Štucanje ili singultus (od lat. riječi singult = hvatati dah dok jecate) su ponavljajući grčevi ili nagli pokreti dijafragme koji se ne mogu kontrolirati.
Štucanje se javlja uslijed iritacije živaca koji inerviraju dijafragmu, a razlog često nije jasan, međutim postoji nekoliko uobičajenih okidača koji ga pokreću.
Što je štucanje?
Dijafragma ili ošit je mišić u obliku kupole koji odvaja prsnu od trbušne šupljine i ima važnu ulogu u disanju. Prilikom udaha povlači se prema dolje kako bi zrak ušao u pluća, a tijekom izdaha se opušta kako bi zrak mogao teći natrag iz pluća prema van. U slučaju kada nešto iritira živce koji inerviraju dijafragmu, javlja se nehotični grč te se ona između udisaja iznenada povlači prema dolje, zbog čega se brzo uvlači zrak. U tom trenutku se prostor između glasnica iznenada zatvara kako bi spriječio prolaz veće količine zraka, što rezultira stvaranjem „hik“ zvuka štucanja.
Štucanje mogu uzrokovati obilan obrok, pijenje alkoholnih ili gaziranih pića ili iznenadno uzbuđenje, kada obično nestaje u roku par minuta samo od sebe bez ikakvog liječenja.
Ponavljajuće ili dugotrajno štucanje može ukazivati na ozbiljan temeljni poremećaj, poput neuroloških oštećenja, što zahtijeva medicinsku pomoć. Iz tog razloga, trebalo bi se obratiti liječniku ako traju dulje od 48 sati.
Vrste štucanja
Štucanje se klasificira prema tome koliko dugo traje:
- prolazno (privremeno) štucanje – uobičajena je vrsta štucanja koja traje nekoliko sekundi ili minuta
- uporno štucanje – traje duže od 48 sati do mjesec dana; obično je posljedica oštećenja ili iritacije živaca povezanih s dijafragmom
- neukrotivo štucanje – traje duže od mjesec dana
- ponavljajuće štucanje – stalno se vraća, a svaka epizoda traje dulje od samo nekoliko minuta.
Uzroci štucanja
Štucanje se javlja uslijed iritacije živaca koji inerviraju dijafragmu. Ti živci (uključujući živac vagus i frenični živac) čine put koji se naziva refleksni luk. Unutar refleksnog luka događaju se procesi koje ne kontroliramo svjesno i koji upravljaju nevoljnim funkcijama tijela (poput probave, disanja ili otkucaja srca).
Često ne postoji jasan razlog za pojavu štucanja. Međutim, postoji nekoliko uobičajenih okidača koji ga pokreću. Razlog zašto se kod većine ljudi štucanje događa samo kratko vrijeme, a kod nekih drugih traje mnogo duže je u tome što se razlikuju uzroci prolaznog i dugotrajnog štucanja.
Uzroci prolaznog štucanja
Najčešći okidači za pojavu kratkotrajnog štucanja uključuju:
- konzumiranje gaziranih pića ili previše alkohola
- prejedanje ili prebrzo jedenje – rasteže se želudac i nadražuje dijafragma
- konzumiranje jako začinjene hrane ili hrane koja je prevruća ili prehladna
- gutanje prekomjernog zraka (aerofagija) – pušenje, žvakanje žvakaćih guma, cuclanje bombona
- stanje emocionalnog stresa ili uzbuđenja – strah, šok ili nervozna reakcija mogu iritirati frenični živac i izazvati grč u dijafragmi uzrokujući štucanje
- nagle promjene temperature zraka.
Uzroci upornog i nepopustljivog štucanja
Ono što može uzrokovati trajno štucanje je:
- iritacija živaca koji inerviraju dijafragmu – strano tijelo u uhu koje dodiruje bubnjić; nenormalno uvećana štitnjača (struma); tumor, cista ili izraslina na vratu; upale (npr. upala grla, upala grkljana); tumori (poput tumora sredogruđa, jednjaka ili gušterače), infekcije (npr. herpes zoster)
- druga medicinska stanja – gastrointestinalne bolesti (npr. GERB ili gastritis, zbog refluksa želučane kiseline i žgaravice); respiratorna stanja (kao što su upala pluća, plućna embolija, pleuritis, bronhitis, astma), kardiovaskularni poremećaji (npr. srčani udar i perikarditis)
- poremećaji središnjeg živčanog sustava – poput moždanog udara, upale (encefalitis, meningitis), Parkinsonove bolesti, multiple skleroze, tumora mozga ili ozljede mozga
- metabolički poremećaji – npr. dijabetes, neravnoteža elektrolita (previsoka ili preniska razina kalija, natrija i drugih elektrolita), poremećaj u radu bubrega
- problemi s lijekovima ili alkoholom – sedativi i anestetici (uzrokuju osjećaj opuštenosti i pospanosti); benzodiazepini u malim dozama; kortikosteroid deksametazon (koristi se za liječenje upalnih stanja kože, zglobova i pluća kao i stanja kao što su alergije, astma, artritis, poremećaji krvi i bolesti nadbubrežne žlijezde); ostali steroidi; agonisti dopamina (koriste se za liječenje poremećaja kretanja kao što je Parkinsonova bolest); antibiotik azitromicin; neki kemoterapijski lijekovi za rak; poremećaj uporabe alkohola, uporaba nikotina
- medicinski postupci – štucanje se javlja i nakon određenih operacija ili zahvata (posebno onih koji zahtijevaju anesteziju); abdominalna operacija ili operacija prsnog koša može biti uzrok iritiracije živaca koji kontroliraju dijafragmu.
Štucanje kod beba
Štucanje se može javiti čak i dok je fetus još u maternici. Otprilike u četvrtom ili petom mjesecu trudnoće može se osjetiti pa čak i vidjeti ritmične trzaje trbuha koji su obično posljedica štucanja fetusa. To je normalna reakcija koja obično relativno brzo nestane sama od sebe iako ponekad može trajati i do sat vremena.
Pojava štucanja je normalna i kod beba. Novorođenčad obično štuca nakon jela. Vjeruje se da je razlog tome što ako jedu previše ili prebrzo mogu gutati previše zraka, zbog čega se trbuščić širi i iritira dijafragmu. Kod nekih beba štucanje može biti znak GERB-a, kada, osim štucanja, mogu biti izraženi i drugi simptomi poput kašlja i bljuckanja.
Čimbenici rizika
Simptomi štucanja
Simptomi štucanja uključuju nekontrolirane grčeve u dijafragmi koje prati ‘hik’ zvuk. Ponekad se može osjetiti lagano stezanje u prsima, trbuhu ili grlu.
Komplikacije štucanja
Prolazno štucanje ne dovodi do komplikacija, za razliku od upornog štucanja koje može biti izvor različith vrsta nelagode.
U teškim i upornim slučajevima, štucanje može dovesti do sljedećih problema:
- poteškoće s disanjem, gutanjem ili govorom
- remećenje unosa hrane i pića što dovodi do dehidracije, pothranjenosti i gubitka težine
- poteškoće sa spavanjem
- iscrpljenost i nedostatak energije
- konvulzivne sinkope (nesvjestica)
- problemi s mentalnim zdravljem (tjeskoba, depresija)
- ometanje oporavka ili zacjeljivanja rane nakon operacije…
U teškim slučajevima štucanja rijetko su zabilježene srčane aritmije i gastroezofagealna refluksna bolest (GERB). GERB može dovesti do pojave žgaravice, neugodna okusa u ustima i zadaha iz usta, bola prilikom gutanja i nadutosti.
Još rjeđa komplikacija posebno snažnog štucanja je Mallory-Weiss-ova suza, krvarenje iz donjeg dijela jednjaka.
Kada potražiti liječničku pomoć?
Obratite se liječniku ako se štucanje često javlja, traje dulje od 48 sati ili je toliko jako da uzrokuje probleme s jelom, spavanjem ili disanjem.
Potražite liječničku pomoć ako je štucanje povezano s vrućicom, bolovima u trbuhu, povraćanjem, kratkim dahom, iskašljavanjem krvi ili osjećajem kao da će vam se “grlo zatvoriti”.
Odmah pozovite hitnu pomoć ako imate štucanje uz simptome moždanog udara ili plućne embolije.
Dijagnostika štucanja
U dijagnostici štucanja polazni parametri dobivaju se temeljem uzimanja anamnestičkih podataka (detaljan opis simptoma, prethodni zdravstveni problemi, obiteljska povijest bolesti, lijekovi ili drugi preparati koji se uzimaju) i fizikalnog pregleda, koji može uključivati i neurološki pregled kojim se ispituju osnovni neurološki parametri (snaga i tonus mišića, ravnoteža, koordinacija, refleksi).
Ako je uzrok štucanja nejasan, liječnik može preporučiti daljnje pretrage koje mogu pomoći u otkrivanju temeljne bolesti ili stanja:
- laboratorijske pretrage – koriste se za otkrivanje znakova infekcije, dijabetesa ili bolesti bubrega, provjeru funkcije jetre itd.
- slikovni testovi – mogu otkriti procese koji utječu na dijafragmu ili živce koji kontroliraju njezinu inervaciju; obično uključuju rendgensko snimanje prsnog koša, CT ili MRI (mozga, prsnog koša, abdomena)
- ehokardiogram (ultrazvuk srca) i elektrokardigram (EKG) – za procjenu funkcije srca
- endoskopske pretrage – cilj ovih pretraga je provjeriti stanje u dušniku, bronhima, jednjaku ili želucu.
Kako zaustaviti štucanje
Liječenje prolaznog štucanja
Prolazno štucanje obično nestane samo od sebe, a da se baš ništa ne poduzme. Ako štucanje traje dulje od nekoliko minuta, mogu se isprobati neke „kućne“ tehnike koje stimuliraju nosni dio ždrijela i živac vagus koji ide od mozga do želuca i mogu smanjiti štucanje.
Stručnjaci vjeruju da može pomoći kratko zadržavanje daha ili disanje u papirnatu vrećicu – obje tehnike dovode do nakupljanje ugljičnog dioksida u plućima, što može opustiti dijafragmu.
Nadalje se još preporučuje:
- pijuckati hladnu vodu – smatra se da stimulira živac vagus
- grgljati ledenu vodu
- privuči koljena na prsa i naginjati se naprijed
- progutati granulirani šećeri – staviti pola žličice šećera na stražnji dio jezika; može se ponoviti tri puta u razmacima od dvije minute
- zagristi limun
- staviti hladan oblog na lice
- puhati balon
- Valsalvin manevar – pokušati izdah sa zatvorenim ustima i nosom, što povećava pritisak u prsima te izaziva različite učinke u tijelu, uključujući promjene u otkucajima srca i krvnom tlaku
- modificirani Heimlichov manevar – tri potiska ispod prsnog koša svakih 10 sekundi
- opustiti se te polako i kontrolirano disati.
Ako se štucanje stalno pojavljuje, poželjno je izbjegavati gazirana pića i hranu koja stvara plinove te jesti manje obroke i jesti sporije.
Liječenje upornog ili teškog štucanja
Mogućnosti liječenja mogu uključivati:
- liječenje osnovnog poremećaja – ako neko temeljno zdravstveno stanje uzrokuje štucanje, liječenje tog stanja može zaustaviti štucanje
- lijekovi – u ovisnosti o uzroku mogu uključivati:
- klorpromazin (regulator dopamina, djeluje kao antipsihotik, antiemetik – protiv povraćanja i sedativ – smiruje)
- baklofen (mišićni relaksans)
- metoklopramid (smiruje glatku muskulaturu u probavnom sustavu, djeluje protiv mučnine)
- inhibitori protonske pumpe (djeluju na smanjenje lučenja želučane kiseline)
- gabapentin (smiruje živčane stanice mozga, antikonvulziv)
- promjena doze lijeka koji se trenutačno uzima – ako štucanje uzrokuje neki lijek koji se već uzima, liječnik ga može ukinuti i propisati drugi. Ne preporučuje se prestati uzimati lijek na svoju ruku osim ako liječnik ne kaže drugačije.
- masaža karotidnog sinusa – uključuje masiranje glavne karotidne arterije na vratu
- invazivni postupci – opcije su koje se mogu koristiti za zaustavljanje ekstremnih slučajeva štucanja:
- nazogastrična intubacija – umetanje cijevi kroz nos u želudac dok ne dođe do točke zaustavljanja na 20 sekundi
- ispiranje želuca (ispumpavanje želuca)
- blokada freničnog živca – injekcija anestetika za blokadu freničnog živca koji se nalazi u dijafragmi
- stimulacija vagusnog živca – kirurška ugradnja (implantacija) baterijskog uređaja za isporuku blage električne stimulacije u vagusni živac – najčešće se koristi za liječenje epilepsije, ali je u nekim slučajevima pomogao i u kontroli dugotrajnog štucanja
- kiruški pristup – presijecanje nekih od živaca koji inerviraju dijafragmu
- alternativne metode – kada dugotrajno štucanje ne reagira na druge lijekove, alternativni tretmani, poput hipnoze i akupunkture, mogu pomoći. Trenutačno postoje ograničeni podaci koji podupiru korištenje akupunkture u liječenju štucanja.
Kako se riješiti štucanja kod beba
Ako je u pitanju normalno štucanje kod bebe, postoji nekoliko načina da se pokuša riješiti:
- promjena položaja – postaviti bebu u uspravniji položaj tijekom hranjenja, novorođenče osloniti na jastuk
- manja, češća hranjenja na temelju bebinih potreba
- ako se bebu doji, paziti da pravilno zahvaća bradavicu tijekom hranjenja
- podrigivanje – nakon svakih 55 do 85 grama koje beba pojede treba joj omogućiti da podrigne; ako se dijete doji, trebalo bi podrignuti prije prelaska na drugu dojku
- nježno potapšati ili trljati bebina leđa kako bi se opsutila
- dati bebi dudu jer sisanje može pomoći u opuštanju dijafragme
Kako se nositi s kroničnim štucanjem
Kronično štucanje može biti vrlo stresno, uzrokovati tjeskobu i ometati normalnu rutinu. U tom smislu neophodno je nastojati održavati dobro mentalno i tjelesno zdravlje te pojašnjavanjem stanja tražiti podršku okoline.
Problemi sa spavanjem mogu rezultirati nedostatkom energije i pojavom iscrpljenosti ako stanje potraje dulje vrijeme. Stoga je potrebno dovoljno se odmarati tijekom dana i dovoljno drijemati.
Poželjna je i redovita tjelovježba, s tim da treba izbjegavati previše zamorne aktivnosti.
Kad je u pitanju unos hrane i pića, možda je lakše jesti manje količine hrane više puta tijekom dana, nego jesti veće obroke u redovito vrijeme.
Isto tako, trebalo bi izbjegavati vruću i začinjenu hrana te gazirana pića jer mogu pogoršati štucanje.
Poželjno je imati u svakom trenutku vodu pri ruci i redovito piti manju količinu tekućine tijekom dana kako bi tijelo bilo dovoljno hidrirano.
Treba imati na umu da postoji mogućnosti gušenja hranom ili pićem, što se može spriječiti uzimanjem malih zalogaja i temeljitim žvakanjem hrane prije gutanja.
Može li se spriječiti štucanje?
Ako se štucanje često javlja treba pokušati smanjiti izloženost poznatim okidačima.
Prolazno štucanje je moguće moći spriječiti na sljedeći način:
- usporiti tempo dok se jede i/ili pije
- ne prejedati se, odjednom jesti manje porcije
- ograničiti unos gaziranih pića i pića koja sadrže alkohol
- zaštititi se od naglih promjena temperature
- izbjegavati pretoplu ili prehladnu hranu
- pokušati izbjeći intenzivne emocionalne ili fizičke reakcije; ako to nije moguće treba pokušati zadržati smirenost.
Autorica: Carmen Rivier-Zurak, dr. med.
