, uključujući održavanje prehrambene, metaboličke i imunološke homeostaze iliti ravnoteže.
Znanstveni dokazi sugeriraju da crijevna disbioza (prekomjerni rast bakterija i povećana crijevna propusnost) potiču i razvoj upalnih i autoimunih bolesti, uključujući HT. I u ovom području istraživanja također pokazuju značajne razlike u prehrambenim obrascima između bolesnika s HT-om i kontrolnih skupina.
U jednoj presječnoj studiji iz 2020. s 97 ispitanika (45 bolesnika s HT-om s eutireozom, 18 bolesnika s HT-om s hipotireozom i 34 zdrave kontrolne osobe), mikrobno bogatstvo i raznolikost crijevne mikrobiote bili su značajno niži u bolesnika s HT-om, u usporedbi s kontrolnom skupinom.
Zaključci
Kao i kod mnogih drugih metaboličkih bolesti, životni stil i okolišni faktori igraju veliku (izgledno i najveću) ulogu u razvoju i tijeku bolesti štitnjače. Stoga su promjene načina života, uključujući normalizaciju tjelesne težine, odgovarajuću farmakoterapiju, uz prilagođenu prehranu i suplementaciju, bitni elementi medicinske skrbi za bolesnike s poremećajima rada štitnjače.
Mnogi bolesnici s poremećajem rada štitnjače, čak i u eutireoidnom stanju (korigirane vrijednosti hormona štitnjače), imaju visok oksidativni stres, prekomjernu tjelesnu težinu i razne metaboličke poremećaje. Oksidativni stres može biti značajan čimbenik rizika u patogenezi i progresiji bolesti štitnjače te razvoju komplikacija.
Veći broj nedavnih sustavnih pregleda i meta-analiza potvrdilo je značajno niže razine određenih vitamina i minerala u pacijenata s bolesti štitnjače u usporedbi sa zdravim subjektima. To je posebice vidljivo u slučajevima vitamina D i B12 te minerala selena, joda, magnezija i željeza.
Pravilna, uravnotežena i individualcu prilagođena prehrana koja sprječava nutritivne nedostatke može poboljšati kvalitetu života svih ljudi, pa tako i bolesnika s poremećajima rada štitnjače.
Rezultati znanstvenih studija pokazali su da pacijenti s HT-om trebaju pohoditi rutinske medicinske preglede, uključujući testiranje statusa spomenutih mikronutrijenata u tijelu.
Dodatno, bolesnike s HT-om treba educirati o prehrani iz razloga što je dobro uravnotežena prehrana jedan od najkritičnijih elemenata u prevenciji nutritivnih nedostataka te izgledno i tijeku ovih bolesti.
Suradnja endokrinologa, nutricionista i drugih stručnjaka neophodna je za kvalitetnu sveobuhvatnu skrb bolesnika s bolestima štitnjače.
Autor: dr. sc. Sebastijan Orlić
