Usna šupljina ulaz je u dva vitalna sustava – dišni i probavni. S obzirom na izloženost tih sustava utjecajima iz okoliša, radi njihove obrane, razvili su se specifični mehanizmi zaštite od raznih vanjskih patogena.
Mehaničku barijeru čini sluznica koja se oplahuje sekretom žlijezda slinovnica koje, osim uloge u probavi hrane, imaju i zaštitnu funkciju jer sadrže više zaštitnih čimbenika, poput imunoglobulina, citokina i drugih tvari. Uz to, u usnoj šupljini obitava raznolika flora mikroorganizama koji svojim prisustvom onemogućuju razvoj drugih patogenih mikroorganizama.
Flora usne šupljine sadrži različite bakterije, gljivice, protozoe i viruse. Najčešće bakterije koje naseljavaju usnu šupljinu su gram-pozitivni aerobi, uključujući alfa i beta hemolitički streptokok, koji u zdravom organizmu ne izazivaju bolest.
Različita stanja u životu, primjerice, trudnoća ili uzimanje nekih lijekova, mogu izazvati promjene u lučenju i sastavu sline, što može utjecati na slabljenje obrane u usnoj šupljini. Također, i lokalni ili sistemski poremećaji mogu utjecati na mikrofloru usne šupljine što, s jedne strane, rezultira naseljavanjem patogenih mikroorganizama, a s druge, i dotad nepatogeni mikroorganizmi mogu postati patogeni.
Upala sluznice usne šupljine
Uzročnici upale sluznice usne šupljine (stomatitis) mogu biti virusi i bakterije, pri čemu ih se većina od zaražene osobe prenosi kapljičnim putem, ali i gljivice. Upala, međutim, može biti i manifestacija neke sistemske bolesti jer neke od njih, primjerice, šećerna bolest (diabetes mellitus), povećavaju učestalost upalnih procesa u usnoj šupljini. Isti učinak ima i dugotrajno uzimanje antibiotika i imunosupresiva, kao i bolesti koje djeluju imunosupresivno (npr. AIDS).
Osobitu pozornost valja obratiti na operativne zahvate i ozljede u usnoj šupljini koji mogu dovesti do opsežnih upalnih procesa. U tom slučaju upalni proces može ostati lokaliziran, ali može zahvatiti i druge udaljene sustave, primjerice, srčanožilni, mokraćni i druge. Upala usne šupljine većinom nema samo lokalni karakter, nego zbog anatomske povezanosti i blizine zahvaća i gornje dišne puteve (ždrijelo, nos, grkljan).
Različita stanja u životu, primjerice, trudnoća ili uzimanje nekih lijekova, mogu izazvati promjene u lučenju i sastavu sline, što može utjecati na slabljenje obrane u usnoj šupljini
Najučestalije upale
Virusne upale
Najučestalije su upale virusne etiologije, a najčešći su uzročnici iz porodice ljudskih herpes virusa i ljudskih papiloma virusa. Infekcija usne šupljine ljudskim herpes virusom (tip 1) manifestira se vezikuloznim promjenama (mjehurići) po usnama, tvrdom nepcu, jeziku i ždrijelu. Može biti praćena i općim simptomima, slabošću i povišenom temperaturom. Nakon nekoliko dana mjehurići spontano pucaju i zarastaju za tjedan do dva. U terapijskom smislu preporučuje se simptomatska terapija, a liječenje antivirusnim lijekovima indicirano je samo kod oboljelih s oslabljenim (kompromitiranim) imunosnim sustavom. U slučaju naknadne bakterijske infekcije (superinfekcije) indicirano je antibiotsko liječenje.
Gljivične infekcije
Kod pacijenata koji se liječe antibioticima, kod imunokompromitiranih te kod oboljelih od šećerne bolesti česte su gljivične infekcije u usnoj šupljini. Najčešći uzročnik je Candida albicans, čest sastavni dio mikroflore usne šupljine. Infekcija nema simptoma ili se očituje kao peckanje u ustima. Lokalno se nalaze bjelkaste naslage koje se lako mehanički skidaju, a ispod kojih se uočava jarko crvena sluznica. Za potvrdu dijagnoze potrebno je uzeti bris za mikrobiološku analizu. Za liječenje se propisuju antimikotici (sredstva za liječenje gljivičnih infekcija), koji se mogu primjenjivati lokalno i sistemski. U većini slučajeva dovoljno je lokalno liječenje antimikoticima u obliku gela. Važnu ulogu ima i održavanje higijene usne šupljine.
Sistemske bolesti
Neke sistemske bolesti (lupus eritematodes, Crohnova bolest, razni oblici pemfigusa…) u kliničkoj prezentaciji često imaju izražene manifestacije na sluznici usne šupljine. U tom slučaju liječi se primarna bolest, a za manifestacije u usnoj šupljini preporučuju se lokalni antiseptici i pojačana higijena usne šupljine.
Nedostatak vitamina
I nedostatak vitamina (niacin), željeza te nekih drugih mikroelemenata može se očitovati promjenama u usnoj šupljini kao što su pečenje u ustima, crvena i bolna sluznica jezika i usana.
Bolna oštećenja
Relativno čest problem u usnoj šupljini su aftozne promjene, tj. kraterasta, bolna oštećenja sluznice nepoznata uzroka. Za njih nema sigurnog lijeka pa se obično preporučuju lokalni antiseptici, eventualno lokalni kortikosteroidni preparati i sredstva protiv bolova (analgetici).
Dobroćudne promjene u usnoj šupljini
Na površini jezika pojavljuju se i promjene koje svojim izgledom zabrinjavaju pacijente, ali su dobroćudna (benigna) karaktera, primjerice, izrazito izbrazdan jezik (lingua geographica) i druge promjene.
GORNJI DIŠNI PUTEVI NA UDARU MIKROBA
Upala ždrijela (faringitis)
Najčešći razlog posjeta liječniku je upala ždrijela koje zbog velike koncentracije limfatičnog tkiva (nepčane tonzile, ždrijelna tonzila ili adenoidi, jezična tonzila) jako reagira na upalni proces. Ždrijelo je izloženo sličnim patogenima kao i usna šupljina, ali i drugim bakterijama (npr. Staphylococcus aureus, streptokoki grupe C, G i F, Mycoplasma pneumoniae i drugi). Od bakterijskih upala najčešća je upala uzrokovana beta hemolitičkim streptokokom grupe A (Streptococcus pyogenes). Ipak, najčešći uzrok faringitisa su virusi (Rhinovirus, Adenovirus, Influenza, Parainfluenza, Corona, Herpes Simplex…).
Glavne manifestacije su:
– bol u grlu,
– povišena temperatura,
– otežano gutanje, ali bez curenja nosa.
Tijekom pregleda vidi se crvena i otečena (edematozna) sluznica ždrijela. U dijagnostičkom smislu treba uzeti bris grla za mikrobiološku analizu i ispitati osjetljivost izolirane bakterije na uobičajene antibiotike. Najčešće se propisuju antibiotici na bazi penicilina, a u slučaju alergije na penicilin ordinira se neki od cefalosporinskih ili makrolidnih antibiotika.
Rijetke, ali moguće sistemske komplikacije neliječenog faringitisa uzrokovanog beta-hemolitičkim streptokokom su:
– reumatska groznica (sistemska bolest koju karakteriziraju visoka temperatura, upala srčanog mišića ili srčanih zalistaka, upala zglobova) i
– poststreptokokna upala bubrega (glomerulonefritis).
Upala tonzila (tonzilitis)
Pri svakom pregledu grla posebna pozornost pridaje se izgledu tonzila. Uzročnici upale tonzila su prije nabrojani uzočnici upale u ustima i ždrijelu. U slučaju čestih upala tonzila obično je indicirano njihovo operativno odstranjenje.
Komplikacije upale tonzila mogu biti lokalne i sistemske. Jedna od čestih lokalnih komplikacija je peritonzilarni apsces (širenje upale s tonzile u meka tkiva oko tonzile) koji, ako se ne liječi, može izazvati komplikacije u smislu apscesa dubokih struktura vrata i prsnog koša s fatalnim ishodom.
Upala sluznice nosa i nosnog ždrijela (rinitis, rinofaringitis)
Kad prethodno navedeni virusni uzročnici upale zahvate sluznicu nosa i nosnog ždrijela, dovode do simptoma prehlade. Upala se tada manifestira začepljenjem nosa, sekrecijom iz nosa, malaksalošću, povišenom temperaturom, glavoboljom i grloboljom. Obična prehlada spontano prolazi bez ikakve specifične terapije. U akutnoj fazi preporučuje se simptomatska terapija (sredstva protiv bolova, kapi za nos, mnogo tekućine…) i mirovanje. Antibiotska terapija indicirana je samo kod bakterijske superinfekcije.
Manifestacije kod sistemskih virusnih infekcija
Neke sistemske virusne bolesti, kao što su ospice, vodene kozice ili infekciozna mononukleoza, uz opće i specifične simptome, dovode i do promjena na sluznici nosa, usne šupljine i ždrijela. Promjene na sluznici katkad olakšavaju dijagnozu, ali mogu dovesti i do zabune. Dijagnoza se najčešće postavlja na osnovi kliničke slike, a definitivno potvrđuje serološkim testovima (potvrda prisustva određenih protutijela u krvi).
Upala epiglotisa (epiglotitis)
Osobito je opasan epiglotitis, tj. upala hrskavice grkljana. Najčešća je kod djece, kod koje može doći do akutnog edema grkljana i gušenja. Česti uzročnici – Haemophilus influenzae tip B (HiB) i Streptococcus pneumoniae – mogu biti prisutni u ždrijelu zdrave djece.
Danas postoji cjepivo protiv Haemophilusa influenzae tip B, što je smanjilo učestalost tog tipa upale. Simptomi obično počinju kao duboka bol u grlu, povišena tjelesna temperatura i respiratorni stridor (zvučni fenomen kod suženja dišnog puta). Za postavljanje dijagnoze iznimno je važan vizualni pregled epiglotisa. Liječenje je nužno u bolničkim uvjetima pod nadzorom liječnika educiranog za pružanje odgovarajućih medicinskih postupaka (osiguravanje prohodnosti dišnog puta).
Upala grkljana (laringitis)
U zimsko vrijeme česta je upala grkljana, a najčešći uzročnici su prethodno opisan virusi. Karakterizira je kašalj i promuklost, uz osjećaj svrbeža u grlu. Upala obično nema samo lokalni karakter nego zahvaća cijeli gornji dišni sustav.
Laringitis je osobito opasan kod djece zbog malog promjera grkljana, pa kod njih već i mala oteklina sluznice može dovesti do zatvaranja lumena i gušenja. Liječenje se provodi inhalacijama aerosolom, u kojem mogu biti različiti lijekovi (npr. micronephrin, kortikosteroidi…) i sistemskim davanjem kortikosterioda.
Pravovremena dijagnoza i liječenje upale usne šupljine
U svakom slučaju, zaista velik broj uzročnika može izazvati upalu usne šupljine i gornjih dišnih putova. Prije otkrića antibiotske terapije velik broj bakterijskih upala završavao je smrtnim ishodom. Međutim, ni danas nisu rijetke životno opasne komplikacije neliječenih upala gornjega dišnog sustava. Upravo je zbog toga važno na vrijeme postaviti dijagnozu i liječiti na odgovarajući način.
Autori: dr. sc. Jakov Ajduk, dr. med., spec. otorinolaringolog i audiolog / prim. mr. sc. Krešo Zurak, dr. med., spec. otorinolaringolog i plastični kirurg glave i vrata
Šalica čaja – prva linija obrane od viroze i gripe
Zlatni med – napravite sami najjači prirodni antibiotik
