Važno pravilo: ništa ne shvaćajte osobno!

Jednom kad uvidite kako ništa što netko kaže ili čini nije zbog vas, neće biti važno tko o vama širi glasine, tko vas za nešto krivi, tko vas odbacuje ili se ne slaže s vašim stajalištem. Nijedan trač neće utjecati na vas. Čak se ne trudite braniti svoj kut gledanja. Jednostavno pustite da psi laju, a oni će zasigurno lajati i lajati i lajati. Pa što? Što god ljudi rekli, to ne utječe osobno na vas, jer ste otporni na njihova shvaćanja i emocionalni otrov.

Vi ste jedina osoba koja treba brinuti za priču o sebi. Svijest o tome mijenja sve.

Svatko ima svoj film

Zamislite da ste u ogromnom trgovačkom centru gdje postoji na stotine kino dvorana. Gledate oko sebe kako bi vidjeli što se prikazuje i primjećujete film sa svojim imenom u njemu. Nevjerojatno! Ulazite u kino i unutra nema nikoga, samo jedna osoba. Vrlo tiho, pokušavajući da je ne uznemirite, sjedate kraj te osobe koja vas čak i ne primjećuje, svu svoju pažnju usmjerila je na film. Pogledate na platno i kakvo iznenađenje! Prepoznajete svaki lik u tom filmu – svoju majku, svog oca, braću i sestre, svoje voljeno biće, djecu, prijatelje… Onda ugledate i glavnog junaka u filmu – sebe!

Vi ste zvijezda filma i to je priča o vama. A ta osoba pored vas pa to ste također vi, gledate sebe kako glumite u filmu. Naravno, glavni junak je upravo onakav kakav vi vjerujete da jeste, a tako je i sa svim sporednim likovima jer vi znate tu priču o sebi. Poslije nekog vremena, osjećate kako vam je pomalo dosta svega ovoga čemu ste upravo prisustvovali i odlučujete otići u drugu kino dvoranu.

Majka i otac, braća i sestre, prijatelji…

I u ovom kinu je samo jedna osoba koja gleda film i ni ona ne primjećuje kad sjednete pored nje. Počnete gledati film i prepoznajete sve likove, ali vaša uloga ovog puta je sporedna. Ovo je priča o životu vaše majke i ona je ta koja gleda film usmjerivši na njega svu svoju pažnju. Onda shvaćate da majka nije ista ona osoba koja je bila u vašem filmu. Princip na koji ona prikazuje sebe potpuno je drugačiji.

Riječ je o načinu na koji vaša majka želi da je svi vide. Vi znate da to nije istinito. Ona jednostavno glumi. Ali onda shvaćate da je to način na koji ona sebe doživljava i to je neka vrst šoka za vas. Zatim primjećujete da lik koji ima vaše lice nije ista osoba koja je bila u vašem filmu. Kažete sebi: “Ah, to nisam ja”, ali sad možete sagledati kako vas vidi vaša majka, što misli u vezi vas, a to je daleko od onoga što vi mislite o sebi.

Tada uočite lik svog oca i kako ga vidi vaša majka, a to se mnogo razlikuje od onoga što vi vidite. Potpuno je izvrnuto, kao i njeno opažanje svih drugih likova. Vidite način na koji majka vidi vaše voljeno biće i čak se pomalo naljutite na nju. “Kako se usuđuje!” Ustajete i izlazite iz dvorane.

Idete u sljedeće kino i tamo se prikazuje priča o vašim voljenima. Sada možete uočiti da način na koji vas vaši voljeni doživljavaju i taj lik je potpuno drugačiji od onog koji je bio u vašem filmu ili onog koji je bio u filmu vaše majke. Shvaćate način na koji vaše voljeno biće vidi vašu djecu, obitelj, vaše prijatelje. Možete pratiti kako osoba koju volite želi prikazati sebe, a to se razlikuje od onoga kako je vi vidite. Zatim otiđite na projekcije filmova svojih prijatelja, braće i sestara i otkrivate kako svi u svojim filmovima “iskrivljuju” likove.

Samo priča

Nakon što ste odgledali sve te filmove, odlučujete se vratiti u prvu dvoranu i ponovo vidjeti vlastiti film. Promatrate sebe kako glumite, ali više ne vjerujete ni u što, niste više sigurni u vlastitu priču jer ste shvatili da je to, ipak, samo priča. Sada znate da je to što ste glumili cijelog života zaista bilo bespotrebno jer vas nitko ne vidi onako kako biste vi željeli.

Jasno uočavate da svu dramu koja se odvija u vašem filmu zapravo nitko oko vas ne primjećuje. Očigledno je pažnja svih usmjerena na vlastite filmove. Ljudičak ne primjećuju ni kad sjedate kraj njih u njihovom kinu! Glumci su svu pažnju usredsredili na svoju priču, a to je jedina stvarnost u kojoj oni žive. Njihova pažnja je toliko zauzeta osobnom tvorevinom da čak ne opažaju ni vlastito prisustvo – prisustvo onog tko promatra njihov film. U tom trenutku za vas se sve mijenja. Ništa više nije isto, jer sada razumijete što se zaista događa.

Relativna istina

Ljudi žive u svom svijetu, u vlastitom filmu, u svojoj priči. Oni ulažu svu svoju vjeru u tu priču i ona je za njih istinita. No, to je relativna istina jer nije istina za vas. Sada možete vidjeti da se sva njihova mišljenja o vama tiču lika koji živi u njihovom filmu, a ne u vašem. Onaj kome sude umjesto vas je lik koji oni stvaraju. Što god ljudi mislili o vama zaista se tiče samo slike koju oni imaju, a ta slika niste vi. U ovom trenutku jasno je da vas ljudi koje najviše volite zapravo ne poznaju, a ni vi njih ne poznajete.

Jedina stvar koju znate o njima je ono što vjerujete u vezi s njima. Upoznati ste samo sa slikom koju ste stvorili, a ona nema nikakve veze sa stvarnim ljudima. Mislite da dobro poznajete svoje roditelje, bračnog partnera, svoju djecu i prijatelje… Istina je da nemate pojma što se događa u njihovom svijetu – što oni misle, što osjećaju, o čemu sanjaju.

Onda dolazite do zaključka da ne znate čak ni sebe, jer ste toliko dugo glumili da ste postali majstor u pretvaranju da ste ono što niste. Sa sviješću o ovome uviđate koliko je besmisleno reći: “Moja voljena osoba me ne razumije.”

Nitko vas ne razumije. Naravno da vas ne razumiju. Čak ni vi ne razumijete sebe. Vaša osobnost se neprestano mijenja. Od jednog trenutka do drugog, u skladu s ulogom koju igrate, u odnosu s drugim likovima u vašoj priči, u skladu s načinom na koji sanjate u to vrijeme.

Kod kuće imate neku svoju određenu osobnost. Na poslu, vaša osobnost je potpuno drugačija. S prijateljima se ponašate na jedan način, a s prijateljicama na drugi. Ali čitavog života ste unaprijed donosili zaključke da vas drugi ljudi poznaju vrlo dobro i kad oni ne naprave ono što očekujete, vi to shvaćate osobno. Reagirate bijesno i koristite oštre riječi kako biste stvorili puno sukoba i drame ni za što.

Svijet nesvjesnih

Sada je lako razumjeti zašto postoji toliko sukoba među ljudima. Svijet je naseljen milijardama sanjara koji NISU SVJESNI da ljudi žive u vlastitom svijetu, sanjaju svoj san. S točke gledišta glavnog lika, a koja je jedina točka gledišta, sve se vrti oko njega. Kada sporedni likovi kažu nešto što ne odgovara njegovom uglu promatranja, on se ljuti i pokušava obraniti svoj položaj. Želi da sporedni likovi budu onakvi kakvi on želi da budu, a ako nisu takvi, osjeća se uvrijeđeno. Sve doživljava osobno. Sa sviješću o ovome možete doći do rješenja, a ono je vrlo jednostavno i logično: ne shvaćajte ništa osobno.

Ništa ne shvaćajte osobno

Ne shvaćajte ništa osobno – poruka je koja predstavlja odlično pomagalo za interakciju između ljudi. I to je karta koja vas vodi direktno u osobnu slobodu jer više ne morate upravljati svojim životom prema mišljenjima drugih osoba. To istinski oslobađa!

Možete raditi što god poželite, znajući da što god učinite nema nikakve veze ni s kim – osim s vama. Vi ste jedina osoba koja treba brinuti za priču o sebi samima. Svijest o tome mijenja sve.

SJETITE SE, SVIJEST O ISTINI JE PRVI KORAK DO OVLADAVANJA SOBOM, A TO JE ONO ŠTO UPRAVO SADA RADITE. Podsjetili ste se što je istina.

Sad kada razumijete ovu istinu i kada ste svjesni, kako više išta možete shvaćati osobno? Jednom kada razumijete da sva ljudska bića žive u svom svijetu, u vlastitom filmu, u snu, ovaj sporazum je pravi zdravi razum: Ne shvaćajte ništa osobno.

Autor: Don Miguel Ruiz