U grčkoj mitologiji Edip je bio sin kralja Laja i kraljice Jokaste. Preodređeno mu je da će ubiti svog oca i oženiti majku. Edip nije znao tko su mu roditelji, odgojili su ga Polib i Meroba. Sve do jednog dana dok mu neki pijani, korintski mladić nije rekao da je siroče. Tada Edip kreće u potragu za istinom.
Upravo na temelju ove priče, Sigmund Freud je u svojoj psihoanalitičkoj teoriji nazvao ovaj koncept Edipov kompleks. Iako su u kasnijim istraživanjima psiholozi i ostali stručnjaci osporavali ovu Freudovu teoriju, neki njezini dijelovi ipak su zanimljivi za razmatranje. I svakako mogu nam pomoći u dubljem shvaćanju ove tematike.
Edipov kompleks govori o tome da se dijete (u ovom slučaju dječak) zaljubljuje u svoju majku. Ukoliko se taj dio ne razriješi uz pomoć oca, muške figure, tada u odrasloj dobi može doći do nemogućnosti ostvarivanja bliskosti u ljubavnoj vezi.
Kada govorimo o suprotnom spolu, ženama, riječ je o tzv. Elektrinom kompleksu. Djevojčica se nesvjesno zaljubljuje u svoga oca. Nakon toga dolazi do identifikacije s majkom i time se ovaj kompleks razriješava. Kako je tema ovog teksta Edipov kompleks, nastavit ću pisati u tom smjeru.
Uloga Edipovog kompleksa je iznimno bitna u stvaranju jastva, odnosno “JA” identiteta. Ono što je Freud naglašavao je libido. Po njemu, seksualni nagon je jedini pogon čovjeka. No, Carl Gustav Jung libido smatra psihičkom (životnom) energijom, a ne samo seksualnim nagonom, kao što je Freud zagovarao. Libido bi bilo ono što nas pokreće, daje nam životnu energiju. To je životni nagon i nalazi se u pozadini našeg ponašanja. Nasuprot libida je tanatos, odnosno nagon za smrću.
5 FAZA
Prema psihoseksualnom modelu S. Freuda, ljudski razvoj se odvija u pet faza. Tako je i libido smješten u različitim područjima.
Važno je da je svaka prethodna faza uspješno završena kako bi dijete moglo prijeći u sljedeću fazu razvoja.
1. Oralna faza
Ova faza traje od rođenja do 18. mjeseca. Kod beba libido je smješten u području usta. Iz tog razloga djeca u tom razdoblju sve isprobavaju ustima, sve predmete stavljaju u usta. Na taj način upoznaju okolinu i te im radnje pričinjaju zadovoljstvo. Ukoliko libido ostane vezan za ovu fazu i ona ostane neprorađena, osobe u odrasloj dobi mogu pretjerano pušiti, jesti, piti… Mogu biti sklone raznim ovisnostima. Ako se npr. djetetu u ovom razdoblju prerano oduzme duda ili majka naglo prekine dojenje, tada to može biti jedan od razloga kasnije fiksacije.
2. Analna faza
Ova faza traje tijekom 2. i 3. godine. Libido je smješten u području anusa. Ovdje je fokus na polaganom stjecanju higijenskih navika. Počinje s pelena prelaziti na “tutu”. Izvor tjelesnog užitka je u obavljanju nužde, odnosno otpuštanju fekalija i urina. Ako roditelj prerano ubaci dijete u ovu fazu, tada ono može namjerno zadržavati otpadne tvari u sebi. To u odrasloj dobi može utjecati na formiranje određenih karakteristika karaktera, poput sebičnosti uz zadržavanje te darežljivosti uz otpuštanje.
3. Falusna faza
Ova faza traje od 3./4. godine do 6. godine. Libido je ovdje smješten u području genitalija, Interes prelazi na istraživanje genitalija, odnosno dječaci i djevojčice počinju uočavati da se razlikuju jedni od drugih po spolu. U ovoj fazi u djetetovom istraživanju nema ništa seksualno te ono potpuno nesvjesno teži ugodi. Upravo u ovoj fazi javljaju se Edipov i Elektrin kompleks.
4. Faza latencije
Ova faza traje od 7. do 12. godine. Ovdje libido miruje, odnosno potisnut je i dolazi do identifikacije s roditeljem istog spola. Upravo zbog toga dijete se druži s vršnjacima istog spola, djevojčice sa djevojčicama, a dječaci sa dječacima. Uče razne socijalne vještine kroz igru i oponašanje jedni drugih.
5. Genitalna faza
Ova faza traje od 12. godine. Potisnuti libido iz prošle faze se oslobađa i počinje sklonost prema osobama suprotnog spola.
Nerazriješen Edipov kompleks u odrasloj dobi
U falusnoj fazi dječak se “zaljubljuje” u svoju majku jer je ona ipak prva osoba suprotnog spola u njegovom životu. U tom trenutku njegov otac postaje njegov “protivnik” te ga se želi riješiti kako bi samo za sebe imao maminu pažnju, ljubav i pozornost. Ovdje je neizmjerno važna uloga oca. On je taj koji pomaže da se ovaj sukob raziješi te da se dječak polagano odvoji od majke uz identifikaciju sa ocem. Ukoliko je otac slab, agresivan, ovisnik, ne sudjeluje u djetetovu odgoju, tada je to razrješenje malo otežano. Da bi dječak normalno prešao u sljedeću fazu latencije, otac mora pokazati da je on stabilna, jača, odrasla muška figura te povesti sina za ruku van u svijet i nježno ga odvojiti od majke. Po Freudu, u normalnom razvoju dječak zbog straha od kastracije polako popušta i počinje se identificirati sa svojim ocem.
Ako se ovaj kompleks ne razriješi, u odrasloj dobi on može biti uzrok raznim neurozama, kao i nemogućnosti povezivanja s drugom ženskom osobom. Muškarac nesvjesno može tražiti osobu jako sličnu svojoj majci na fizičkoj i psihičkoj razini. Također, u toj fazi dječak je jako ljubomoran na oca. Na isti način u odrasloj dobi može biti jako ljubomoran, iako za to u ljubavnoj vezi ne postoje stvarni razlozi.
Slab otac šalje dječaku poruku da je on opasan te da je bolje da se drži maminog naručja. Ako je uz to agresivan, tada dječak potiskuje svoju ljutnju, jer mu se boji suprotstaviti. Potisnuta ljutnja može godinama ležati ispod površine i izbiti tek u odrasloj dobi u kontaktu s partnericom.
Razrješenje ovog problema leži u tome da se dječak (muškarac) mora identificirati sa svojim muškim načelom. Tek na taj način može postati cjelovita osoba. No, za to je potrebno suočiti se sa svim onim potisnutim osjećajima iz djetinjstva. Negiranjem oca i muškog načela u sebi i dalje je na strani majke te svoj identitet nije izgradio do kraja.
Ljutnja, tuga, strah od kazne samo su neke etape razvoja s kojima se mora suočiti da bi se zatim mogao povezati sa svojom budućom ili sadašnjom partnericom.
Primjer iz prakse:
Muškarac (40 godina) nakon još jedne bezuspješne veze dolazi na terapiju. To mu je još jedna u nizu, kako sam govori. Spominje kako je i dalje jako povezan sa svojom majkom i s njom ima jako blizak odnos. O ocu ne govori puno, uglavnom u kontekstu toga da nemaju dobar odnos. Dubljim ulaskom u priču, počinju izlaziti na površinu davna sjećanja. Tada saznajem da je brak njegovih roditelja bio jako težak. On je bio taj koji je štitio majku od oca i nikada se nije mogao osloniti na oca. Sama svjesnost da je to njegov otac kakav god on bio, izazvala je lavinu emocija kod tog muškarca. Iako to nije sam sebi htio priznati i on sam je krenuo očevim stopama.
Nije mogao ostati niti u jednoj vezi i bježao je od bliskosti. Također je počeo konzumirati alkohol i neprestano se vraćao mami “u sigurnu zonu”. U svakoj vezi je nakon nekog vremena počeo izbacivati ljutnju prema partnerici i odgurivati je od sebe. Proradom muškog i ženskog načela u sebi, suočavanjem s potisnutim sadržajem u sebi koji je nesvjesno usmjeravao njegov život i puštanjem emocija onog malenog dječaka u sebi, počeo se okretati muškarcu u sebi i iz svega rasti.
Vaša rana iskustva utječu na vaš sadašnji život samo dok ih ne osvijestite i dovedete do površine svijesti. Tada je na vama mogućnost izbora što i kako dalje živjeti.
Literatura: Edipov kompleks (2006.); Robert M. Young
