Vitiligo ili stečena leukoderma je ograničena bijela mrlja na koži bez pigmentnih stanica (melanocita). Najčešće zahvaća lice (oko usta i očiju), šake, laktove, koljena, pazuhe. Može se javiti i depigmentacija kose (leukotrihija) te sluznice usne šupljine. S vremenom raste broj bijelih područja koja se povećavaju i spajaju.
Bolest nije opasna, nije zarazna, ali ne utječe samo na izgled bolesnika, već i na psihičko zdravlje, društvenu izolaciju i nisko samopouzdanje. U europskoj populaciji javlja se u oko 2% slučajeva u oba spola.
Oboljeli, inače rođeni s normalnom bojom kože i kose, u kasnijem tijeku života na koži razvijaju mliječno-bijele, oštro ograničene mrlje. Posebice se javljaju iznad zglobova prstiju, na koljenima i laktovima, licu (oko usta i očiju) te perigenitalno. Može se javiti i depigmentacija kose (leukotrihija) te sluznice usne šupljine i genitala.
Vitiligo se klasificira se u tri osnovna oblika:
- lokalizirani (2 posto) – može biti žarišni ili segmentalni (promjene se javljaju na području anatomskih regija kože – dermatoma)
- generalizirani (90 posto) – dijeli se na akrofacijalni (prvenstveno zahvaćeni lice i okrajine) i prošireni
- univerzalni (8 posto) – zahvaćeno preko 90 posto površine kože.
Povezanost s autoimunim bolestima
Kod oko 35 posto oboljelih prisutan je i poremećaj rada štitne žlijezde (hiper ili hipotireoza, autoimuni tireoiditis…), a kod do 16 posto žarišno opadanje kose (alopecija areata). Pernicioznu anemiju ima 8 posto oboljelih, dijabetes tip I i II do 7 posto, uveitis 5 posto, a Addisonovu bolest do 2 posto. Povezanost s navedenim bolestima ukazuje na autoimunu podlogu bolesti. Povezan je i s malignim melanomom. Naime, oboljeli imaju 180 puta viši rizik obolijevanja od malignog melanoma u usporedbi s ostalom populacijom.
Hormoni štitnjače imaju ulogu u održavanju normalne kožne funkcije uključujući potrošnju kisika, izgradnju bjelančevina, dijeljenje stanica i određivanje debljine kožnog sloja. Stoga, važno je znati da vitiligo može biti povezan s autoimunim bolestima, najčešće štitnjače (Hashimotov tireoiditis, Gravesova bolest). Osim toga može biti povezan i s psorijazom, reumatoidnim artritisom, dijabetesom tip 1, pernicioznom anemijom i alopecijom areatom, stresom, sunčanim opeklinama i ponavljajućim ozljedama.
Bolesnici s pojačanim radom štitnjače imaju veću vjerojatnost pojave autoimunih kožnih promjena od onih s normalnim ili usporenim radom. Kožne promjene bi trebale biti važan putokaz za pregled štitnjače i otkrivanje povezanih bolesti.
