Proljeće je, prepoznajte alergiju!

Alergija je preosjetljivost tj. promijenjena reakcija obrambenog sustava organizma na inače neškodljive, normalne tvari iz okoliša. Alergijski simptomi mogu zahvatiti različite organe – kožu, sluznicu gornjih ili donjih dišnih puteva te sluznicu crijeva. Danas, nakon potpunog razumijevanja imunopatoloških zbivanja, shvaćamo da je riječ o istom procesu u različitim organima. Zapravo je riječ o greški imunološkog sustava koja se ispoljava nakon prvog kontakta s alergenom kada se razvijaju specifična protutijela tipa IgE. Ta se protutijela prilikom ponovnog kontakta s alergenom aktiviraju i vežu na mastocite (stanice imunološkog sustava), koji oslobađaju kemijske posrednike (posebice histamin). Oslobođeni kemijski posrednici vežu se na receptore u tkivima, uzrokujući alergijsku reakciju, posljedica čega je upalna reakcija koja se očituje različitim simptomima.

Za pojavu alergijske bolesti odgovorno je naslijeđe, uz djelovanje nespecifičnih čimbenika okoliša (duhanski dim, onečišćenje zraka, plinovi, NO2, CO2, CO, O3…). Uz akutne infektivne bolesti dišnih putova, alergijske su bolesti najčešće bolesti dječje dobi. Istraživanja diljem svijeta upućuju na to da su alergijske bolesti, osobito astma, učestalije što su lošiji socioekonomski i ekološki čimbenici.

Tvari koje izazivaju alergiju zovemo alergenima. Svojstva i priroda alergena različiti su: peludi različitih biljaka (trava, korova, drveća), ali i sastojci kućne prašine (grinje, perje, mačja dlaka, životinjska dlaka, plijesni i dr.). Senzibilizacija na peludi ovisi o alergenim svojstvima čestice peludi i o klimatskim uvjetima te uvjetima okoliša. S obzirom na različitu prirodu alergena i njihova svojstva, različiti su i simptomi alergije. Jedna osoba može istodobno biti alergična na nekoliko alergena.

Učestalost alergijskih bolesti u djece iznosi 25 do 30 posto, od toga atopijskog dermatitisa od 15 do 20 posto, astme od sedam do 10 posto, alergijskog rinitisa i konjuktivitisa od 15 do 20 posto. Simptomi alergijske bolesti mogu početi u bilo kojoj životnoj dobi. Nije uvijek lako utvrditi postojanje alergijske bolesti, pa ni u slučaju dobro nam poznate bronhalne astme, urtikarije (koprivnjače) ili rinitisa, iako su te bolesti tipičan primjer alergijske reakcije. Astma ili zaduha najčešće se javlja prije pete godine života (oko 80 posto), ali i ranije. Otežano disanje može početi naglo napadajima gušenja ili napadaju može prethoditi respiratorna infekcija. To je kronična upala dišnih putova (bronha) koja dovodi do suženja dišnih putova, glatki mišići bronha se stežu, otiče sluznica dišnih putova i pojačano se luči ljepljiva, žilava sluz.

U nastanku alergijskih bolesti važnu ulogu ima i naslijeđe s obzirom na to da nastaju kao posljedica međudjelovanja nasljedne sklonosti organizma da reagira stvaranjem protutijela na izloženost alergenima, a uz djelovanje nespecifičnih čimbenika iz okoliša. Djeca čiji su roditelji skloni alergiji, odnosno alergijskoj reakciji imaju veću vjerojatnost da će i sami oboljeti od alergijske bolesti (30 posto ako je bolestan jedan roditelj, odnosno 50 posto ako su bolesna oba roditelja). Ne treba smetnuti s uma ni činjenicu da alergijsku bolest mogu razviti i djeca u čijoj obitelji nije bilo alergije.

*

U nastanku alergije neosporna je uloga okoliša koje dodatnim djelovanjem može potaknuti razvoj alergije u genetski predisponirane osobe. Kada govorimo o dišnom sustavu, valja spomenuti negativan utjecaj onečišćenog zraka (smog, duhanski dim i dr.) koji otvara put senzibilizaciji na pojedine peludi biljaka. Važno je napomenuti kako duhanski dim nadražuje sluznicu dišnog sustava koja postaje prijemčivija za razvoj respiratornih infekcija, da ne spominjemo brojne otrovne tvari (nikotin, katran, ugljični monoksid…) koje negativno djeluju na organske sustave u organizmu. Slično nadražujuće djelovanje ima i smog. Učestale upale sluznice umanjuju njezinu obrambenu sposobnost pa vremenom može postati preosjetljiva na djelovanje alergena.

Svake godine u doba cvatnje određenih biljaka milijuni ljudi diljem svijeta pate od peludne hunjavice sve do napadaja teške astme. Senzibilizacija na peludi ovisi o alergenim svojstvima čestice peludi, kao i o klimatskim uvjetima i osobinama okoliša. S obzirom na rasprostranjenost različitih biljaka i korova u pojedinim područjima naše zemlje, razlikuje se vegetacija kontinentalnog i mediteranskog područja (npr. maslina, drijenak, čempres, bor i dr.), pa tako i kalendar cvatnje u tim područjima.

U kontinentalnom dijelu Hrvatske imamo tri maksimuma koncentracije peludi u zraku:

• ranoproljetni: drveće i grmovi (lijeska, joha, breza);
• ranoljetni: uglavnom trave;
• ljetno–jesenski: zeljaste biljke, korovi, dobro poznata Ambrosia (Trolisni limundžik). Katkad je dovoljno 20 – 30 njezinih peludnih zrnaca u jednome četvornom metru zraka da senzibilizira bolesnika.

• Simptomi se ponavljaju svake godine.
• Obično počinje u rano proljeće cvatnjom lijeske (zatim johe i vrbe, kasnije breze itd.)
• Svako dijete u prosjeku ima tri, četiri upale gornjih dišnih putova godišnje. To je jedan od razloga zašto se alergija često zamjenjuje s prehladom ili gripom. Simptomi su slični običnoj prehladi, ali bez vrućice: kihanje, šmrcanje, vodenasti iscjedak iz nosa, začepljenost nosa, svrbež nosa, crvenilo i suzenje očiju, glavobolja, razdražljivost, loša koncentracija, otežano disanje, gušenje, suh i podražajan kašalj.
• Simptomi obično traju nekoliko tjedana (kod prehlade nekoliko dana).
• Simptomi ometaju svakodnevnu aktivnost.
• Povremeno se javlja otežano disanje uz kašalj.
• Promjena klimatske okoline donosi olakšanje.

Sve navedeno upućuje na to da je ipak riječ o alergiji, odnosno alergijskom rinitisu (upala sluznice nosa) i konjuktivitisu (upala očne spojnice).

Razlikujemo dva oblika alergijskog rinitisa: sezonski alergijski rinitis (SAR). On je vezan uz cvatnju, a javlja se oko šeste godine života. Tu je i cjelogodišnji ili perenijalni rinitis, u čijem nastanku glavnu ulogu imaju alergeni unutarnjih prostora (duhanski dim, kućna prašina, grinje i dr.). Rinitis se smatra čimbenikom rizika za nastanak astme. Kad roditelj navodi da dijete s rinitisom ima učestale napadaje suhog i podražajnog kašlja, valja misliti i na astmu. Jer, ne treba zaboraviti da je dišni sustav jedinstvena i nedjeljiva cjelina. Simptomi alergijske bolesti koja počinje već u djetinjstvu razvijaju se i mijenjaju ovisno o dobi djeteta.

Treba se javiti liječniku i učiniti potrebnu alergološku obradu u mirnoj fazi bolesti, tj. fazi bez simptoma. Pri odabiru dijagnostičke metode pomoći će podaci o simptomatologiji u određeno doba godine i u kontaktu s određenim provokativnim tvarima. Prema dobivenim podacima odabire se skupina tvari na koje se provodi kožno testiranje. Imunološko testiranje provodi se određivanjem ukupne količine IgE protutijela, čime se provjerava alergijska osnova bolesti. Rezultat kožnoga alergološkog testiranja upotpunjuje se nalazom specifičnih IgE protutijela na određeni alergen.

S obzirom na to da je u vrijeme cvatnje rasprostranjenost i koncentracija peludi vrlo visoka, nije preporučljivo zadržavati se vani, osobito kad puše vjetar. Bolja je situacija nakon kiše kad je zrak čišći ili uvečer kad zbog vlage čestice peludi otežaju, što ih sprječava da lebde u zraku.

U današnje vrijeme sve učestalijega sedentarnog ponašanja, može se reći kako je bavljenje tjelesnom aktivnošću jedan od imperativa za dobro zdravlje. Tjelesna aktivnost općenito povoljno utječe na mišićnu snagu i dobru prokrvljenost. To se pozitivno odražava na sve organske sustave, pa tako i na dišni sustav. U doba cvatnje trebalo bi izbjegavati otvorene prostore u prirodi. S obzirom na to da se glatki mišići u dišnom sustavu iscrpljuju zbog učestalih kontrakcija potaknutih alergijskim procesom, vodeni sportovi zbog topline i vlage mogu povoljno utjecati na olakšano disanje.

Savjetuje se boravak na moru, posebno u doba intenzivne cvatnje biljaka kopnenog područja, jer je zrak ondje mnogo čišći, s puno manje smoga i ostalih onečišćenja. Prihvatljiv je i boravak na visokim planinama zbog čistog zraka i suhe klime. Topla i vlažna područja s bogatom vegetacijom (npr. jezera) nisu preporučljiva.

Alergiju možemo spriječiti izbjegavanjem kontakta s alergenima iz okoliša, što u svakodnevnom životu nije uvijek moguće. Peludnu hunjavicu treba početi liječiti na vrijeme, prije očekivana početka tegoba. Time se sprječava, odnosno ublažava alergijska reakcija – antihistaminici, vazokonstriktori, kortikosteroidi. S obzirom na znatan porast peludnih simptoma u našoj populaciji, provodi se i redovito obavješćivanje pučanstva ne samo o meteorološkim prilikama, nego je dostupna i biometeorološka prognoza. Ona pomaže u provođenju mogućih zaštitnih mjera kod preosjetljivih osoba.

*