Nismo kreirani da bismo bili gospodari Svemira

Često zaboravljamo kako nismo stvoreni za to da bismo bili superiorniji od drugih, da bismo bili gospodari Svemira. Isto tako, često dozvoljavamo egu da upravlja našim radnjama i navodi nas ondje gdje se otuđujemo od sebe i drugih. Zašto smatramo da smo bolji od drugih i ne uvažavamo tuđe živote?

Jeste li svjesni toga da smo stvoreni kako bismo naučili koegzistirati na ovoj planeti, kako bismo međusobno nadopunjavali jedni druge, balansirali između krajnosti, pronalazili ravnotežu, kako u sebi tako i u drugima? Shvaćate li, ne možete kompletno funkcionirati kao jedinka, otok sam za sebe. Nema radosti u življenju u kojem nemate s kim dijeliti tu radost i spoznaje.

Postižemo onoliko koliko vjerujemo da možemo

Činjenica jest da možete postići onoliko koliko vjerujete da možete, da jedina osoba koja vas može zaustaviti ste vi sami. Ali i kad se dokopate onog željenog, ne možete dozvoliti egu da vam pomuti razum i navede vas da ne cijenite druge ljude.

Život prikazuje svu svoju ljepotu svakodnevno, prožima svaku poru našeg bića i našeg iskustva, tjera nas da se preispitujemo i nikada ne budemo kompletni, jer moramo naučiti to da smo skloni mijenama.

Moramo shvatiti da i kad mislimo da znamo sve, istina je posve suprotna. Jer, postoji još krugova koje moramo završiti. I na koncu, shvatimo da smo spoznali samo malen djelić svih onih znanja kojima smo težili. I da umiremo i dalje nepotpuni, nesavršeni.

I nema ništa razočaravajuće ni loše u tome. Pitanje je samo koliko ste živjeli i koliko ste života unosili u svoje i tuđe dane? Jeste li tijekom života bili okrenuti samo sebi, dozvoljavali si bahatost, lijenost i osuđivanje drugih? Ili ste dobrovoljno dijelili svoja iskustva, radosti i tuge s drugima i poticali druge da se okrenu sebi i pronađu radost.

Imamo jedino sadašnjost

Jer, život je vrijedan življenja upravo tada kad shvatimo da jedino sadašnjost imamo. Da nam vrijeme zaista kliže kroz prste u nepovrat i da sutra možda neće svanuti nekome od nas. I što na kraju ostane, osim naše duše i uma prožetih emocijama i silnim utisnutim iskustvima i tragovima drugih duša na nama?

Ostane ispunjeno srce i mir onima koji znaju da su svaki dan živjeli u sadašnjosti, ne brinući puno o onome sutra jer im je fokus bio usmjeren na ovo danas što dijele s drugima ili čine za samoga sebe i vlastiti razvoj.

Oni koji se povode time da je bitnije u životu imati, umjesto biti, uvijek će smatrati da se cijeli svijet pokreće radi njih. Mislit će da su dovoljni takvi kakvi jesu, štoviše, i presavršeni spram drugih nesavršenih duša. Uzdizat će sami sebe na imaginarni tron, ne sluteći da će jednog dana tako jako na zemlju otresti. Jer, ne okreće se svijet oko pojedinca i ne stječu se mir i sreća time da omalovažavate druge.

Onaj tko zna što je život, zna da je bitnije BITI nego IMATI. Da je nužno ispred svega biti čovjek u punom smislu te riječi, biti dobar i ponizno koračati ispod zvijezda. Diviti se životu i svim spoznajama i iskustvima. Dozvoliti da nam svijet prošaraju najvedrije i najluđe boje, dijeliti sebe s ostatkom svijeta. Dozvoliti si ranjivost i preobražaj, dozvoliti si da dišemo u trenutku i upijamo dar života kroz svaku poru našeg bića.

Marija Lombarović

Sanjar i snažna žena. Pišem i plešem. Dijelim s vam svoja iskustva i svoje boli, rane pretvaram u pobjede. Ono sam što se većina boji biti - SVOJA sam. https://marijalombarovic.wordpress.com/ * https://www.facebook.com/MareLombarovic/?modal=admin_todo_tour

WordPress Ads