O ulozi majke u odgoju djeteta puno se zna. No, što je s ulogom oca? Ova je uloga neizmjerno važna u odgoju djeteta. Prvenstveno u odgoju djevojčice koja će jednog dana izrasti u ženu. Za mnoge je žene odnos s ocem ispunjen ljubavlju i povjerenjem tek nedostižan ideal. Često u savjetodavnom radu susrećem žene koje teško prihvaćaju mušku stranu sebe, najčešće nesvjesne da u njima uopće postoji taj dio.
Otac je prva muška figura u životu kćeri, ali i glavna osoba koja oblikuje njezin odnos s muškim načelom koje se krije u njoj samoj.
Ukoliko je odnos s ocem bio nefunkcionalan, žena u odrasloj dobi:
~ bira pogrešne partnere, održava pogrešne veze i teško prekida odnose s pogrešnim partnerima (odnosno, ostaje u nezadovoljavajućoj vezi unatoč mogućnosti odlaska)
~ ima nisko samopoštovanje i samopouzdanje
~ više vjeruje drugima nego samoj sebi
~ bori se s usamljenošću i osjećajem praznine
~ previše jede ili bježi u neku drugu ovisnost
~ radi posao koji je ne ispunjava
~ neprestano je ili jaka ili slaba
~ ima strah od odbacivanja i neprihvaćanja
Iako je uloga majke u razvoju i odgoju djevojčice jako važna, odnos s ocem snažno utječe na razvoj kćeri. Otac je prva muška figura u njezinu životu, ali i glavna osoba koja oblikuje njezin odnos s muškim načelom koje se krije u njoj samoj. Prema Jungu, to muško načelo u svakoj ženi naziva se animus. Otac snažno utječe na njezinu jedinstvenost, individulanost i različitost. On je drugačiji od nje i njezine majke. Jedna od njegovih glavnih uloga u djetinjstvu je da izvede kćer iz zaštićenog svijeta majke u vanjski svijet. Stav oca prema poslu i uspjehu utjecat će i na stavove njegove kćeri. On je uzor autoriteta, snage, odlučnosti, ustrajnosti, odgovornosti, načina odlučivanja, reda i discipline. Kad je djevojčica dovoljno stara, otac se povlači kako bi ona mogla dalje sama u sebi razvijati prenesene vrijednosti i ideale.
Stav oca prema poslu i uspjehu utjecat će i na stavove njegove kćeri.
Postoje dva načina odnošenja prema kćeri u toj fazi razvoja: pretjerana krutost i prevelika ležernost (slabost). Iako većina očeva ima mješavinu ta dva stila u odgoju, ipak je jedan stil izraženiji od drugog.
Slab otac
Ovakav otac nema u sebi razvijen unutarnji autoritet, uspostavljeni red i disciplinu, kao ni razvijene zdrave granice. Upravo iz tog razloga, ne može ni svojoj kćeri prenijeti te osobine i vrijednosti. Najčešće ostaje u ulozi „vječitog dječaka“. Ovakvi su očevi vrlo često kreativni i imaju velik smisao za rad, no taj nalet euforije kratko traje jer nemaju dovoljno snage, ustrajnosti i volje završiti ono što započnu.
Slabost oca u odgoju djeteta može se očitovati na više načine, neki od njih su:
~ otac se ne može nositi s roditeljskom ulogom, pa iako ostaje fizički prisutan, sve prepušta majci
~ potpuno napušta svoje dijete
~ ostaje prisutan, ali dijete ne dobiva očinski uzor jer je otac u nekoj ovisnosti
~ većinom ne mari za dijete jer mu je sva pažnja usmjerena na samog sebe
~ ponaša se loše prema djetetovoj majci i prema djetetu
Ovdje je zanimljivo da takvi muškarci nađu ženu potpunu suprotnu od njega. Pronalaskom žene sa suprotnim osobinama, ovakav muškarac postaje cjelovitiji i tako nastavlja nesvjesno živjeti svoje poznato stanje. Žena koja odrasta uz ovakvog oca često ima ambicioznu majku koja teži perfekcionizmu i ima kontrolirajući stav. Takva je majka potisnula svoje ženske osobine, kako bi mogla zamijeniti muškarca koji je „slabiji“. No, što se događa s djevojčicom koja odrasta u takvoj obitelji? S jedne strane, ona želi biti poput majke koja „sve zna i sve može“ i nesvjesno bježi od slabosti svoga oca. U kasnijoj dobi, na isti način bježi od svoje slabosti, odnosno bježeći od svog muškog dijela, bježi od sebe same.
Prestrog otac
Ovakvi očevi su pretjerano kruti, autoritativni, teški, hladni i ponekad ravnodušni. U odgoju naglasak stavljaju na poštivanje reda i discipline, poslušnost, dužnost te poštivanje normi i pravila. Često, osim riječima, mogu dijete i fizički kažnjavati. Vjerojatno se na isti način i u njihovoj obitelji sve riješavalo. Teško se nose s osjećajima, kreativnošću i spontanim izražavanjem, vole da je sve „pod kontrolom“. Djevojčice takvih roditelja vrlo rano nauče odvojiti se od svoje osjećajnosti i spontanosti i odbaciti svoj ženski instinkt. Ovi očevi često imaju visoka očekivanja. Djevojčica nauči da mora biti najbolja u sportu, školi i da nikada ne smije pogriješiti. Ukratko, mora biti najbolja u svemu.
„Lakše je neprestano težiti savršenstvu, nego na trenutak osjetiti da bi mogli biti nevoljeni i odbačeni.“
U odrasloj dobi, ove žene će nastaviti biti iznimno stroge prema sebi, ali i drugima, jer im je to poznato stanje na koje su navikle. Potrebno je puno energije da bi održavale uvjerenje „Ja sam uvijek dobro.“.
Strogi očevi najčešće odabiru žene koje su ostale u ulozi „vječne djevojčice“, koje ne mogu izraziti sebe i svoju žensku stranu u tom odnosu. Upravo iz tog razloga, njihovo dijete preuzme više očevih osobina, a majčinu nježnost, intuitivnost i osjećajnost potisne i nauči doživljavati kao slabost. Ako je otac u većini situacija na dječje suze reagirao neprihvaćanjem, vrijeđanjem ili ironijom, odrasla žena će na sve moguće načine pokušati pobjeći od svoje slabosti.
Kako kaže dr. Leonard, ovisno o dominantnijem stilu ponašanja oca prema djevojčici u djetinjstvu, žena u odrasloj dobi zauzme životni stav „Borbene Amazonke“ ili „Vječite djevojčice“. U skladu s tom ulogom organizira svoj život, veze, uspjeh, posao, vrijednosti, uvjerenja i sl.
Vječita djevojčica
Ako je očev odgojni stil „preslab“, odrasla žena ostaje u ulozi vječite djevojčice. Otac može napustiti djevojčicu na više načina: tako da ga uistinu fizički nema ili da je prisutan u odgoju, no, nema kapaciteta da bi usmjerio i vodio dijete. On jednostavno nema u sebi postavljene granice, ustrajnost, mušku snagu i odlučnost.
U savjetodavnom radu najčešće sam susretala odrasle „vječite djevojčice“ s ovim osobinama:
~ teško mogu reći ne i/ili se zauzeti za sebe
~ rijetko postavljaju granice sebi ili drugima
~ boje se neuspjeha, ali i uspjeha
~ ostaju u nezadovoljavajućim vezama, jer misle da same ne bi mogle živjeti
~ češće trebaju tuđe upute ili usmjerenja
~ često nešto započnu, ali i odustaju od toga
~ ponekad djeluju bespomoćno i pasivno
~ mogu biti impulzivne
~ imaju nisko samopouzdanje i samopoštovanje
S obzirom da su često slabe u odlučivanju i donošenju odluka, mogu biti sklone nekoj ovisnosti poput prekomjernog jedenja, rada, vježbanja, bježanja od osjećaja samoće, konzumiranja alkohola, tableta ili razvijanjem bolesti. Jednostavno, kako drugima ne izgovaraju „ne“, ni same sebi ne mogu reći ne. Na neki način, one predaju drugima svoju energiju, gube vezu sa sobom i same sebe iscrpljuju. Kako „borbene Amazonke“ znaju svoj prikriveni bijes usmjeravati prema muškarcu u obliku kritike ili napada, „vječite djevojčice“ također imaju potisnuti bijes, koji se najčešće manifestira kao manipulacija, laganje, nošenje osjećaja krivnje i žaljenje same sebe.
Ova žena zapravo smatra da nije dovoljno dobra, da nikad ništa neće postići te da ne zaslužuje ljubav. Ponekad, kao da živi u svom zamišljenom svijetu u kojem će joj se jednom ostvariti sve što želi. Česte misli su da će doći muškarac koji će je spasiti i s kojim će sve napokon biti kako treba.
„Dok ne priznamo same sebi da je to iluzija, tražit ćemo savršene muškarce, a dobivati upravo suprotno.“
Vječne djevojčice najčešće privlače muškarce koji će ih moći voditi, pomagati im, usmjeravati ih i poticati u njihovim ciljevima. Najčešće u svojim partnerima traže mušku snagu koju su kod sebe potisnule. Međutim, kako to obično bude, to vođenje na početku veze možda i je poželjno za ženu, no, kasnije joj muškarac može početi određivati sve, pa čak i njezin identitet. Na isti način je može varati, ostavljati, naređivati joj, a da ona pritom ništa ne smije ili ne želi pitati jer vjeruje da tako mora biti. Česti snovi kod takvih žena mogu biti gubitak novčanika ili proganjanje od nekog muškarca.
„Ne možeš ti to jer si žena.“
„Kako bi ti mogla živjeti sama?“
Borbena Amazonka
S druge strane, borbena Amazonka je žena koja je suprotna strana iste medalje. Ona je u sebi potpuno usvojila muška načela, ali pritom potisnula svoj drugi dio – ženstvenost i osjećajnost. Karakteristike ovih žena su:
~ kruta, sklona pravilima i strogoj disciplini
~ perfekcionist
~ ima visoka očekivanja od sebe ili drugih
~ moralna
~ guši svoju ženstvenost
~ često je samokritična, ali upućuje kritike i drugima
~ ona sve može sama
~ sposobna je zaraditi novac i brinuti o sebi
~ odbacuju osjećaje i bilo kakvu slabost
~ intelektom skriva slabost
Ove žene najčešće odaberu partnera – „vječitog dječaka“, kojem treba stroga mama koja ga može voditi i postavljati granice. Ona ipak zna što je za njega najbolje i kako treba živjeti, isto kao što je njezin otac znao što je najbolje za nju. Međutim, ovakva žena odabire slabijeg muškarca „vječnog dječaka“, jer takav je muškarac jednim svojim dijelom emotivan i kreativan, baš kao i „vječna djevojčica“. No, borbena Amazonka je potpuno odsječena od svog središta emotivnosti, pa pronalaskom takvog partnera ona ipak nesvjesno može biti cjelovita. Kao da na sebi nosi zaštitni oklop koji je drži zaštićenom. Kad bi oklop skinula, na svijetlo dana izašao bi njezin bijes i pobuna. Ponekad je taj bijes maskiran napadajima panike, anksioznošću, naglim ispadima bijesa ili depresijom. Nerazriješen i potisnut bijes iz prošlosti, najvidljiviji je u odnosu s partnerom. Tada su žene sklone nesvjesno napadati partnera, kritizirajući ga i pokušavajući „naplatiti“ dugove prošlosti.
„Ja znam što je najbolje za tebe i kako trebaš živjeti.“
„Moj put je jedini ispravni put.“
„Ja sv moram sama.“
Iako ova žena zna kako zaraditi novac, ostati jaka i držati sve pod kontrolom, ispod svega toga ona ne zna kako vratiti strast u svoj život. Osjetiti istinsku slobodu i povezanost u sadašnjem trenutku, nešto je što tek treba otkriti. Potrebno je srušiti vlastitu iluziju sigurnosti i kontole i uputiti se u otkrivanje nečeg novog i neistraženog.
Prihvaćanje sjene
No, bez obzira na stil koji očevi koriste u odgoju svojih djevojčica, poanta je jednaka. U slabom ili prekrutom odgoju, djevojčice nauče odvojiti se od jednog svojeg dijela (muškog ili ženskog načela). Tijekom života, neprestano tragaju za tim potisnutim dijelom i pokušavaju ga vratiti. Zapravo „vječita djevojčica“ i „borbena Amazonka“ jednako su ranjene žene. Ni jedna ni druga ne zna kako biti svoja i živjeti slobodno.
S jedne strane je žena koja misli da ništa ne može jer je preslaba, a s druge strane žena koja misli kako si ne smije dopustiti niti malo slabosti i kako uvijek mora biti jaka. U nekim situacijama, žena se može ponašati poput djevojčice, a već drugi tren poput borbene žene.
Da bi postala cjelovita, svaka žena mora osvijestiti, prihvatiti i prestati potiskivati svoju sjenu. Sjena je sve ono što smo potisnule kako bi preživjele ili se zaštitile još u dječjoj dobi. Međutim, u odrasloj dobi ukoliko nismo svjesne svoje sjene, ona najčešće djeluje na naš život nesvjesno i pojavi se kad se najmanje nadamo.
Zato treba priznati svoje suze i ljutnju i polako ih puštati van, preobratiti ih u kreativnu energiju. Vrlo se često ranjena žena boji svoje vatre i energije koja se nalazi u njoj. Ponekad suze mogu biti pomiješane s bijesom, pa se žena može čas ljutiti, nakon toga plakati i tako naizmjenično. Kao da nas nevidljiva sila vuče na dvije strane, a mi ne znamo što učiniti, što je uistinu ispravno. Jedno smo naučile, a drugo želimo. Iskustvo me naučilo kako je to normalan proces kad smo u stanju konfuzije, zbunjenosti. Ipak, potrebno je raščistiti sve te nagomilane i zapetljane osjećaje, misli i uvjerenja. I kad se to stanje konfuzije smiri, dio po dio našeg stvarnog, cjelovitog ja počinje izlaziti i nanovo se stvarati.
Paralelno se javlja i postavljanje granice: „Neću to više podnositi.“ Puštanjem van potisnutih osjećaja, javlja se ta zdrava težnja da brinemo o sebi i maknemo se od svega što nam šteti.
U savjetodavnom radu prvo krećemo s osvještavanjem i dobivanjem uvida što ste sve putem izgubile. Zatim je potrebno vidjeti što se nalazi na jednoj (žensko načelo) i drugoj strani (muško načelo) te kako uravnotežiti te dvije strane da bi žena mogla vratiti svoju cjelovitost, snagu i biti potpuno svoja.
„Najveća radost je kada žena otkrije da ima pravo biti upravo ono za čime je cijelo vrijeme tragala.“
