Unutarnji mir odnosi se na stanje mentalnog i duhovnog sklada. Kada je unutarnji mir stvaran i postojan, neće ga ništa moći narušiti. Biti miran smatra se jednim od najteže dostupnih stanja. Jednom kada postignete unutarnji mir, tek tada ćete shvatiti koliko je naporno konstantno biti anksiozan i pod stresom. Unutarnji mir je povezan sa srećom i zadovoljstvom.
Unutarnji mir suprotan je od stresa. To je stanje do kojeg dolazimo tek kada potpuno upoznamo sami sebe. Pronalaženje unutarnjeg mira je nešto čemu čovjek teži dok god ga ne postigne i do čega teško dolazi zbog svakidašnjih izvora stresa. Postizanje unutarnjeg mira proces je koji traje. Puno lakše ćemo ga postići ako se upoznamo s onim što najčešće krade naš unutarnji mir.
ŠTO NAM KRADE MIR?
Pohlepa
Pohlepa je jedna od triju čovjekovih karakteristika koje uzrokuju nesreću. Pohlepa, zajedno s mržnjom i neznanjem, zavarava um i čovjek počinje misliti da se sreća nalazi negdje drugdje, a ne unutar njega samoga. Kada pohlepa preuzme čovjekovu svijest, javlja se nesigurnost i osoba počinje okrivljavati okolinu za sve što mu se događa.
Pohlepa se stvara kada osoba neprestano žudi za time da stvari budu drugačije nego što jesu. To stvara neprekidan ciklus nezadovoljstva i vjerovanje kako će se unutarnji mir postići tek kada se postigne željeno. Pohlepa je korijen neprestanog nezadovoljstva. Pohlepan čovjek nikada neće biti sretan niti će ikada postići unutarnji mir. Nikada neće moći pomoći drugima da postignu unutarnji mir, već će svoj nemir i pohlepu širiti dalje na druge osobe.
Mržnja
Mržnja je destruktivna i opasna. Kada smo uvjereni da smo u pravu, tek onda se zapravo suočavamo s preprekama. Bez obzira na to koliko se pokušavamo osloboditi mržnje, ona će nam i dalje narušavati unutarnji mir i uskratiti zadovoljstvo.
Mržnjom se ne postiže ništa. Mrziti drugu osobu znači narušavati svoj unutarnji mir, a ne mir te osobe. Mržnja je poput zatvora i iznimno je važno za osobnu dobrobit osloboditi se mržnje, oprostite i krenuti dalje. Mrziti znači ne voljeti samoga sebe, a ne neku drugu osobu. Drugoj osobi ne činimo ništa time što je mrzimo, već samima sebi. Mržnja nas onemogućava da uživamo u životu i posvetimo se odnosima koji su nam uistinu važni.
Neznanje
Zabluda je neznanje koje nas zavarava i potiče da mislimo kako je sve trajno i nepromjenjivo. Istina je potpuno drugačija. Stvari se neprestano mijenjaju, od naših misli i osjećaja do nas samih. Sve je proces rađanja, života i smrti: naši problemi, strahovi, tijela i ono što posjedujemo. Ništa ne ostaje isto, sve je u neprestanom procesu promjene, sve dolazi i prolazi.
Ako vjerujemo da se nikada nećemo promijeniti, tada ćemo stvari i sami sebe početi doživljavati previše ozbiljno. Vrlo brzo ćemo shvatiti kako život nije postojan i kako se neprestano mijenja. Čak ćemoshvatiti da život kao život nije toliko ni važan. Ono što je važno je naša čovječnost i povezanost sa svim živim bićima. S ovakvim shvaćanjem nećemo više dopustiti sami sebi život u neznanju. Živjeti u neznanju je gotovo jednako tome da uopće ne živimo. Tolerancija, suosjećanje i dobrota je ono što je neophodno da bismo postigli unutarnji mir.
To nisam ja – to je moja Štitnjača!
