Oniomania dolazi od grčkih riječi onios = za prodaju i mania = neumjerenost, ludost. Preokupiranost kupovanjem, kao i popratni impulsi i ponašanje, uzrokuju značajne posljedice koje utječu na socijalno i radno funkcioniranje ili rezultiraju financijskim problemima.
Prema McElroy-u i suradnicima (1994) definicija oniomanije glasi: “Kompulzivno kupovanje je maladaptivna preokupacija kupovanjem, koja uključuje učestalu zaokupiranost kupovanjem ili impulsima da se nešto kupi pri čemu je poriv snažan i ponavljajući.”
Oniomaniju od zdrave kupnje razlikuje kompulzivna, destruktivna i kronična priroda kupovanja.
Kupovanje može biti pozitivan način samoekspresije, dok patološko kupovanje može biti opasna prijetnja egzistenciji te posljedično dovesti, kao i svaka druga ovisnost, do oštećenja socijalnih, materijalnih te obiteljskih vrijednosti i obaveza.
Znanstvene studije i istraživanja
Bolest je prepoznata i opisana još 1924. godine. U studiji je ustvrđeno i eksperimentom dokazano da sam čin kupovine donosi kratkotrajno olakšanje. Izmjerne su električne aktivnosti u mozgu, u području odgovornom za razumno razmišljanje i postupke. Otkriveno je da je dio mozga koji upravlja lijepim osjećajima tokom kupovine preaktivan.
Epidemiologija poremećaja ukazuje da je riječ o poprilično učestalom poremećaju. U SAD-u, na primjer, boluje 5 – 10% ljudi, a 80% oboljelih su žene. Ispoljava se najčešće u adolescenciji, a obilježava ga kronični karakter. U samoj osnovi leži impulzivnost i gubitak kontrole nad nagonima.
Nije ograničen samo na ljude koji troše iznad svojih mogućnosti, već uključuje i osobe koje provode puno vremena kupujući i koji kronično razmišljaju o kupovini stvari koje uglavnom ne koriste.
Uzroci poremećaja proizlaze iz djetinjstva
Etiologija nije razjašnjena u potpunosti – radi se o međudjelovanju biologijskih, psiholoških i socijalnih faktora. Na neurotransmitorskoj razini u podlozi je deficit serotonina. Psihološka razina uključuje nisko samopouzdanje i samopoštovanje te repetativnu potrebu da se kroz kupnju poboljša osnovno raspoloženje.
Socijalni uvjeti predstavljaju važnu ulogu u oniomaniji. Porast kulture konzumerizma doprinosi pogledu da je kompulzivno kupovanje specifična postmoderna ovisnost. Smatra se da uzroci šopingholizma imaju izvor u najranijim iskustavima iz djetinjstva. Vezani su uz loše relacije roditelj – dijete, što dovodi do toga da se ljudi posljedično okreću objektima i materijalnom kako bi izbjegli osjećaje praznine i napuštanja.
Odrasli koji su u djetinjstvu dobivali materijalne poklone, umjesto adekvatne emocionalne potpore, pod rizikom su razvoja ovisnosti o kupnji.
Djeca koja su proživjela zanemarivanje i psihološko odbacivanje od strane roditelja često imaju manjak samopouzdanja i samopoštovanja upravo iz razloga jer su se kao djeca osjećali nevažnima, te se zbog istog okreću zamjenskom komforima, igračkama ili hrani, kako bi kompenzirali svoju usamljenost i emocionalnu prazninu te ako bi se osjećali priznati i prihvaćeni. Odrasli koji su u djetinjstvu dobivali materijalne poklone, umjesto adekvatne emocionalne potpore, pod rizikom su razvoja ovisnosti o kupnji.
Uz poremećaj su češće izražene i poneke crte osobnosti – perfekcionizam, generalizirana impulzivnost i kompulzivnost, te je izražena opetovana potreba da se stekne kontrola. Kompulzivno kupovanje na neki način predstavlja i potragu za samim sobom kod ljudi čiji identitet nije dovoljno čvrst i neovisan. Uz sve navedeno javljaju se i poremećaji raspoloženja (depresija, bipolarni poremećaj), anksioznost, zloupotreba sredstava ovisnosti, poremećaji prehrane te poremećaji ličnosti.
Svako doba ima svoje potrebe i važno ih je zadovoljiti – sve
Odnos s ocem u djetinjstvu formira nas i određuje u odrasloj dobi
Ovisnost kao i svaka druga
Iako je inicijalno uzrokovano blagom potrebom da bi se osjetili posebnim i manje usamljenim te da se poboljša osnovno raspoloženje, kompulzivno kupovanje izaziva čitav krug raznih podražaja i emocija. Sve one imaju svoje vrhunce i padove, baš kao i druge ovisnosti. Nakon prvotnog i privremenog osjećaja sreće, ispunjenosti, euforije i olakšanja, ubrzo uslijede osjećaji razočarenja i krivnje. Time se potiče novi krug postupaka da se to stanje popravi i da se stekne osjećaj posebnog identiteta. Naknadno ovisna osoba ponovno proživljava negativne emocije, ljutnju i stres, uslijedi žaljenje i depresija, što vodi u poriv za novim trošenjem i otvara novi začarani krug ovisnosti i ovisničkog ponašanja.
Skrivanje i prikrivanje
Ovisnost se kao i mnoge druge najčešće skriva. Kako dugovi rastu, kupljena se dobra skrivaju ili uništavaju, jer se oboljela osoba srami svoje ovisnosti, a cijena ovisnosti raste u mentalnom, financijskom i emocionalnom smislu. Razna ponašanja kojima se prikriva kompulzivna kupovina kvare interpersonalne odnose, narušavaju povjerenje te dugoročno ruše osjećaje osobnog dostojanstva i samopoštovanja. Posljedice ostavljaju trag još dugo nakon troška i mogu biti devastirajuće – razaraju brakove, izazivaju i podrivaju financijske i egzistencijalne probleme, uzrokuju anksioznost i osjećaj da život izmiče kontroli, a ponekad završe i suicidom.
Dijagnoza
Kako bi se postavila dijagnoza potrebno je prepoznati karakteristične i ponavljajuće obrasce ponašanja:
– kupovina se obavlja u trenucima kada je osoba sama, usamljena, loše raspoložena, nervozna ili ljuta
– osoba osjeća intenzivnu sreću ili euforiju neposredno nakon kupovine,
– osjeća paniku u nedostatku novca ili kreditne kartice,
– osjeća stid ili krivicu nakon kupovine,
– kupuje karticom ili na kredit radije nego gotovim novcem,
– prilikom kupovine poklona za drugu osobu obavezno kupuje i za sebe,
– skriva stvarne cijene proizvoda i svađa se sa članovima obitelji zbog potrošenog novca.
Dijagnostički kriteriji za kompulzivno kupovanje uključuju preokupaciju sa kupovanjem, osobni distres kao rezultat te aktivnosti, a kompulzivno kupovanje po definiciji ne smije biti ograničeno na manične i hipomanične epizode.
Liječenje
Liječenje uključuje osvješćivanje i priznavanje ovisnosti kroz edukaciju, terapiju i grupni rad. Koriste se psihofarmaci, prvenstveno selektivni inhibitori ponovne pohrane serotonina (fluvoksamin, citalopram, te opoidni antagonisti naltrekson). Od psihoterapijskih pravaca, preporučuju se kognitivno-bihevioralna terapija te psihoanalitički oblici psihoterapije.
Autorica: Maja Vincek dr.med., specijalist psihijatar
Pogreške koje činimo u potrazi za srećom
Nomofobija – ovisnost o mobitelu
