Imati policistične jajnike nije isto što i imati sindrom policističnih jajnika. U svega 6 – 7% žena s policističnim jajnicima dijagnosticirat će se sindrom policističnih jajnika, PCOS (engl. Polycystic ovary syndrome).
Policistični jajnici relativno su čest ultrazvučni nalaz, naročito u adolescentica i žena mlađe životne dobi, u kojih se, pri rutinskom ginekološkom ultrazvučnom pregledu može ustanoviti u oko 20% njih. Ako nema drugih simptoma, takav nalaz, sam po sebi, nije zabrinjavajući.
Sindrom policističnih jajnika
Sindrom policističnih jajnika, naprotiv, vrlo je kompleksan zdravstveni problem, u okviru kojega su ultrazvučno viđeni policistični jajnici samo jedan od simptoma.
PCOS obuhvaća:
– raznolike endokrinološke poremećaje,
– različite poremećaje menstruacijskog ciklusa,
– neplodnost, odnosno smanjenu plodnost,
– razvoj šećerne bolesti, odnosno različite stupnjeve i razloge intolerancije šećera,
– razvoj povišenog krvnog tlaka i ostalih krvožilnih bolesti,
– pojačanu dlakavost, masnu kožu i kosu, akne,
– depresiju i neke druge probleme raspoloženja, te
– povećanu tjelesnu težinu, odnosno povećan body mass index (BMI).
Ispoljavanje navedenih simptoma PCOS-a varira od žene do žene. U nekih će se razviti nešto od toga, neki će simptomi biti blaži, a u drugih će se razviti u svom najintenzivnijem obliku. Kako i kada dolazi do razvoja PCOSa i danas nije u potpunosti razjašnjeno, no smatra se kako i genetsko nasljeđe ima ulogu.
Dijagnoza
Dijagnostika PCOS-a nije uvijek jednostavna. Najčešće se dijagnostička obrada započinje zbog neredovitih menstruacijskih ciklusa, dermatoloških problema ili nemogućnosti zanošenja. Nakon što se dijagnostički napravi sve što protokoli nalažu (detaljne hematološke i biokemijske pretrage, određivanje spolnih i hormona štitnjače, ginekološki ultrazvučni pregled), razmislit će se o najidealnijem načinu liječenja.
Liječenje
Zbog kompleksnosti simptoma i liječenje se razlikuje, a uključuje:
– upute o prehrani i zdravom mršavljenju, te tjelesnoj aktivnosti,
– određenu hormonsku kontracepciju (preparati bazirani na ciproteron-acetatu, odnosno s jačim/jakim gestagenskim učinkom), radi regulacije menstruacijskih ciklusa i djelovanja na simptome koji su posljedica pojačane androgene aktivnosti,
– antiglikemike, radi regulacije poremećaja razine inzulina i šećera u krvi,
– različite druge lijekove, obzirom na vidljive simptome, te
– različite kozmetske postupke(depilacije/epilacije, maskiranje dubljih ožiljaka, …).
Redovite kontrole i praćenje učinka liječenja je obavezno, a u daljnjem razmišljanju u obzir može doći promjena prvobitne terapije, naročito ukoliko se razmišlja o trudnoći.
Autorica: p
