Ljeto donosi veseli urnebes u tekuću godinu koju počinjemo zimom. Osim dočeka Nove i ponekog skijanja, nema previše uzbuđenja, ponajviše zbog fizičke neaktivnosti i masnih mesnih delicija koje se redaju iz tjedna u tjedan, kao sveci na kalendaru.
Proljeće nam donosi najviše zabrinutosti zbog viška kilograma. Odluka o pokretanju, a zatim traženje motivacije i aktivno skidanje viška kilograma dolazi zadnje, a i to nekako preskočimo jer eto nije bilo vremena, a ljeto je pred vratima. Najviše početnika rekreativaca logično kreće u to doba, dani su duži, priroda cvjeta. Odluka „korisno i ugodno“ lako se prihvaća. Tako sam eto krenula i ja. Nije bila odluka već opklada no ono što se treba desiti, desit će se.
Triatlon je najbrži rastući sport na Planeti. Jači i od trčanja. Amerika diže prosjek, a upravo tamo je to već dugogodišnji trend. Ja sam triatlonka pa ću rado podijeliti svoje trogodišnje iskustvo – plivanje, cestovni bicikl, trčanje.
Već zvuči zahtjevno, no samo treba uključiti gumbić u glavi na adrenalin i veselje može početi. Naučila sam plivati kraul u svojoj 49. godini. Sama, bez instruktora, pratnje. Moja volja, more, ljeto, inat i proplivah kraul nakon mučnih 15 dana. Mjesec dana kasnije, početkom rujna otplivala sam uz pratnju svoj 1. maraton – 5000 m u moru.
Plivanje je užitak i neprekidno učenje. Dok plivam nemam vremena misliti ni o čemu osim o tehnici. Nakon plivanja izgledam kao anestezirana, lagani osmjeh ne silazi mi s lica uz tupu bol u ramenima koja me podsjeća da imam mišiće.
Početak vožnje cestovnog bicikla bio je brzinski i bolan. No uz par padova uspjela sam savladati najveći problem sa zakačenim tenisicama. A strah od auta i kamiona jednostavno je sa prijeđenim kilometrima nestao.
Što se sve mijenja kad krenete trenirati triatlon? Mijenjate se Vi! Više nema brige oko viška kilograma ili celulita, više nema izgovora za trening, više se uopće ne obazirete na stvari koje su vas živcirale, više se ne gleda TV jer spavati se mora minimalno 7 sati, a 8 sati je idealno, više ne buljite u mršavice s reklama, ne čitate glupe novitete o skidanju kilograma, više ne govorite da niste jutarnji tip, hrana postaje ono što treba – zdrava energija. Sami sebi ste motivacija. Vagu, pa i ogledalo, gledate iz daljine s podsmjehom jer to je tako nebitno.
Kada sam na Ironman utrkama promatram žene koje su tu kao ja. Zapiljim se ispod naočala i šilterice u lice te snažne hrabre pouzdane ratnice i od emocija mi krenu suze. Tu nas je 10% žena od ukupnog broja natjecatelja (3000) i znamo što nas čeka – 3,8 km plivanje, 180 km bicikliranja usponima i krivinama i 42,1 km trčanja. Ukupno 226 km. Tko ne bi bio ponosan pun adrenalina i sreće ako uspije završiti ili još nedostižnije osvojiti postolje?! “Anything is possible” drage moje! Svoj 1. Ironman uspješno sam završila s punih 50 godina na Mallorci.
Nikad nisam bila sportski tip, ali pronaći jednu drugu sebe, pomaknuti granice, shvatiti da je naša odluka koju stvorimo u glavi najjača, jača od 10, 20, 30 ili 40 kilograma viška, jača od početnih bolova, jača od podsmijeha okoline, jača od svih prepreka. Ta odluka je jača i od nas samih.
Čitamo se dalje,
vaša Iron Witch!