Prekid veze i/ili gubitak voljene osobe, po istraživanjima je drugi najstresniji događaj u životu. Iako je svaki prekid na neki način bolno iskustvo, posebno težak može biti prekid toksične i nezadovoljavajuće veze. Nakon prekida ostajete potpuno zbunjeni, izgubljeni i s velikom dozom straha, nesigurnosti i sumnje u sve daljnje odluke. Mnogi u toksičnim vezama provedu godine i godine svog života. Sama pomisao na prekidanje odnosa zna biti zastrašujuća, a potom i samo djelovanje u tom smjeru. U prvi tren nakon prekida javlja se osjećaj olakšanja i oslobođenja.
“Napokon više nema svakodnevnog opravdavanja, borbe i kaosa.”
“Osjećam kao da sam skinula tonu kila sa sebe.”
“Došao je kraj napetostima i lažima.”
Ovo su samo neke od izjava žena s kojima sam radila tijekom i nakon izlaska iz toksičnog odnosa. Inače, ovaj je tekst napisan za žene i muškarce, iako je pisan u formi za jedan spol radi lakšeg razumijevanja.
No početna euforija, olakšanje i osjećaj slobode nakon par dana ili tjedana počinje dobivati drugačiji oblik.
Što ću sada?
Kako dalje?
Odjednom imate toliko slobodnog vremena na raspolaganju da ne znate od kuda krenuti. Još donedavno cijeli vaš fokus je bio na partneru i vašem odnosu. A sada toga nema. Počinju pitanja o vlastitom identitetu. Jedan od koraka procesa je jačanje vlastitog identiteta.
To možete započeti vježbom:
Ja sam….
Voljela bi iskusiti….
Mislim o sebi…
Volim…
I svaku od navedenih rečenica završite na svoj način (napisati oko 10 rečenica za svaki dio). Ovom vježbom polako počinjete razmišljati o sebi kao individui bez partnera.
Što želim od svog života?
Tko sam ja?
Nakon izlaska iz teške veze, možda uvidite da ste opet ostavljeni, da opet izlazite iz veze izgubljeni, prazni, ne znajući što i kako dalje. Ako vam se to već događalo, potrebno je istražiti osobnu prošlost. Napraviti duboki, iskreni inventar vlastitih ljubavnih veza. Osvijestite iz kojeg razloga stalno upadate u iste situacije i odabirete iste/slične partnere. Ponekad nam se sve čini kao slučajnost. No, nakon tri ista obrasca veze, ipak nije samo riječ o slučajnim događajima
Univerzum vam šalje stalno iste poruke, sve dok ne naučite lekciju.
Ukoliko stalno odabirete iste partnere, potrebno je dublje vidjeti kakve veze to ima s vama. Vaš partner često je ogledalo potisnutih dijelova vaše ličnosti koje tada prepoznajete u njemu. Ili vas, s druge strane, osjećaji u blizini te osobe vraćaju na vaše davno zaboravljene osjećaje. To je dio posla koji morate proći. Djetinjstvo neminovno utječe na odabir partnera i to pogotovo u vidu osjećaja koji se javljaju kraj sadašnjih partnera. Neprorađene davne emocije su ona najdublja razina koja vas stalno iznova može dovoditi u slične ljubavne priče. Dok vi to smatrate tek pukim slučajnostima.
Nema slučajnog susreta. Svaka osoba nam dolazi da bi nas nečemu naučila.
Ljubav prema sebi u procesu oporavka
Na spomen pitanja: “Na koji način sami sebi dajete ljubav?” gotovo sve osobe ostanu zbunjene i kažu da to nikada ne rade. Već samim tim odgovorom mogu osjetiti i vidjeti koliko su u najranijoj dobi dobivali ljubavi od svojih primarnih skrbnika. Ako su vam roditelji davali ljubav kroz zrcaljenje, povezanost, zagrljaje, prihvaćanjem vas kao jedinstvene osobe, pohvalama, konstruktivnim kritikama (kritike koje su se odnosile na vaše ponašanje, ne na vaše biće) tada u odrasloj dobi sami sebe možete slobodno davati ljubav. U protivnom, to ćete samo tražiti od drugih osoba i pritom opet biti duboko nesretni.
Misli koje vas sprječavaju u pružanju ljubavi samome sebi:
“To je sebično.”
“Nemam ja vremena za to.”
“To su samo bezvezni pojmovi.”
Ovako progovaraju vaš razum i naučeni mehanizmi.
Zamislite djevojčicu od pet godina kako trči oko vas i traži zagrljaj. Biste li joj mogli reći da je to sebično od nje te da nemate vremena za te gluposti? Vjerojatno ne bi. Ali, sebi to kažete svaki put kada potisnete taj sitni glas koji vas poziva da se družite i volite. Mnogi roditelji to isto čine u žurbi, nesvjesni što na taj način rade djetetu. Ponekad im u zamjenu za pažnju, budnu pozornost, zajedničko provođenje vremena daju razne materijalne stvari koje djetetu tek nakratko ispune prostor. No, nakon toga opet nastaje praznina.
Ako nema ljubavi prema vama, nema je ni od vas
Tako je i s odraslima. Ako nema ljubavi u vama prema vama samima teško ćete moći ući u vezu koja će biti odraz ljubavi. Nakon završetka ljubavne veze u vama se može pojaviti i praznina. Ona obično dođe kada prođe prvotni šok, tuga, povrijeđenost, ljutnja…
Klijenti me tada pitaju što će s tom prazninom? Kako da je popune? Prije nego je počnete popunjavati, ostanite malo s tom prazninom u sebi. Tijekom rada došla mi je asocijacija da je ta praznina poput praznog ormara, nigdje ničega. Ako se prvi put susrećete s prazninom, ovo može biti zastrašujuće iskustvo. Naš užurbani um želi što prije popuniti prazninu. Stoga mnogi nakon prekida veze konzumiraju više cigareta, hrane, alkohola ili počnu uzimati tablete. To sve će samo privremeno popuniti prazninu, ali trajno neće. Možete probati makar jednom sjesti i ostati sami sa svojom prazninom.
“Ostati” znači sjediti, disati i promatrati što se događa s vašom prazninom.
Iz tog iskustva dolaze svi odgovori. Iz vašeg srca, tijela i na kraju glave. Samo disati i biti sa svojom prazninom. Kroz to možete čuti najsitnije vapaje iz svog unutrašnjeg svijeta i čuti što vam treba. Nakon toga možete polako početi uvoditi u svoj život sve davno zaboravljene snove, želje… možte istraživati što volite ili ste voljeli raditi prije tog odnosa. Mnogi upišu tečaj crtanja, počnu izrađivati nakit, vrate se vježbanju, zdravije se hrane, obnavljaju prijateljstva i počinju upoznavati nove osobe, čitaju knjige, plešu, pjevaju… To je sve potrebno kako bi postali autentični i svoji. Ali, na taj način istovremeno svom mozgu dajete i stimulaciju iz čega dolazi osjećaj živosti. Na kraju shvatite kako vam nije više potrebna sva ona silna borba, nemir, anksioznost koje ste imali u svojim dotadašnjim vezama.
Fokusom na svoj život, prestajete biti fokusirati na drugu osobu i lakše prolazite kroz proces tugovanja i puštanja.
