Hipotireoza se liječi na nekoliko načina: medikamentozno, kirurški i terapijom radioaktivnim jodom. Pravilnu terapiju određuje liječnik, ovisno o stupnju bolesti te specifičnom stanju pacijenta, kao što je npr. trudnoća.
Medikamentozno liječenje tireostaticima
Početno liječenje hipertireoze, bez obzira na uzrok, je medikamentozno liječenje. Cilj je u roku od 1-2 mjeseca postići urednu razinu hormona štitnjače u krvi, dok se razina TSH sporije normalizira. U tom periodu se smiruju i simptomi bolesti. Koriste se tiamazol, klotrimazol i irenat (vrlo rijetko). Počinje se višim dozama lijekova, koje se postupno smanjuju do doze održavanja. Liječenje traje prosječno 2 godine, ako se radi o autoimunim bolestima. Osim tireostatika u liječenju se dodaju još sedativi i beta blokatori radi smanjenja nervoze, nesanice, tremora i tahikardije. Važno je izbjegavati tjelesne napore i emocionalne stresove i prekinuti pušiti.
Ozbiljne neželjene nuspojave lijekova su rijetke: smanjenje koncentracije leukocita i/ili trombocita u krvi ili porast jetrenih enzima, zbog čega ove nalaze treba kontrolirati, a u slučaju patoloških nalaza odmah prekinuti terapiju. Može se pojaviti urtikarijalni osip, kojeg se obično može smiriti antihistaminicima, a smetnje prolaze za nekoliko tjedana.
U trudnoći se tireostatici koriste s pojačanim oprezom i s posebnim izborom lijekova, zbog mogućeg teratogenog učinka na plod i daju se u niskim dozama.
Blaga subklinička hipertireoza se samo kontrolira bez primjene lijekova. Liječenje mora voditi iskusan endokrinolog. U bolesnika kod kojih je uzrok hipertireoze tumor hipofize indicirano je operativno liječnje adenoma kroz sfenoidni sinus, koje vrše neurokirurzi.
Kirurško liječenje
Kad je toksični adenom uzrok hipertireoze osnovno liječenje je kirurško. Operacija se poduzima nakon smirenja smetnji i normaliziranja laboratorijskih nalaza. Obično se odstranjuje režanj štitnjače u kojem je adenom, nakon čega je funkcija štitnjače najčešće trajno uredna. U manjeg broja bolesnika može doći do trajne hipotireoze koja zahtijeva trajnu nadoknadnu terapiju l-tiroksinom.
Kada je autoimuna bolest štitnjače uzrok hipertireoze (Graves-Basedowljeva bolest), a medikamentoznom terapijom se ne uspije normalizirati funkcija štitnjače, indicirano je kirurško liječenje ili terapija radioaktivnim jodom. U ovih bolesnika se najčešće izvodi subtotalna tireoidektomija, a ponekad i kompletno odstranjenje štitnjače.
Operativno liječenje ima svoje rizike i moguće komplikacije, koje su vrlo rijetke. Može doći do ozljede živca koji inervira glasnice zbog čega mogu nastati smetnje govora. Najčešće se ove smetnje povuku spontano ili uz pomoć logopedskih vježbi. U vrlo malog broja bolesnika dolazi do nagnječenja ili potpunog odstranjenja malih paratireoidnih žlijezda koje izlučuju PTH, hormon koji regulira metabolizam kalcija, zbog čega može doći do privremene hipokalcemije, koja vrlo rijetko može ostati trajno i zahtijeva uzimanje kalcija i kalcitriola (jakog oblika vitamina D).
Terapija radioaktivnim jodom
Radioaktivni jod se koristi u terapiji tek po smirenju simptoma i normaliziranju laboratorijskih nalaza u bolesnika koji imaju toksični adenom, a rjeđe i u bolesnika s autoimunom bolesti štitnjače. Kontraindiciran je u trudnica i osoba alergičnih na jod. Ova terapija zahtijeva oprez u bolesnika s Graves-Basedovljevom bolešću jer može provocirati nastanak očnih smetnji ili uzrokovati njihovo pogoršanje. To se obično događa ako se prije terapije radioaktvnim jodom nije postigla uredna funkcija štitnjače.
Očne komplikacije liječi oftalmolog. U slučaju jačih smetnji koriste se kortikosteroidi i operativno liječenje.
