Napisala sam ovaj članak i prisjetila se situacija iz kojih uopće nisam trebala samo mentalno pobjeći, već vrlo žustro i fizički pobjeći od sugovornika koji je govorio trivijalnosti i uopće se nije mogao zaustaviti. Osjećam li se krivom što sam nestala? Ili sam možda trebala objasniti toj osobi zašto više ne želim komunicirati s njom? Je li potrebno objasniti osobi koja me ne zanima zašto sam nerado s njom u društvu? Neželjeni savjeti, nepotrebna istina, neželjena briga… Uvijek volimo „činiti“ dobro. Činiti i davati ono što od nas ne traže. Iz nekog razloga čini nam se da smo s tuđim životu bolje upoznati od osobe koji ga živi.
Isto tako, mislimo kako istina (odnosno oštre, otkrivene kritike) pomažu drugima da dostignu neke nove visine razvoja. I iskreno vjerujemo da su svi ljudi oko nas zainteresirani za naše osobno iskustvo, naše osobno mišljenje i naše detaljne izvještaje o našem izgledu i zdravlju. Zapravo ne. Svatko ima svoje iskustvo i svoju istinu. Stoga, ne želite li postati osoba od koje svi bježe, evo nekoliko stvari i situacija u kojima biste trebali šutjeti ili se ponašati vrlo suzdržano.
Ne odgovarajte na pitanja koja vam uopće nisu postavljena, a isto vrijedi i za tuđe, slučajno otkrivene tajne. Ostanite po strani i ne komentirajte.
Nikad ne razgovarajte s majkom o njezinoj djeci
Čak i ako vas je pitala za savjet ili mišljenje, izrazite se što je moguće ispravnije, prvo izražavajući potporu majci i razumijevanje koliko joj je teško. U svakoj naznaci da je dijete učinilo nešto pogrešno, odnosno da se ponaša “loše”, majka čuje to da je ona loša majka zato što je tako nešto dozvolila. Krivite dijete – okrivite majku. Kao odgovor dobit ćete samo dvostruku obranu ili napad.
Nemojte tražiti neprimjerene usluge i savjete
Odmaknite se od radosnog “wow” i ne upuštajte se u dugačku priču o tome što vas “boli” nakon što vam se netko predstavi kao pravnik, liječnik, pisac ili psiholog. Ti ljudi već previše dobro znaju što je sljedeće, stoga sve češće izbjegavaju reći koje su profesije. Bez obzira na to gdje se sastanak održava – u bazilici svetog Petra u Rimu ili na krštenju s prijateljima – ljudi uvijek počnu razgovarati o onome što ih muči. Pitaju za savjet ili prepričavaju cijeli život, nadajući se da će to obogatiti mozaik ili košmar njihovih problema.
A u iskustvima i praksama psihologa, liječnika i pravnika ima više priča nego što cijeli jedan život. Zato za stručni savjet i pomoć trebate platiti. Niste spremni besplatno nekome pružiti svoje profesionalne usluge? Pa zašto ste onda sigurni da oni jesu?
Ne dijelite detalje iz prošlih odnosa sa sadašnjim partnerom
Da, svi volimo znati sve iz prošlosti svog sadašnjeg partnera. Štoviše, to što i kako neka osoba govori o svojim prošlim vezama karakterizira je, omogućuje razumijevanje te određuje njeno ponašanje u sadašnjosti. Međutim, postoji velika razlika između riječi „postojale su veze, trajale su toliko i toliko, nisu uspjele jer…“ i opetovanog ulaženja u duge priče tipa Ispitivanja o tome kako ste bili zajedno, gdje ste bili zajedno, što ste radili, što vam je bivši poklonio, kakva je užasna žena bila njegova majka i kako vam seks uopće nije bio super. Ili obrnuto, “super, super seks, a ti dragi, nisi toliko vješt u krevetu, no ništa zato, to ćemo popraviti.”
Držite za sebe svoje kolekcije fotografija, glazbe ili filmova
Čak i ako bas je netko zamolio da mu pokažete fotografije s odmora, razmislite, možda biste trebali pokazati samo 10-15 najboljih slika, a ne svih 3444. Ljude će možda zanimati vaši hobiji, ukusi ili ovisnosti, ali je li baš uputno odmah skočiti i uz omiljenu uzrečicu “sve mi je to toliko zanimljivo” i potegnuti govor od 4 sata “Upravo sam se vratila iz Španjolske, ovo je naša jahta, evo moj automobil, ovo je on, to sam ja, jedem, tu se kupam, ovdje spavam…”
“A snimila sam i tako cool pjesmu, nalazi se na mom drugom disku, sad ću ti je pustiti, poslušaj, sviđa li ti se? A imam i tako zanimljiv film o tome kako sam se odmarala u Španjolskoj, vidjela si fotografije, no one ne odražavaju baš sve što smo prošli, pustit ću ti sad i video snimke!”
Nemojte započinjati s kritikom, čak i ako je vrlo objektivna
Kada započnemo nešto novo, bojimo se i nismo sigurni u krajnji rezultat. Zadaća kritike je usmjeriti osobu, a ne ubiti je u pojam i ubiti bilo kakvu želju da iskuša sebe u nečem novom. Stoga, kada govorite o nečijem radu ili poslu, koristite jedno jednostavno pravilo: “jedna radost, jedna muka”, a radost uvijek treba biti na prvom mjestu.
To je zakon psihologije percepcije – nismo u stanju čuti nešto dobro ako smo prije toga čuli nešto loše. Ako počnete s lošim, više ne možete reći dobro i to će proći nezapaženo. Na početku pohvalite osobu, istaknite što je sigurno učinila, pričekajte minutu, neka uživa u pohvali, a tek onda razgovarajte o onome što se loše dogodilo.
Ne odgovarajte na pitanja koja vam uopće nisu postavljena
Ne odgovarajte na pitanja koja vam uopće nisu postavljena, a isto vrijedi i za tuđe, slučajno otkrivene tajne. Ostanite po strani i ne komentirajte.
Često me pitaju: “Vidjela sam muža svoje prijateljice u restoranu s drugom ženom, trebam li to reći svojoj prijateljici?”, “Primijetila sam da je prijateljev sin u društvu loših tinejdžera, trebam li joj reći?” Svaka osoba u stanju je sama primiti bilo kakve informacije i svatko bira razinu svjesnosti koja mu je ugodna.
Dajući osobi više informacija nego što je ona spremna primiti i više nego što traži, stavljate je u poziciju da nešto poduzme, a ona na to nije spremna. Budući da ta osoba nije spremna za akciju, kasnije će se „zatvoriti“ ili prebaciti odgovornost na vas. Jeste li spremni za ovo?
“Tišina je zlato”, rekli su mudri i imali su pravo
To ne znači da trebate prekinuti govor i zašutjeti. Tišina i pretjerano pričanje dvije su krajnosti koje otežavaju komunikaciju. Ali, bez obzira na to što kažete, ne govorite ono što ne biste trebali. Po reakcijama sugovornika uvijek možete prosuditi kako se odnosi prema onome što je rečeno.
Nasmiješi se, pogleda vas u oči sa zanimanjem i postavljapitanja? Ili zijeva, skreće pogled, gleda na sat? Je li “okamenio” lice i suzdržano govori “hvala”? Ili je čak naumio bježati od vas i samo jakne koju drži u ruci, zadržava “dijalog”?
Druga osoba može vam pokazati ili reći što želi od vas. I što je najvažnije, uvijek možete pitati želi li od vas znati, čuti, primati informacije, savjete ili pomoć. Budite pažljivi prema svom sugovorniku i tada će vaša komunikacija postati uistinu puna i zanimljiva.
Autorica: Elena Shpundra, econet.ru
Neverbalna komunikacija – što poručujete tijelom?
Ana Berković: Pronađite pravu grupu
