Kako ćete završiti ovu godinu? Kako inače završavate stvari u životu? Nekako je uvijek početak lakši nego što je to završetak. Završetak je uvijek povezan s krajem, umiranjem i smrću. Svaki kraj može nas okrznuti i podsjetiti kako u ovoj dimenziji stvari imaju svoj početak i svoj kraj, a negdje u svojoj dubini znamo i osjećamo da smo vječni. I onda se na trenutak nađemo u „praznome prostoru“ i počnemo se opirati kraju jer nam je jasno kako to nije naša istinska priroda. Ali izgubimo li onaj prvi postulat da naša priroda nije samo tjelesna, nego da je ona u svojoj suštini duhovna, onda se možemo izgubiti u nekim osnovnim računicama.
Kraj je povratak na neki novi početak. Zato se ne treba bojati završavati poslove, okončavati stvari, zaokruživati cjeline.
Nedovršene stvari
Ponekad u životu postoje stvari koje nikada ne dovršimo, ostavljamo u svojim projektima poneki neki detalj nedovršen. No, postoje i oni koji kronično nikada ne dovršavaju stvari. Započinju radove na kući ili poslovne projekte, pa ostave jedan mali detalj koji bi trebalo završiti. I neprestano ih odgađaju, kako ne bi došli kraju. Ali taj kraj nam je toliko potreban. Kraj uvijek uvjetuje neki novi početak! Ako ne dovršimo jedan ciklus, ne možemo započeti novi. Ne možemo slobodno uplivati u neke nove vode jer smo zavezani konopcima nekih starih koji nas drže.
Kraj je povratak na neki novi početak. Zato se ne treba bojati završavati poslove, okončavati stvari, zaokruživati cjeline. Uostalom, život oko nas ukazuje nam kako sve teče i kako iz svakoga završetka slijedi novo započinjanje. Ako jedan ciklus ne dovedemo svome kraju, ili ne priznamo kako imamo nedovršenih poslova ili ih iz nekoga razloga ne možemo završiti, naša životna energija, snaga koja nam je dana da stvaramo i ostvarujemo svoj život odlazi i troši se na repove koji su ostali negdje iza nas. A tko bi htio ulagati novac u nešto što je gotovo? Tko bi htio ulagati svoje vrijeme u nešto što nema potencijala za budućnost nego pripada prošlosti?
Izražavanje emocija
U jednoj od mojih terapijskih grupa koje vodim zadao sam vježbu polaznicima da nacrtaju svoju godinu koju upravo završavamo. Crtali smo u obliku mandale, u znaku kruga koji predstavlja cjelinu – nešto što je potpuno, dovršeno i kompletirano. To je jedan od načina na koji možemo izraziti svoje emocije, procese, događaje koji su se dogodili i koji su nas obilježili. Možemo nacrtati sve što nas je radovalo ili sva ona mjesta koja su nam bila bolna, ono što želimo ponijeti sa sobom kao mjesto koje nas hrani, lekcije i iskustva koja smo naučili ili ono što želimo ostaviti iza sebe.
Crtajući svoju godinu, izražavajući svoje svjesne i podsvjesne procese kroz simbole, boje i slike imamo priliku suočiti se sa svime što smo doživjeli. Imamo priliku priznati sami sebi što nam je bilo značajno, odabrati čega još više želimo u Novoj godini. Imamo priliku postaviti si planove za novi početak, izraziti koje procese i nezavršene stvari unosimo sa sobom u novo iskustvo. Na taj način dobivamo cjelokupni pregled. A možemo čak dobiti i duboke uvide i osvjestiti neke aspekte koji su nam do sada bili nepoznati.
Odajte si priznanje za sve one staze kojima ste kročili, znajući da niti jedan put i niti jedan korak nisu nikada pogrešni.
Važnost završetka za novi početak
Kada shvatimo kako je kraj veoma bitan za svaki novi početak, nema razloga da se odupiremo i da ga ne prigrlimo. Pozivam sve da na svoj način pogledaju u tih 365 dana koje ostavljaju iza sebe. Pozivam vas da si odate priznanje za sve one staze kojima ste kročili, znajući da niti jedan put i niti jedan korak nisu nikada pogrešni. Jer, sve u našem iskustvu nosi duboku lekciju za naše biće. Stoga vam želim blagoslovljen završetak i radosno iščekivanje novoga koje se nalazi ispred nas!
Autor: Antonio Mrzlić
