Postoje žene koje većinu vremena zrače i iskreno su sretne. One, naravno, imaju periode tuge i teškoća, ali oni su kratkoročni i ne zadržavaju se u njihovom životu. A postoje žene, i takvih je nažalost puno, koje su uvijek nezadovoljne, često umorne (ako ne i uvijek) i naviknute da stalno potiskuju probleme.
Koje su razlike između navika i djelovanja ova dva tipa žena? Što žena treba učiniti da se osjeća sretno i živi u obilju?
1. Zna kuda ide
Žene koje vole život i život voli njih, uvijek imaju vlastiti put, planove i ciljeve, one idu po tom putu. Žene koje su uvijek umorne slijede tuđe puteve i udovoljavaju okruženju. Javno mišljenje je za njih veoma važno, a vlastito mišljenje je izgrađeno na MORAM i TREBAM.
2. Okruženje
Žene koje vole život i život voli njih, imaju sjajno okruženje, pozitivno i poticajno. Okruženje koje se razvija i koje je optimistično.
Kod “umornih žena” okruženje se sastoji isključivo od “žrtava”. Okruženje je problematično i uvijek se žali na život. U njemu je uobičajeno da jedni druge žale, a o radosti nije zgodno pričati jer – mogli bi se ureći.
3. Uravnoteženo samopouzdanje
Kod žena koje vole život i život voli njih, nema krajnosti. Kod njih vlada harmonija i ravnoteža. Poštuju sebe i shvaćaju da su dobri ljudi u njihovom okruženju. Vole svoju obitelj i suosjećaju s bliskim osobama. Lako dijeli komplimente i svoju radost. Kod “umornih žena” – ili gordost i arogancija, ili osjećaj potpune ništavnosti.
4. Odnos prema uspoređivanju
Žene koje vole život i život voli njih, imaju naviku da se uspoređuju samo sa sobom i razvijaju individualno. “Umorne žene” imaju naviku uspoređivati se sa drugima, ili zavide, ili tvrde da je kod nekoga još gore.
5. Očekivanja
Kod žena koje vole život i život voli njih, nema očekivanja ili “moram” u odnosu prema drugima. Ona zna kako spokojno zamoliti i potpuno razumije da može biti odbijena. Navikla je da zadovoljava svoje potrebe na zdrav način.
“Umorne žene” imaju naviku da očekuju zadovoljavanje svojih potreba od drugih. A ako to nije dovoljno, ljute se na njih i ispoljavaju pretenzije. Reći “molim te” za njih je nemoguća misija.
6. Prihvaćanje umjesto opraštanja
Kod žena koje vole život i život voli njih, ne postoji pojam oproštaj. Postoji koncept prihvaćanja i razumijevanja druge strane. Niko ne treba nikakvo opraštanje, jednostavno svi u našem životu gledaju na svijet na svoj način. Oproštaj znači da postoji uvreda a uvreda takvim ženama nije svojstvena.
”Umorne žene” imaju naviku vrijeđanja, a potom, u najboljem slučaju, troše ogromnu količinu snage i energije kako bi u svom unutarnjem svijetu oprostile. Pri tome u svakoj sličnoj prilici, opet podsjete na uvredu onoga tko ih je uvrijedio.
7. Djela i razgovori
Žene koje vole život i život voli njih, navikle su da djeluju, a ne da pričaju i razmišljaju u prazno. “Ne može se riječima izaći iz problema u kojima ste sebe stavili djelima”. Probleme pretvaraju u zadatke. Navikle su razmišljati da je sve rješivo, treba samo pronaći način i resurse. Ili steći iskustvo.
“Umorne žene” imaju naviku mnogo govoriti o tome što treba raditi, a malo toga značajnog rade. Odlažu sve za kasnije, opravdavajući se zauzetošću ili problemima.
8. Biti žena
Žene koje vole život i život voli njih, potpuno su svjesne svoje ženstvenosti. Brinu o sebi, svom izgledu, svome tijelu, želeći da budu svijetle i žive. Svakodnevno to rade, sa zadovoljstvom i prije svega, zbog sebe.
“Umorne žene” imaju naviku da se brinu o sebi na silu. Smatraju da je briga o sebi teška dužnost i ako to rade, rade zbog nekoga.
9. Odgovornost
Žene koje vole život i život voli njih, imaju naviku u svim životnim situacijama preuzimati odgovornost na sebe. “Umorne žene” imaju naviku prebacivati odgovornost za svoje postupke, osjećanja i misli na druge ljude.
10. Odnos prema prošlosti
Za žene koje vole život i život voli njih, uobičajeno je da izvlače pozitivne poticaje iz iskustava. Uče se na svojim grešakama i govore same sebi: “Dobro je što mi se to dogodilo, iz toga sam izvukla zaključak, dobila korisno, ima mnogo pozitivnoga u svakoj situaciji”.
“Umorne žene” imaju naviku patiti zbog prošlosti, omalovažavajući prošlost: “Da je tada, onda bih sada…”
