Često zaboravljamo kako nismo stvoreni za to da bismo bili superiorniji od drugih, da bismo bili gospodari Svemira. Isto tako, često dozvoljavamo egu da upravlja našim radnjama i navodi nas ondje gdje se otuđujemo od sebe i drugih. Zašto smatramo da smo bolji od drugih i ne uvažavamo tuđe živote?
Jeste li svjesni toga da smo stvoreni kako bismo naučili koegzistirati na ovoj planeti, kako bismo međusobno nadopunjavali jedni druge, balansirali između krajnosti, pronalazili ravnotežu, kako u sebi tako i u drugima? Shvaćate li, ne možete kompletno funkcionirati kao jedinka, otok sam za sebe. Nema radosti u življenju u kojem nemate s kim dijeliti tu radost i spoznaje.
Postižemo onoliko koliko vjerujemo da možemo
Činjenica jest da možete postići onoliko koliko vjerujete da možete, da jedina osoba koja vas može zaustaviti ste vi sami. Ali i kad se dokopate onog željenog, ne možete dozvoliti egu da vam pomuti razum i navede vas da ne cijenite druge ljude.
Život prikazuje svu svoju ljepotu svakodnevno, prožima svaku poru našeg bića i našeg iskustva, tjera nas da se preispitujemo i nikada ne budemo kompletni, jer moramo naučiti to da smo skloni mijenama.
Moramo shvatiti da i kad mislimo da znamo sve, istina je posve suprotna. Jer, postoji još krugova koje moramo završiti. I na koncu, shvatimo da smo spoznali samo malen djelić svih onih znanja kojima smo težili. I da umiremo i dalje nepotpuni, nesavršeni.
I nema ništa razočaravajuće ni loše u tome. Pitanje je samo koliko ste živjeli i koliko ste života unosili u svoje i tuđe dane? Jeste li tijekom života bili okrenuti samo sebi, dozvoljavali si bahatost, lijenost i osuđivanje drugih? Ili ste dobrovoljno dijelili svoja iskustva, radosti i tuge s drugima i poticali druge da se okrenu sebi i pronađu radost.
Imamo jedino sadašnjost
Jer, život je vrijedan življenja upravo tada kad shvatimo da jedino sadašnjost imamo. Da nam vrijeme zaista kliže kroz prste u nepovrat i da sutra možda neće svanuti nekome od nas. I što na kraju ostane, osim naše duše i uma prožetih emocijama i silnim utisnutim iskustvima i tragovima drugih duša na nama?
Ostane ispunjeno srce i mir onima koji znaju da su svaki dan živjeli u sadašnjosti, ne brinući puno o onome sutra jer im je fokus bio usmjeren na ovo danas što dijele s drugima ili čine za samoga sebe i vlastiti razvoj.
Oni koji se povode time da je bitnije u životu imati, umjesto biti, uvijek će smatrati da se cijeli svijet pokreće radi njih. Mislit će da su dovoljni takvi kakvi jesu, štoviše, i presavršeni spram drugih nesavršenih duša. Uzdizat će sami sebe na imaginarni tron, ne sluteći da će jednog dana tako jako na zemlju otresti. Jer, ne okreće se svijet oko pojedinca i ne stječu se mir i sreća time da omalovažavate druge.
Onaj tko zna što je život, zna da je bitnije BITI nego IMATI. Da je nužno ispred svega biti čovjek u punom smislu te riječi, biti dobar i ponizno koračati ispod zvijezda. Diviti se životu i svim spoznajama i iskustvima. Dozvoliti da nam svijet prošaraju najvedrije i najluđe boje, dijeliti sebe s ostatkom svijeta. Dozvoliti si ranjivost i preobražaj, dozvoliti si da dišemo u trenutku i upijamo dar života kroz svaku poru našeg bića.
