“Svjesna sam da nije za mene i da ta veza nije ono što želim. Ali nakon prekida osjećam neopisivu žudnju da ga čujem, vidim, da znam da je dobro, da budemo u kontaktu. Čim toga nema osjećam jaku prazninu, tugu, bol u prsima… Život mi nema smisla i čini mi se da ta žudnja nikada neće proći.“ (klijentica)
Ovo je kratki opis žudnje koja se javlja kod nekih osoba nakon prekida veze. U ljubavni odnos unosimo dvije razine: svjesni i nesvjesni dio. Ovaj drugi nesvjesni dio uglavnom je jači i prema njemu se zapravo ponašamo u svakom odnosu. Pojava i razina žudnje nakon završetka odnosa ovisi o tome kakva nam je bila veza, kako je završila, što smo sve nezavršeno iz svoje prošlosti prenijeli u taj odnos te s čime ostajete nakon veze.
Bivši partner u mislima
Mnoge osobe dugo vremena (čak i po nekoliko godina) znaju ostati fokusirani mislima na bivšeg partnera. U odrasloj dobi partner počinje biti izvor zaštite, sigurnosti, ljubavi, nježnosti, potvrde… Barem tako želimo na svjesnoj razini. A na nesvjesnoj se razini događa nešto sasvim drugačije. Sve ono što nismo dobili kod svojih primarnih skrbnika, nastavljamo ponavljati u ljubavnim vezama.
Kao primjer navest ću klijenticu s roditeljima koji joj u djetinjstvu nisu davali potvrdu da je vide, čuju i da ona zapravo postoji. S tim je iskustvom odrasla, tražeći u svima potvrdu da je vrijedna te želeći da je se vidi i čuje. Zapravo su joj partneri bili poput majke/oca u kojima je tražila potvrdu da je viđena.
Četiri faze
Kao što je rekao H. Kohut, da bi dijete postiglo odvajanje od majke i razvoj zasebnog identiteta, mora proći 4 faze:
1. Stapanje
2. Idealizacija
3. Blizanaštvo
4. Zrcaljenje
Sve ove faze, ako nisu dobro odrađene u ranoj dobi, u odrasloj dobi u odnosima odlaze u regresiju te ih pokušavamo ponovno proći i završiti u odnosu s drugim ljudima, a posebno u ljubavnim vezama.
Na početku veze dolazi do procesa zaljubljivanja – jednako kao što su majka i dijete jedno u najranijim mjesecima djetetova života. To je faza Stapanja. U vezi „Ja“ i „Ti“ postaju „MI“. Osjeća se jaka cjelovitost i povezanost. Partneri su zaljubljeni i žive u svom „ljubavnom balonu“. Tada se zbiva i idealizacija. Vidimo samo pozitivne partnerove strane.
„On je najbolji, najljepši, najdivniji.“
Na jednak način dijete idealizira svoje roditelje. Oni su za njega savršeni u svakom pogledu. Ono što roditelj kaže ili napravi, u djetetovom svijetu je jedino ispravno. U toj dobi normalna je ovisnost o roditeljima, pa na neki način sve što se događa u njihovom životu utječe na dijete. Zato mnoga djeca osjete tugu kada je njihova majka tužna, često misleći kako su oni krivi za to što se događa u njihovim roditeljima. Pogotovo ako roditelj to na neki nesvjestan način prebaci djetetu.
Poistovjećivanje s drugima
Blizanaštvo predstavlja fazu u kojoj se poistovjećujemo s drugima.
„Ja sam lijepa poput mame.“
„Ja sam hrabar kao tata.“
Na neki način osjetimo se povezanijima kada u drugome vidimo nešto slično onome što mi imamo u sebi ili kakvi smo mi sami.
„On je toliko sličan meni.“ Izraz koji se često čuje u ljubavnim vezama. I kada taj toliko sličan nama ode iz odnosa, ostajemo necjeloviti. Kao da smo na neki način ostali bez jednog dijela sebe.
“Imam osjećaj da uopće ne postojim otkad je on otišao.“
Zrcaljenje je jedan od procesa koji se događa u kontaktu s majkom. To je naš prvi najvažniji susret. Sve ono što beba osjeća, doživljava u vlastitom tijelu, pokazuje na van i u tom je kontaktu s najvažnijom osobom u svom životu. Na djetetov osmijeh majka uzvraća osmijeh, na gugutanje vraća ponavljanjem zvuka… Jednostavno uzvraća komunikacijom na djetetov način komuniciranja. Sve ono što se dogodi u tom prvom susretu ostaje zapisano za sve vaše daljnje susrete u životu. U svakom ćemo tražiti isto zrcalo, barem dok ne osvijestimo svoju pozadinu.
Nakon prekida odnosa svi ovi procesi izbijaju na površinu jače nego ikada. Duboka tuga, nemir, bol dolaze do izražaja više nego ikada. To se događa zato što sadašnji odnosi dodiruju i otvaraju naše najdublje rane. No, s druge strane, pružaju nam mogućnost da kroz njih pogledamo malo dublje u svoju bol i iscijelimo je.
Žudnja za stapanjem i zrcaljenjem
Ukoliko u ranoj dobi ostane ta duboka praznina i bol zbog preranog odvajanja od majke, nedobivanja adekvatnog „zrcala“, izostajanja potvrda i priznanja vlastitog bića od strane roditelja, odlazimo u odrasli svijet nesvjesno to tražeći od drugih osoba.
Normalno je da se to događa u odnosima. No, problem je kada nikako ne možemo pustiti drugu osobu koja više ne želi biti u odnosu s nama, pritom vjerujući da nećemo preživjeti bez nje.
„Samo da ga čujem.“
„Mislim da nikada ovo neće proći.“
„Zašto ga jednostavno ne mogu samo pustiti i nastaviti dalje, već su prošle dvije godine?“
Kod žene ova bol iz rane dobi pokušava se nadoknaditi „stapanjem“ s partnerima, dok muškarci više naginju alkoholu, narkoticima, radoholičarstvu i sl.
Dijete u nama duboko je ranjivo i povrijeđeno te se boji gubitka. Ne želi ponovno osjetiti duboku tugu koju je nekada davno osjetilo i iz tog razloga je razvilo razne kreativne načine preživljavanja tijekom odrastanja.
„Dok je on ovdje, ja sam super.“
Ovisnost
Odnos, odnosno partner, može postati poput doze koja nam uvijek iznova treba. Naš mozak se brzo prilagođava i dostiže prag tolerancije. To znači da nam za opuštanje i isti efekt kao na početku treba jača „doza“.
U slučaju ovisnosti o alkoholu, znači da ćemo početi sve više konzumirati alkohol, dok ćemo u slučaju ovisnosti o drugoj osobi trebati sve više i više tu osobu.
Kako u svakom odnosu postoji doza ovisnosti, problem nastane ako u tom odnosu nismo potpuno svoji i u miru sa svime što je bilo u našoj prošlosti. Ako to nije tako, tada nam odnos može postati poput „flastera“ koji ne pušta tugu van i sve ono što želi izaći na površinu.
Upravo zato često teško pustiti drugu osobu iz glave i tijela. Ta osoba nam treba da nas drži podalje od naše boli. Ona nam je poput štita kojim si ne dopuštamo doći malo bliže sebi. No, jednom kada pustimo štit, moći ćemo pustiti i osobu, a uz to istražiti sve što spava u nama.
* PROČITAJTE I OVE ČLANKE:
Kako naše djetinjstvo utječe na izbor partnera
Ovisnost o partneru: je li teže otići ili ostati?
Partnerske svađe: Kad je puknulo među nama?
Zašto sve više žena bira puno mlađe partnere
Jake žene privlače izazovne odnose i partnere
Partnerski odnos: zašto dolazi do razilaženja?
Ostajete li u vezi samo zbog osjećaja sigurnosti?
