Međunarodni se dan ljudskih prava obilježava svake godine 10. prosinca, na dan kada je potpisana Opća deklaracija Ujedinjenih naroda o ljudskim pravima 1948. godine. Tada je prvi put u povijesti čovječanstva priznato pravo svih ljudi na život, slobodu i sigurnost bez ikakvih razlika.
Obilježavanjem Međunarodnog dana ljudskih prava se jednoznačno ističe značaj Deklaracije u navođenju činjenice da se ljudska bića rađaju slobodna i jednaka u dostojanstvu i pravima. Deklaracija time predstavlja opći standard za sve ljude i narode, naglašavajući da svaki pojedinac i svaki član društva treba nastojati kroz poučavanje i obrazovanje promicati poštovanje ovih prava i sloboda te naprednim nacionalnim i međunarodnim mjerama osigurati djelotvorno priznavanje i poštovanje ovih općih prava.
Počevši od temeljnog prava „da se sva ljudska bića rađaju slobodna, jednako vrijedna i imaju ista prava“ kao i da „imaju pravo uživati sva prava i slobode navedene u ovoj Deklaraciji bez iznimke“, Deklaracija sadrži i osnovna ekonomska, socijalna i kulturna, kao i građanska i politička prava.
Kako bismo obilježili ovaj Dan donosimo vam priču jedne žene koja nas je posebno dirnula. Priču je objavila anonimno na portalu XOJane. Bolna, iskrena, istinita… Dijelimo je s vama u cijelosti.
Tužna ispovijest
“Kad ste u vezi s nasilnim partnerom, kao što sam ja bila, postanete stvarno dobri u pronalaženju pozitivnih stvari. Znam da to zvuči smiješno, ali istina je. Uvjerite sebe da vas je udario ‘samo’ u trbuh, a ne u lice i da sigurno nije tako jako ljut. Ili kad vas izbaci iz kuće po snijegu bez cipela, pomisliš “dobro je, mogao me izbaciti i polugolu van”. Tako sam ja razmišljala.
Neću vam ovdje govoriti kako sam otišla iz te veze, već zašto sam ostala.
Zašto bi itko ostao?
Pišem ovo anonimno ne zato što me sram već zato što me moj bivši muž često Googlea.
On sada živi s drugom ženom i ne želim da ljutnju zbog mene istrese na njoj. Ne poznam je i nadam se da je drugačiji s njom. Nadam se da je svu mržnju istresao na meni i da je sva ljubaznost ostala njoj. Također znam da to nije stvarnost.
Čovjek koji je jednom probio vrata s mojom glavom nije se pretvorio u mirnog muškarca, ali još uvijek se nadam da sam u krivu.
Moj bivši muž misli da je divna osoba. Misli da je ljubazan, pametan i zabavan. Punih 11 godina i ja sam se pokušavala uvjeriti u to. Kad sam bila u šestom mjesecu trudnoće s prvim djetetom, imala sam jake bolove i rekla sam mu da me je strah. Odbio me odvesti u bolnicu jer on to nije osjećao tako.
Budući da je potrošio sav naš novac i ja nisam mogla voziti, krenula sam pješke pet kilometara do najbliže bolnice. Nisam zvala nikoga od obitelji ili prijatelja jer nisam željela da ga gledaju poprijeko. Prije nego sam otišla rekao mi je: “Ti misliš da se ti bojiš? Ja sam uplašeniji jer ti moram vjerovati da nećeš sj….. to dijete kao što sve drugo sj…..” Naša beba umrla je brzo nakon poroda.
On misli da je dobar
Godinama poslije shvatila sam koliko je takav život bio loš, no u tom trenutku sam mislila da je dobar. Puno sam griješila i bila zabrinuta kakva ću biti majka.
Također, puno sam se brinula zbog njegovih strahova. Ljudi koji su tužni i jadni žele druge povući za sobom. Bio je toliko loš prema drugima, ali ja sam se očajno držala činjenice da sam ja drugačija. Uvjerila sam se da je drugačiji sa mnom.
Duboko u sebi znala sam da su stvari koje je govorio krive, ali osjećala sam se osobno odgovornom za njegovu sreću. Imao je grozno djetinjstvo i konstantno me podsjećao na to da sam ja jedino što ima. Ako ja odem, njegov život će biti uništen. Tko želi uništiti nekome život? Pa sam ostala.
“Ništa nije bacio na mene već neko vrijeme. Pokušavala sam sama sebe uvjeriti da moj brak ide nabolje. To je najbolje što sam mogla misliti tada i nešto najtužnije kad se toga sjetim sada.”
Možda nisam imala njegovu ljubav, ali imala sam ga fizički
Znala sam da je moj bivši zaljubljen u drugu ženu. Znao je izgovarati njezino ime u snu. Rekao bi mi da mu je ona sada puno važnija. Čak je promijenio i svoj plan osiguranja kako bi joj ostavio veliki postotak novca. Protestirala sam i govorila da bi bilo smislenije da veći dio ostavi djetetu i meni. Prozvao me gramzljivom kučkom. Rekao mi je da sam nezahvalna i da moram riješiti svoje probleme s ljubomorom.
Par mjeseci nakon što smo se vjenčali, povukao me na stranu i rekao kako su svi na vjenčanju pitali kako to da je oženio mene, a ne nju, koju je doista želio oženiti. Kako biste trebali odgovoriti na to?
Možda nisam imala njegovu ljubav, ali imala sam ga fizički. Bio je sa mnom. Osim kad je bio s drugom ženom, naravno.
Iako sam mrzila svoj život, nisam mogla zamisliti da otvoreno priznam da me moj muž zapravo nikad nije volio. Pogotovo ne jer su svi naši prijatelji bili u sretnim brakovima. Pa sam ostala.
11 godina
Ostala sam 11 godina s čovjekom koji je razbio vrata mojom glavom jer sam se bojala alternative. Ja znam kako tuga izleda. Znam što znači bojati se i znam kako biti s čovjekom kao što je on. Jad, znam. Sreća me užasno strašila. Bila sam prestravljena. Bila sam depresivna i suicidalna zbog života kojim sam živjela, ali bila sam na poznatom terenu.
Sve se svelo na to da nisam bila spremna poduzeti korak naprijed. Kada dotaknete dno, nemoguće je ne razmišljati da će vam se to ponovno dogoditi. Naposlijetku, zašto bi itko rekao tako ružne stvari ako nisu bile istina?
Da, u mojoj glavi, ja sam fantazirala o odlasku. Sanjala sam da ću ga uhvatiti kako me vara da mogu povikati: To je to, gotovo je! i izletjeti van. Bez obzira što mi je sve napravio, bojala sam se povrijediti ga.
Za mene je veza konstantno izabiranje druge osobe. Ako netko flerta s tobom, ne odeš doma s njim, jer si odlučio ostati vjeran svom partneru. Ako želiš potrošiti novac na auto koji ti ne treba, nećeš, jer znate, kao par imate najamninu koju trebate platiti. Uvijek radite izbor koji je bolji za vas kao par.
Problem je bio što on nikad nije birao mene. Mislila sam ako se potrudim više, to će se uravnotežiti. Ako ga volim više, to će se iskupiti za činjenicu da on mene ne voli dovoljno. Pa sam ostala.
Što me nagnalo da konačno odem?
Spomenula sam da je on sada moj bivši muž. Što me nagnalo da konačno odem? To nije bila činjenica što me ostavio bez novčića. Nije bilo njegovo varanje i nestanak na par dana. Niti umne igrice koje je igrao sa mnom bez ikakvog razloga.
Jednog dana sam odlučila da vrijedim više. Znam da je ovo dio gdje bih trebala reći nešto o velikom bijegu, ali istina je ta da sam po prvi put u ne znam koliko godina izabrala sebe. Znate što je on rekao? Njegov odgovor je bio: Koga briga?
Počeli su mjeseci njegovog iseljavanja, mržnje, pa njegovog vraćanja nazad kad bih ja otišla na vikend, njegovih odluka da mi nismo razdvojeni, njegovog laganja ljudima da sam trudna. Ja sam se koncentrirala samo na jedno – da vrijedim više. Ne nekome drugom, nego sebi.
Nemojte odustati od sebe
Poanta ovog mog članka nije koliko je us*an moj život bio 11 godina jer nisam ni zagrebala ispod površine koliko je grozan bio. Ovo je priča ljudima koji i dalje ostaju s nasilnim partnerima. Apsolutno ne mislim da bi ih trebali podržavati da ostanu, ali potičem vas da budete uvijek tu da ih slušate.
Moj problem su komentari drugih ljudi. Kad god čitate članak na ovu temu ispod ćete uvijek pročitati kako drugi komentiraju da oni to nikad ne bi sebi dopustili i da je ta osoba trebala postupiti ovako ili onako. Kada sam to čitala dok sam bila u vezi s njim, sve što sam pročitala od toga bilo je da sam ja bespomoćna.
Ljudi koji žive u nasilnim vezama znaju što trebaju napraviti i znaju što mislite o njima. Zbog toga im je još gore. Ti ljudi imaju svoje razloge i svi su drugačiji. Ono što je isto je da svatko od njih to mora shvatiti sam, u svom vremenu, i da ti razlozi nisu vrijedni odustajanja od sebe. Njihovi razlozi mogu biti bez veze, ali oni sami to moraju shvatiti.
Tijekom našeg braka, moj bivši muž rekao mi je da će se ubiti ako ga ostavim. Preko toga ne prelazite shvaćanjem koliko se bojite, jer vjerujte mi, ja sam bila prestravljena. Preko toga prijeđete kad shvatite da vrijedite više i onda se držite te misli kao da vam život ovisi o tome.
Zato, sljedeći put kad osjetite potrebu da kažete “Zašto si pobogu ostala?” zastanite i podsjetite se da su njihovi razlozi njima vrlo stvarni. Ne osuđujte ih zbog toga. Oni su to već dovoljno učinili sami sebi. Ohrabrite snagu u njima.”
Nasilje nad ženama: Psihosocijalni tretman počinitelja nasilja
Ranjeno djetinjstvo i kako dalje
Partnerski odnosi: spašavamo li sebe kroz druge?
Zdravi odnosi: pustite pogrešne osobe neka odu
