U klasifikacijskom sistemu mentalnih poremećaja pojam mazohizma se ne pojavljuje, osim pojma seksualnog mazohizma koji spada u parafilične poremećaje prema DSM-5 klasifikaciji. Seksualni mazohizam podrazumijeva i uključuje snažna seksualno poticajna maštanja, seksualne potrebe ili ponašanja i stvarne postupke u kojima je pojedinac ponižavan, udaran, vezan ili podvrgnut nekom drugom obliku patnje.
S druge strane, kada je riječ o mazohističnoj ličnosti, tada se referira na osobu koja kroz podređivanje drugima ljudima ostvaruje vlastito emocionalno zadovoljstvo. To nije povezano s pojmom seksualnog mazohizma. Uzrok nastanka mazohističnog ponašanja je podijelio mnoge autore. Iako se većina slaže da su takva ponašanja prisutna, ne nalazimo ga u klasifikacijskom sistemu mentalnih poremećaja.
Mazohistične ličnosti organiziraju svoje živote oko svoje patnje.
Potvrda vlastite bespomoćnosti
Našu ličnost sačinjavaju načini razmišljanja, shvaćanja, reagiranja i povezivanja. Svi su u različitim situacijama tijekom vremena stabilni. No, kada te osobine poprime maladaptacijska obilježja i rigidnost, mehanizmi obrane postaju loše prilagođeni i nezreli.
Mazohistične ličnosti organiziraju svoje živote oko svoje patnje. Svjesno i nesvjesno potvrđuju vlastitu bespomoćnost. No, bitna je razlika kako to nema izravnu vezu s mazohističnim seksualnim poremećajem kod kojih patnja i bol povećavaju seksualno zadovoljstvo.
Mazohistične ličnosti nailaze na probleme u međuljudskim i emocionalnim odnosima s obzirom da su sklone samopožrtvovanju i služenju drugima. Uz prigovore i pritužbe kako nisu cijenjeni, istovremeno ne poduzimaju ništa kako bi se zaštitile. Često ostaju u disfunkcionalnim vezama kako bi pomogle ili udovoljile partneru. Vole osobe koje im ne uzvraćaju ljubav i koje ih tretiraju s nepoštovanjem. U odnosu s drugima su pretjerano brižni zbog čega očekuju dobivanje pozitivnih emocija. No, te iste pozitivne emocije nisu sposobni primiti s obzirom da bi tada izgubili kontrolu. Njihov osjećaj poznate sigurnosti proizlazi iz njihovog davanja i neprimanja.
Većina osoba pokušava izbjeći bol, patnju i nelagodu. Nelagodu uglavnom podnose samo kako bi postigli određeni cilj. S druge strane, osobe s mazohističnom strukturom ličnosti trebaju patnju i bol. Stvaraju okolnosti u kojima će osjećati patnju bez stvarne potrebe, odnosno bez cilja koji bi dao svrhu patnji.
Mazohistične ličnosti nisu slabe. Spremne su preživjeti ponižavanja, nanošenja boli i uvreda što doživljavaju kao osobnu pobjedu. Time ujedno i nadvladavaju strah od napuštanja. Potrebni su im svjedoci njihove patnje. Pretjerano se ispričavaju, čak i u situacijama kada nisu krivi. Okreću drugi obraz i odbijaju pomoć na pasivno-agresivni način, dok nekad iza nježnosti skrivaju bijes.
Emocionalna vezanost za patnju
Emocionalnu vezanost za patnju stvara odnosno uzrokuje kažnjavanje, zlostavljanje i zanemarivanje od strane roditelja u djetinjstvu. Toplina se iskazuje povremeno i to u slučajevima kada dijete pati. Mogli bi reći kako su to djeca koja odrastaju u nepredvidivoj i nesigurnoj okolini u kojoj su njihove potrebe za bliskošću i povezivanjem s drugima često bile zanemarene i osujećene. Drugim riječima, djeca vrlo brzo shvate kako bolest i patnja privlači više roditeljske pažnje i donosi utjehu ili nagradu. Isti zaključak mogu uočiti ako su odrastali uz ljude koji su zbog svoje patnje ili boli primili posebnu brigu i pažnju.
Takvo odrastanje u emocionalno nezdravoj okolini dovodi do povezivanja pojma ljubavi s lošim ponašanjem roditelja. Od njih očekuju ljubav, čak i kad su svjesni nekorektnosti takvog ponašanja. U strahu su da bi odustajanje od patnje značilo i gubitak iluzije ljubavi. Dijete koje nije voljeno prije će smatrati da nije vrijedno ljubavi nego što će u roditeljima uočiti nesposobnost da vole.
Prividna dobit
Sažaljenje i odobravanje drugih utjeha su i nagrada za patnju, te je podržavaju. Nesvjesno se izbjegava sreća. Mazohistične ličnosti uživaju u kritikama, žalbama i oplakivanju svog života i ne uspijevaju uživati u sretnim i opuštenim trenucima. Uloga žrtve kod drugih izaziva pažljivije i suosjećajnije ponašanje zajedno s izbjegavanjem postavljanja zahtjeva prema njima. Drugim riječima, dobivaju određenu vrstu privilegiranog tretmana, istovremeno ostajući u ulozi žrtve. Time frustriraju svoje bližnje i stvaraju neprijateljske emocije koje nekad rezultiraju i napuštanjem.
S ulogom žrtve imaju osjećaj da su bolji od drugih. Također, često nisu svjesni vlastite sebičnosti i nedostatka suosjećanja, dok moralna superiornost zahtjeva neprekidno ponižavanje i maltretiranje.
Može se argumentirati kako su požrtvovnost i stavljanje drugih ispred samog sebe društveno prihvatljiva ponašanja i predstavljaju određenu vrijednost. Takvo ponašanje održava samoevaluaciju. Zbog mazhoistične velikodušnosti slave se kao „mučenici“. Mnoge religije podržavaju žrtvu i patnju u ovom životu za nagradu koja dolazi u zagrobnom životu.
Wilhelm Reich i Otto Kernberg
Psihijatar Wilhelm Reich je u svom djelu „Analiza karaktera“ opisao mazohistični karakter koji obilježavaju destruktivni osjećaji usmjereni prema samom sebi: inhibicija, frustracija, osjećaj krivnje, stalni osjećaj unutarnje patnje, potreba da se žale, mučenje kako sebe tako i drugih, sklonost samopovređivanju i samoponižavanju. Prema Reichu, za mazohistični karakter je tipično da prijeteću tjeskobu vežu uz čežnju za ljubavlju sa strahom od napuštanja.
Poznati psihijatar i psihoterapeut Otto Kernberg je mazohizam i depresiju promatrao kao slične fenomene i definirao pojam depresivno-mazohistična ličnost. Depresivno-mazohistične ličnosti je opisao kao presavjesne, pouzdane i s nedostatkom smisla za humor. Prema sebi su vrlo strogi, a kada ne ispune vlastita očekivanja postaju depresivni. Izgleda kao da namjerno biraju situacije u kojima će doživjeti ponavljana razočarenja, poniženja i bol.
Pretjerano su ovisni o podršci i prihvaćanju od strane drugih. Posjeduju tendenciju osjećajati se depresivno u situacijama kada bi se trebali osjećati bijesno. Preosjetljivošću na odbijanje nesvjesno pokušavaju izazvati krivnju kod voljene osobe. Često se nađu u začaranom krugu koji je nastao kao posljedica njihovih pretjeranih zahtjeva, osjećaja odbačenosti i nesvjesne tendencije da druge učine krivima. To sve rezultira odbacivanjem od strane drugih i razvoja depresivnih simptoma.
Mazohistične osobe trebaju patnju i bol, pa stvaraju okolnosti u kojima će osjećati patnju bez stvarne potrebe, odnosno bez cilja koji bi dao svrhu patnji.
Osjećaj selfa organiziran je oko doživljaja žrtvovanosti
Prema definiciji iz hrvatske enciklopedije, engleski pojam „self-concept“, predstavlja samopoimanje odnosno pojam o sebi, sliku o sebi i sveukupnost doživljaja koje pojedinac ima o sebi i svojem identitetu, te način na koji se vidi i kakvim se vidi.
Samopoimanje mazohistične ličnosti ima sličnosti sa samopoimanjem depresivne osobe. No, bitna razlika je u regulaciji samopoštovanja koje se kod mazohistične organizacije ličnosti postiže putem izazivanja stanja trajnog zlostavljanja u smislu žrtvovanosti. Tako skupljaju osjećaje boli, nepravde, razočaranosti, odbijenosti, poniženosti, bespomoćnosti, zavisnosti i anksioznost uz prikriveno uvjerenje o moći, kontroli i superiornosti. Oni su „moralno superiorni pojedinci“.
Iako postoji afektivna sličnost s depresivnim osobama, mazohističke strukture više ostavljaju dojam da uživaju u patnji, čime nerviraju bližnje osobe odbijajući ih od sebe i potvrđujući da im nema pomoći. Dominantne su im emocije bijesa i ogorčenja, za razliku od depresivnih osoba koje dižu ruke od svijeta i samog sebe čime izazivaju u drugima više suosjećanja. Najčešće prisutni i korišteni ego-mehanizmi obrane su depresivne obrane, agiranje, moralizacija i poricanje.
Bitno je naglasiti kako se mazohistična organizacija ličnosti javlja kod oba spola.
Liječenje
U liječenju se koriste brojne psihoterapijske tehnike kao što su psihodinamska suportivna psihoterapija, kognitivno-bihevioralna terapija, bračna ili partnerska psihoterapija, psihoanalitička psihoterapija, psihoanaliza, grupna analitička psihoterapija, psihoanalitička psihodrama i druge. Za liječenje je potrebna visoka motivacija osobe za promjenom, smanjenjem patnje i disfunkcionalnosti zajedno s realiziranjem kreativnih potencijala vlastite osobnosti.
Treba razriješiti patološka uvjerenja o odgovornosti i zasluženoj kazni i mentalnu povezanost između ljubavi, boli i poniženja i raditi na razvoju samopoštovanja i ljubavi prema sebi.
Kod osoba i s depresivnim i s mazohističnim tendencijama potrebno je procijeniti je li aktivnija depresivna ili mazohistična dinamika. A to će dalje odrediti i ton interpretacija u skladu s primarnim obrambenim procesom.
Kod predominantno depresivnih osoba koje ne traže situacije koje su nepovoljne za njih, već izgledaju kao da odustaju od svijeta, od samih sebe, bez interesa su i zatvoreni u vlastitoj patnji, bitno je u terapiji pružiti korektivno emocionalno iskustvo da neće biti odbačeni, napušteni i ostavljeni, te da će im terapeut biti dostupan u njihovoj patnji.
S druge strane kada su izražene više mazohistične karakteristike treba raditi na uvidu da je potrebno samopotvrđivanje, a ne bespomoćna patnja. Terapeut, za razliku od roditelja čija se pažnja mogla dobiti isključivo kroz patnju ili bol, toplinu i prihvaćanje pruža kroz rad na samopotvrđivanju.
Autorica: dr. Jadranka Žilić-Džeba dr. med., specijalist psihijatrije – psihoterapeut, grupni analitičar, Dom zdravlja Zagreb – Centar.
Samoozljeđivanje – motivi i svrha
Opsesivno-kompulzivni poremećaj (OKP)
