Dr Zoran Milivojević: Pomaže li bezobzirnost u životu?

Iako im to omogućava da budu uspješniji i bogatiji od obzirnih, oni koji su usmjereni samo na vlastite interese i ne brinu o osjećajima i mišljenjima drugih, najčešće na kraju ostanu usamljeni i izolirani.

Kada kažemo da je netko obziran, podrazumijevamo njegov odnos prema drugim ljudima. Riječ „obzirnost” izvedena je od glagola „obazirati se”, što doslovno znači „gledati oko sebe”. U prenesenom značenju označava nečiju svjesnost da se oko njega nalaze drugi, svijest o njihovim osjećajima, interesima, potrebama i vrijednostima koje zastupaju.

Iako mogu biti uspješniji i bogatiji od onih suradljivijih i obzirnijih, pitanje je koliko su bezobzirni ljudi sretni?

Biti pažljiv prema drugima

Biti obziran istovremeno znači biti pažljiv prema drugima, slično kao u riječi „obazriv”. Najkraće rečeno, obzirna osoba uvažava ljude oko sebe. Upravo zbog toga se obzirnost kao nečija osobina smatra poželjnom društvenom vrijednošću. Obzirni ljudi po pravilu imaju dobre odnose s drugima i mali broj konflikata i svađa.

Dva su razloga zbog kojih obzirni ljudi izbjegavaju konflikte s drugima:

– ne žele biti predmet tuđe agresivnosti

– žele da ljudi o njima misle pozitivno, žele biti prihvaćeni i žele se svidjeti.

Ukoliko obzirnost kao crtu nečijeg karaktera trebamo uvrstiti u neku od pet glavnih dimenzija osobnosti, onda ona spada u „suradljivost” (ostale su savjesnost, ekstravertiranost, traženje novina i neurotičnost). Brojna istraživanja ovih pet dimenzija osobnosti dokazala su da osobe s visokim indeksom suradljivosti imaju vrlo dobre odnose s drugim ljudima.

Oni vole ljude, suosjećaju s njima, imaju visoku empatiju, velikodušni su, pomažu drugima… Od drugih očekuju da im uzvrate na isti način. To su osobe s visokom emocionalnom inteligencijom.

Suprotnost obzirnosti je bezobzirnost. Atribut koji dobivaju oni koji misle samo na sebe, oni koji pokazuju da im nisu važni ni drugi ljudi niti kako se ti drugi ljudi osjećaju zbog njihovih postupaka. Iz njihove egocentričnosti proizlazi ravnodušnost prema drugima. Druge ljude shvaćaju ili kao sredstvo koje im pomaže da dođu do svog cilja ili kao konkurente koje treba pobijediti i nadići.

U sistemu društvenog vrednovanja, obzirnost se shvaća kao nešto što je pozitivno, vrijedno, i poželjno. Bezobzirnost se, pak, shvaća kao negativna, nepoželjna i štetna osobina. Prema tome, obzirni ljudi bi trebali dobro prolaziti u životu, a bezobzirni ljudi lošije.

Zašto bezobzirni bolje prolaze?

Suprotno od tog očekivanja, svakodnevni život nam pokazuje da nekada bezobzirni ljudi mnogo bolje prolaze od obzirnih, naročito kada je u pitanju profesionalni ili poslovni uspjeh. Možemo se zapitati zašto je to tako?

Prvi razlog je što su bezobzirni ljudi isključivo fokusirani na svoj interes kao cilj prema kojem idu. Oni problemima u interakciji s drugim ljudima ne pripisuju posebnu pažnju. Stoga ih to ne dekoncentrira na njihovom putu ka cilju.

Drugi razlog je što su oni socijalno prodorniji. Posljedica je to toga što obzirni ljudi bezobzirne doživljavaju kao opasne ljude s kojima ne žele ulaziti u konflikte. Zbog toga bezobzirni ne nailaze na značajniji socijalni otpor u ostvarenju svojih namjera i ciljeva.

Bezobzirnost se doživljava kao negativna, nepoželjna i štetna osobina.

To se odnosi i na „vertikalno napredovanje”. Njihovo zastrašivanje daje im aureolu osobe s autoritetom, vođe kojima se drugi podređuju, doživljava ih se kao predvodnike.

Treći razlog je što su često uspješniji u poslovnim i drugim pregovorima. Kako su fokusirani na vlastiti interes i želju da izvuku maksimalnu dobit, bez empatije za poziciju suprotne strane, oni često u pregovorima drugu stranu nemilosrdno ucjenjuju i „tjeraju u kut”. Njima nije cilj rezultat u kojem obje strane dobivaju (win-win), što je poželjno kada je riječ o dugoročnoj suradnji. Cilj im je da oni pobjede, a da druga strana izgubi.

Četvrti razlog je to što njima nije važno što ljudi misle o njima. Oni znaju kako ostavljaju negativan dojam na druge i da ih se drugi boje. No, to im nije važno. Ponekad im je čak i drago što imaju takav image, jer ga shvaćaju kao znak moći i autoriteta.

Iako mogu biti uspješniji i bogatiji od onih koji su suradljiviji i obzirniji, pitanje koje se postavlja jest – koliko su bezobzirni ljudi sretni? Kako su za doživljaj vlastite sreće i zadovoljstva životom vrlo važni dobri odnosi s drugim ljudima i pripadnost grupi bliskih ljudi, a bezobzirni upravo to nemaju, njihova sudbina je da najčešće na kraju ostanu usamljeni i izolirani.

Autor: Zoran Milivojević