Depresija se opisuje kao osjećaj jake žalosti, potištenosti i tuge koja se može javiti kao reakcija na neki tužan događaj (smrt najbližih, npr.) ili bez posebnog povoda, uz često druge tegobe psihološke naravi. Najčešće nije proporcionalna intenzitetu događaja koji ju je potaknuo, a karakteristika joj je da traje duže od uobičajene reakcije. Depresija se kod pojedinih osoba javlja bez poticajnog vanjskog podražaja, to su osobe koje u svojim genima nose sklonost depresiji.
Uzrok nastanka depresije ili depresivnog poremećaja nije u potpunosti poznat. Smatra se kako u suvremenom svijetu depresija najčešće nastaje kao posljedica dugotrajnih kroničnih stresnih zbivanja, koji postupno uzrokuju promjene u sustavu prijenosa biokemijskih tvari putem živčanih vlakana, tj. serotonina i još nekih neurotransmitera (biokemijskih tvari koje sudjeluju u prijenosu živčanih podražaja ).
Neka od istraživanja pokazuju kako promjene hormona štitnjače, koje su kod žena sedam puta češće u odnosu na muškarce, mogu potaknuti pojavu depresije.
Kako se manifestira depresija?
Najčešći simptomi depresije:
1) Osjećaj tuge, žalosti i plačljivosti, bez valjanog razloga
2) Umor bez organskog uzroka i realnog razloga, gubitak interesa za seks, smanjenje libida
3) Smanjenje interesa i zadovoljstva u aktivnostima koje su nas ranije veselile
4) Značajno povećanje ili gubitak apetita ili tjelesne težine. Povećana sklonost debljanju ili mršavljenju
5) Nesanica ili pretjerano spavanje (hipersomnija)
6) Psihomotorni nemir (agitacija) ili usporenost
7) Osjećaj bezvrijednosti, bespomoćnosti i krivnje
8) Smanjena sposobnost koncentriranja i razmišljanja, poteškoće u donošenju odluka
9) Strah od bolesti i strah kako su tegobe koje osjećamo uzrokovane teškom i neizlječivom bolešću. Misli o smrti i samoubojstvu.
Ovim simptomima depresije treba dodati kako osobe koje obole od depresije počinju zanemarivati i sebe i osobe u svojoj obitelji i okolini. Žene se najčešće zapuste, nije ih briga kako izgledaju, kakva im je frizura, kako su obučene. Počinju zanemarivati i svoju obitelj, prestaju kuhati, ne brinu o djeci, zanemaruju prijatelje i zabrinuto se povlače u sebe, uz osjećaj bespomoćnosti i samooptuživanja.
Dijagnoza
Dijagnoza depresije donosi se ukoliko je prisutno najmanje 5 od prethodno 9 navedenih simptoma, u vremenskom razdoblju od najmanje posljednja dva tjedna ili duže. Ukoliko je, pak, prisutan jedan ili dva simptoma, riječ je o depresivnom raspoloženju ili gubitku interesa i zadovoljstva.
Ponekad se kod depresije može izmjenjivati razdoblje depresije i razdoblje manije. Manija se karakterizira povišenim raspoloženjem, osobe su pune energije, smanjene potrebe za snom, prepune planova, precjenjuju se, imaju osjećaj goleme moći i snage i imaju puno, najčešće neostvarenih, ideja. A depresivni bolesnici se ponašaju sasvim suprotno. No, kada se ova dva stanja izmjenjuju kod iste osobe, riječ je o biopolarnom poremećaju (poremećaju s dva suprotna načina ponašanja, od kojih niti jedan nije uobičajen za normalno mentalno stanje čovjeka).
Stupnjevi
Postoje tzv. teži i lakši stupnjevi depresije. Jedan od lakših stupnjeva je distimija (dysthymia) kod koje prevladavaju plačljivost i povlačenje iz društva, povlačenje i zatvaranje u sebe, ali nema vegetativnih tegoba (bolovi u želucu, izraženo lupanje srca…itd.).
Danas postoje standardizirani upitnici za mjerenje stupnja depresije. Dva su najčešća: Hamiltonova ljestvica za stupnjevanje depresije (liječnik verbalno postavlja pitanja pacijentu) i Beckova lista o depresiji (ispunjava sam pacijent odgovarajući na pitanja).
Kod djece najčešće govorimo o depresivnom raspoloženju. U djece i adolescenata to može biti i razdražljivo raspoloženje koje je prisutno gotovo tijekom cijelog dana u ukupnom kontinuiranom trajanju od najmanje godinu dana.
Čak 20 – 30% pacijenata koji dolaze svojim obiteljskim liječnicima smatra kako je njihov problem neka od organskih bolesti ili poremećaja, a zapravo su u stanju depresije ili nekog od poremećaja mentalnog zdravlja koji jednim dijelom nalikuje depresiji (generalizirani anksiozni poremećaj, somatizacijski poremećaj, panični poremećaj ili hipohondrija).
Depresija se najčešće prvi puta javlja između 20-40 godine života, međutim može se iznimno javiti u bilo koje životno doba. Uočljivo je kako se, iz nepoznatih razloga, depresija kontinuirano povećava kroz desetljeća, počevši od 1910. godine u svim industrijaliziranim zemljama svijeta. Smatra se kako to nije posljedica boljeg uočavanja oboljelih od depresije, već stvarnog porasta broja oboljelih. Isto tako, uočeno je kako se dob u kojoj se javlja depresija pomiče sve više prema nižoj životnoj dobi.
Žene i depresija
Žene od depresije pate dva puta češće od muškaraca, čemu se ne zna sasvim pouzdan razlog. Istraživanja su pokazala kako se kod žena povećana sklonost depresiji možda može povezati s promjenama spolnih hormona (estrogena i progesterona) tijekom menstruacijskog ciklusa (PMS). Češća je pojava depresije i u perimenopauzi i menopauzi (premenopauzalna depresija) ili nakon poroda (perinatalna i postporođajna depresija).
Psihološka istraživanja pokazuju kako žene na nesreću reagiraju samooptuživanjem i najčešće povlačenjem u sebe, što može potaknuti razvoj depresije. Obrnuto, uobičajeno i najčešće, muškarci reagiraju nijekanjem tegoba i samobacanjem u aktivnosti.
Bolest današnjice
Depresija je, često se može čuti, bolest današnjice, suvremenog i razvijenog svijeta. Zašto je tome tako? U svijetu kapitalizma i privatnog poduzetništva, zahtijeva se potpuna predanost poslu. Mladi ljudi nakon zapošljavanja na velikoj su kušnji. Od njih se na poslu očekuje predanost, efikasnost, uspješnost, boravak na poslu ponekad i znatno duže od radnog vremena, pa čak i neradnim danima, a sve to s neumoljivim zahtjevima za što boljom efikasnošću i produktivnošću.
Ukoliko ste zaposlenik od vas to očekuje vaš poslodavac, a ukoliko ste privatni poduzetnik tada postajete zaposlenik i ujedno i talac vlastite savjesti, sa željom da u tom privatnom poslu uspijete kako bi osigurali egzistenciju sebi i svojim eventualnim zaposlenicima. Kako bi opstali, danas moramo kontinuirano razmišljati o poslu, kao osnovnom izvoru prihoda i egzistencije. Pretjeramo se sjedi za računalom, šalje i prima elektronska pošta, telefonira…. Rad se ponekad stavlja ispred obitelji, prijatelja i vlastitog zadovoljstva.
Zahvaljujući takvoj predanosti poslu, stalno smo u vremenskom tjesnacu, stalno nešto moramo… Moramo na vrijeme stići na posao, na vrijeme obaviti neki posao, a često zbog toga zanemarujemo svoje obroke, hrane i tjelovježbu. Zbog neprestanog vremenskog tjesnaca, hoćemo li negdje stići i nešto obaviti, pokreću nam se mehanizmi stresa koji se vremenom sve više nagomilava i oštećuje stanice.
Istraživanja
Istraživanja su pokazala kako ljutnja, stres i zabrinutost oslobađaju bujicu hormona stresa koji mogu podići krvni tlak, šećer u krvi, slabe otpornost organizma, usporavaju probavu i dovode do toga da se osjećajmo iscrpljeno i jadno. Stres možemo opisati kao prirodnu obrambenu reakciju organizma na neki događaj i on može biti pozitivan ukoliko nije prejak i ukoliko kratko traje. Međutim, suvremeni život može biti uzrokom kroničnog stresa koji zatim ima dalekosežne posljedice za razvoj drugih poremećaja mentalnog zdravlja, kao što je depresivno panični poremećaj.
U današnje doba obilja proizvoda i usluga koje se na tržištu nude, mnoge ljude dovode do novčanih problema koji također mogu, ukoliko novčana situacija nepredviđeno krene nizbrdo, biti uzrokom kroničnog stresa koji zatim može dovesti do depresivno paničnog poremećaja. Danas se sa svih strana ljude potiče na uzimanje kredita za automobil, stan ili druge potrebe, a koje mnogi u određenom trenutku više ne mogu otplaćivati i tako nastaje problem koji ih psihički muči, a ukoliko dugo traje dovodi do panično depresivnog poremećaja..
Lijekovi i bolesti koje mogu potaknuti nastanak depresije
Lijekovi:
- prestanak uzimanja amfetamina (lijek za podizanje raspoloženja)
- beta blokatori (lijekovi za tlak i srce)
- cimetidin (lijek za gastritis)
- indometacin (nesteroidni antireumatik)
- antipsihotici (lijekovi za liječenje težih psihičkih bolesti psihoza kao što su shizofrenija, manično depresivna psihoza..)
- oralni kontraceptivi (lijekovi protiv začeća)
- živa
- citostatici (vinkristin, vinblastin )
Infekcije:
- AIDS
- gripa
- infektivna mononukleoza (“bolest poljupca “, virusno oboljenje)
- tuberkuloza
- virusna upala pluća
- hepatitis (virusna upala jetre)
- sifilis (kasni stadij)
Hormonski poremećaji:
- Addisonova bolest
- Cushingova bolest
- niska i visoka razina hormona štitnjače
- visoka razina paratiroidnog hormona
- niska razina hormona hipofize (hipopituitarizam)
Bolesti vezivnog tkiva:
- RA (reumatoidni artritis)
- SLE (sistemni lupus eritematodes)
Neurološki poremećaji:
- apneja pri spavanju (kratkotrajni povremeni prestanak disanja u snu)
- epilepsija sljepoočnog režnja
- moždani udar
- multipla skleroza
- ozljede glave
- Parkinsonova bolest
Poremećaji prehrane:
- pelagra (manjak B6 vitamina)
- perniciozna anemija (manjak B 12 vitamina)
Novotvorine:
- rak
- uznapredovali, prošireni rak po cijelom tijelu
Kronični bolovi:
Međutim, depresija može primarno potaknuti pojavu nekih kroničnih bolesti, kao što su:
Gastrointestinalne bolesti:
- gastritis
- sindrom iritabilnog kolona (grčevi u crijevima, proljevaste stolice, ponekad pomiješane sa sluzi i krvlju)
Bolesti srca:
- akutni srčani infarkt
- srčane aritmije
- hipertenzija (povišeni krvni tlak )
Endokrinološke bolesti:
Plućne bolesti:
- astma
Antidepresivi ne izazivaju ovisnost, oni se samo moraju uzimati u dogovoru s liječnikom. Dakle, terapija nema smisla ukoliko ne slijedite upute liječnika i ukoliko uzimate terapiju neredovito, uz povremene prekide. U takvim okolnostima prepisane terapije neće imati pravi efekt i osjećat ćete se loše. Neki pacijenti počnu uzimati terapiju a kada im se stanje poboljša, prekidaju terapiju kako se “ne bi navikli na lijekove i bili ovisnici”. Nakon prijevremenog prekida terapije antidepresivima, nećete se odmah osjećati lošije, već kroz 2-4 tjedna.
Važno je znati da se, prilikom prijevremenog prekida terapije antidepresivima, ne može brzo uspostaviti ponovno poboljšano dobro mentalno zdravlje kakvo je bilo u trenutku prekida terapije. Tada se javljaju frustracije i odustajanje od liječenja, što uvijek znači produbljivanje depresije.
