Debljina je pošast modernog doba. Ljudski organizam ima složen sustav za regulaciju tjelesne težine. Utjecaj gena na regulaciju tjelesne težine je oko 40%, a vanjske sredine oko 60%. Utjecaj vanjskih čimbenika (društva, kulture, stila života, okolnosti i dr.) na pojavu debljine je još i jači.
Temeljni pristup liječenju debljine predstavlja kut iz kojeg se sagledava cjelina složenog problema, određuje i vrednuje cilj liječenja, određuju metode liječenja, usmjerava cjelokupna praktična aktivnost liječenja i procjenjuje uspjeh liječenja.
Utjecaj na vanjsku sredinu
U prevenciji i liječenju debljine još uvijek nisu moguće intervencije u genomu. Saznanja iz nutrigenetike i nutrigenomike još uvijek su oskudna, a njihovo korištenje je vrlo ograničenih mogućnosti i dometa. Zato je osnovni cilj intervencije utjecaj na vanjsku sredinu (mikrosredinu) i preko nje povratni poželjni utjecaj na regulaciju tjelesne težine. Ciljani i zdravstveno povoljan utjecaj na makrosredinu je ekstremno težak i moguć jedino uz brojne mjere i aktivnosti brojnih čimbenika: države, nevladinih organizacija, civilnih udruga, medija, svih članova zajednice, institucija koje se bave edukacijom i organizacijom (gradova, radnih mjesta. posla) i dr..
Međutim, moguće je utjecati na promjene mikrosredine i mikrooruženja tako da njihov povratni utjecaj na osobu koja se liječi od debljine bude dugoročno pozitivan. Taj povoljan utjecaj se mora osjetiti kroz promjenu stila života i poboljšanje kvalitete života. Kroz njih treba doći i do trajnih promjena obrazaca prehrane, tjelesne aktivnosti i spavanja. Te promjene su izvedive na individualnoj razini. Stoga su primjenjive i u prevenciji i u liječenju debljine, uz potpuno individualizirani pristup. Takav pristup je vrlo složen i zahtjevan, ali i dugoročno vrlo učinkovit.
Temeljni pristup liječenju
Potreba za odabirom pristupa liječenju neke bolesti javlja se u situaciji kad postoje dva ili više koncepata u tumačenju uzroka, patofizioloških mehanizama i metoda liječenja neke bolesti. Štoviše, nekad zbog toga postoje razlike i u izboru ciljeva i metoda liječenja, pa i kriterija vrednovanja uspjeha liječenja. Upravo takva situacija je prisutna danas kad govorimo o liječenju debljine.
Temeljni pristup liječenju debljine predstavlja kut iz kojeg se sagledava cjelina složenog problema, određuje i vrednuje cilj liječenja, određuju metode liječenja, usmjerava cjelokupna praktična aktivnost liječenja i procjenjuje uspjeh liječenja.
Do danas su se izdiferencirala dva pristupa liječenju debljine:
1) jednostavan pristup s imperativnim korištenjem nisko-energetskih dijeta
2) složeni holistički pristup s promjenama stila života, prehrane, tjelesne aktivnosti i spavanja.
Zasnovani su na dva različita viđenja uzroka debljine, mehanizama regulacije tjelesne težine i metoda liječenja. Osnovni postupci utvrđivanja uzroka debljine i njenog liječenja su zajednički za oba pristupa:
- prikupljanje podataka
- analiza podataka
- intepretacija – sveobuhvatno sagledavanje i tumačenje složenih problema
- liječenje
- evaluacija rezultata
- korekcija praktičnih postupaka
- reevaluacija rezultata
Međutim, velike razlike u konceptima i pristupima liječenju debljine uzrokuju i velike razlike u samim postupcima. One su tolike da ove dvije metode liječenja čine inkompatibilnim.
Jednostavan pristup (dijeta)
Jednostavan pristup zasnovan je na konceptu da se snagom volje mogu postići trajne promjene prehrane sa smanjenim unosom energije. Ljudska prehrana se gleda isključivo kroz prizmu broja kalorija. On ne ulazi u uzroke debljine koji su vrlo složeni, niti mehanizme regulacije tjelesne težine, niti u složenost uzroka i značenja ljudske prehrane i mehanizama njene kontrole. To ga čini vrlo uskim i površnim.
Ovaj pristup koristi vrlo usku bazu podataka koja daje samo jednu vrstu rezultata. Njih nema potrebe interpretirati jer su rezultati jednoznačni. Radi se o zatvorenom pristupu interpretaciji. Takvi rezultati nužno određuju metodu liječenja: imperativno pridržavanje nametnutih dijeta. Cilj liječenja je trajno niža tjelesna težina. Kontrole, evaluacija, korekcije i reevaluacija služe samo jednom: upornom i preciznom pridržavanju nametnute prehrane.
Ovaj pristup je neosjetljiv na većinu drugih vrijednosti osim broja kalorija i kilograma, koje složeni pristup uvažava. To ga čini dehumaniziranim i nerealističnim. U liječenju ovim pristupom osoba koja se liječi od debljine je objekt intervencije. Nalazi se u pasivnom položaju, što potencira dehumaniziranost cijelog postupka liječenja. Zbog toga je njegovo provođenje moguće samo uz veliku snagu volje što s vremenom postaje iscrpljujuće i neizdrživo. To nakon 3-6 mjeseci vodi ubrzanom slomu cijelog programa liječenja i potom ubrzanom debljanju.
Zato je u liječenju bilo kojom niskoenergetskom dijetom tjelesna težina već nakon samo godinu dana jednaka onoj na početku liječenja ili veća. Ako se dijeta kombinira s redovitim vježbanjem i kontrolama kod liječnika nakon 5 godina još samo 10% osoba ima nižu tjelesnu težinu od početne.
Složeni pristup (holistički)
Složeni pristup uzrocima i liječenju debljine zasniva se na konceptu da debljina ima složene uzroke i mehanizme. Njih je nužno uzeti u obzir u liječenju i formirati obrasce liječenja prihvatljive osobi koja se liječi od debljine. Da bi to bilo moguće nužno je da osoba koja se liječi bude u centru pažnje i da ima aktivnu ulogu u liječenju. Odnosno, da bude subjekt liječenja koji će nesmetano koristiti svoju slobodu u liječenju. To je moguće tek uz holistički pristup u liječenju.
U skladu s činjenicom da debljina uzrokuje brojne komplikacije, skraćuje trajanje života i narušava kvalitetu života su i ciljevi liječenja debljine: smanjenje tjelesne težine i trajno održavanje niže težine, produljenje trajanja života, smanjenje broja komorbiditeta i poboljšanje njihovog liječenja, te poboljšanje kvalitete života. To je izvedivo i održivo samo u realističnom pristupu. U njemu se uvažava sva složenost uzroka i mehanizama nastanka debljine i njenih komplikacija. S druge strane, poštuje se nužnost aktivne i središnje uloge osobe koja se liječi, njena sloboda, realne okolnosti, obitelj, prijatelji, vremenska struktura dana, emocije, sklonosti i averzije, materijalni i socijalni status, razina edukacije, tradicija i dr.
Unatoč velikoj složenosti analitičko-interpretativnog postupka terapijski postupci trebaju biti maksimalno pojednostavljeni i realno izvedivi, privlačni i održivi. Tako širok pristup zahtijeva i prikupljanje podataka iz različitih sfera ljudskog života i formiranje vrlo široke baze podataka. Njihova analiza često ne daje jednoznačne rezultate, nego zahtijeva otvoren pristup interpretaciji.
Tek interpretacija rezultata pomaže usmjeriti terapijske postupke prema realno dostižnom i održivom cilju. Na tom putu do cilja potrebne su stalne evaluacije, korekcije i reevaluacije postupaka liječenja u skladu s postavljenim ciljevima. U njima aktivno i slobodno sudjeluje osoba koja se liječi.
Složene probleme nije moguće realno ni sagledati ni liječiti jednostavnim pristupima. Oni uzrokuju niz devijacija od realne situacije koje rađaju jake otpore, koje se može savladati samo snagom volje i tek kroz kratko vrijeme. Zbog vrlo uskog izbora informacija i zatvaranja prostora interpretaciji, slobodnom izboru osobe koja se liječi i usklađivanju s realnim okolnostima i mogućnostima, sva pažnja se usmjerava isključivo na broj kalorija u hrani. To cijeli problem čini dugoročno nerješivim.
Prednosti holističkog liječenja
Složeni holistički pristup liječenju debljine ima niz prednosti:
- omogućuje realno sagledavanje cjeline problema što je nužno jer je problem uzroka i liječenja debljine vrlo složen
- stavlja osobu koja se liječi u centar i dozvoljava joj slobodu izbora, štoviše upravo se najviše i oslanja na njenu slobodu izbora
- kroz holistički pristup i neometano slobodno aktivno sudjelovanje osobe koja se liječi jedino je moguće postići usklađivanje svih kvantitativnih, semikvantitativnih i kvalitativnih podataka s realnim okolnostima, stilom života, vremenskom strukturom dana, hobijima, obvezama, obitelji, prijateljima s jedne strane, fiziološkim i patofiziološkim procesima i genetskom osnovom s druge strane i osobinama same ličnosti, njenim emocijama i sklonostima s treće strane. Tako složeno usklađivanje nemoguće je postići preciznim mjerenjima i imperativnim savjetima.
- Iako je matematička preciznost jednostavnog pristupa liječenja dijetama privlačna jer naizgled daje veću sigurnost u uspjeh, to je zabluda. Ona je neučinkovita na duge staze upravo zbog svoje nerealne jednostavnosti i preciznosti, bolje reći siromaštva analize, interpretacije i postupaka liječenja te neuvažavanja slobode, emocija, sklonosti i i realnih okolnosti. Samo složen holistički pristup može osigurati takav sklad na duge staze i održati ne samo nižu tjelesnu težinu, nego i poboljšati liječenje komorbiditeta i kvalitetu života. Međutim, za to je potrebno vrlo široko znanje (ne samo medicinsko, nego i psihološko, nutricionističko, kulturološko, sociološko) i iskustvo u primjeni ove metode liječenja.
Iz svega proizlazi da je složeni holistički pristup realniji, humaniji, ugodniji i bliži osobi koja se liječi, pa tako i dugoročno održiviji i učinkovitiji.
Debljina i prejedanje – emocionalna pozadina debljanja
Debljina više nije samo estetski problem
