Naša najintimnija veza nas s vanjskim svijetom je hrana. Rečenica je to koju je važno naglasiti, a koju sam napisala u svojoj knjizi koja opisuje metabolički sindrom– Dijeta 21. stoljeća.
Reumatoidni artritis, dijabetes, hipertenzija, pretilost, Alzheimerova bolest, razna psihološka stanja… Svi navedeni poremećaji u izravnoj su vezi s onim što stavite na tanjur. Loš izbor hrane s vremenom može dovesti i do propasti.
Prošlo je čitavo 20. stoljeće dok znanstvenici napokon nisu priznali kako je baš hrana snažno sredstvo koje može utjecati na sveukupno zdravlje. Danas mnoštvo znanstvenih istraživanja potvrđuje snagu određene vrste hrane. Ako se određena terapeutska hrana unosi često, korištenje sintetskih lijekova može se smanjiti, čak i ukinuti.
Koje su to dakle prirodne namirnice koje dokazano pomažu kod potencijalno fatalnog stanja metaboličkog sindroma? A koje, ako se ne tretira, vodi ka dijabetesu tipa 2, krvožilnim bolestima, uključujući srčani i moždani udar? Što koristiti da si pomognete i kod mnogih drugih akutnih i kroničnih stanja? Upoznajte najekonomičniji, najsigurniji i najpristupačniji lijek – hranu.
Alfa – lipoična kiselina – prirodni lijek broj 1
Alfa-lipoična kiselina je zasigurno prirodni lijek broj 1 za metabolički sindrom i dijabetes. Kod tih stanja, ona je zvijezda cijele nutritivne terapije. Što je zapravo alfa-lipoična kiselina? To je masna kiselina koja se u manjim količinama nalazi i u našem tijelu, a pretvara glukozu u energiju koja nam je potrebna.
Prvi je put izolirana u laboratoriju 1951. godine, a posljednjih nekoliko desetljeća uvelike se ispituje njezino snažno djelovanje na prevenciju i ublažavanje simptoma metaboličkoga sindroma. Početkom devedesetih godina prošlog stoljeća njemačka vlada odobrila je upotrebu alfa-lipoične kiseline u tretmanu dijabetičke neuropatije, ozbiljnog oštećenja živaca praćenog osjetom utrnulosti, bola i pečenja.
Danas brojna znanstvena istraživanja potvrđuju mnoge korisne osobine ovog superantioksidansa. Ne samo da pomaže kod dijabetesa, nego i kod zaboravljivosti, karcinoma, bolesti štitnjače, lajmske bolesti i kroničnog umora, a pokazala se dobrom i u liječenju mnogih stanja oka poput glaukoma i katarakte. Još od 2009. godine nalazi se na mom popisu važnih prirodnih sastojaka koje spominjem u svojim knjigama, osobito kada govorim o preddijabetesu i dijabetesu.
Je li neka hrana posebno bogata ovom masnom kiselinom?
Naravno: brokula, kvasac, špinat, krumpir.
Kako konkretno djeluje?
Ovaj snažni antioksidans potiče iskorištavanje glukoze u mišićima.
Normalan dnevni unos u obliku dodatka prehrani je jedna tableta od 100 mg dnevno. Kod osoba s metaboličkim sindromom 200 mg moglo bi pomoći u vraćanju metaboličkog sindroma unatrag. U dozi od 200 mg dnevno, prevenira oštećenje sindroma živaca i bubrega kod osoba s dijabetesom. Smatra se kako treba proći tri do pet tjedana do poboljšanja simptoma.
Terapeutska doza kod dijabetičke neuropatije je od 600 do 1200 mg, ali se uzimanje mora stručno nadzirati. Pomaže u snižavanju šećera u krvi. Zato budite oprezni ako ste na dijabetskoj terapiji jer njezina interakcija s lijekovima može dovesti do hipoglikemije.
Cimet – ljekoviti začin i neprijatelj dijabetesa
Poznajemo ga kao mirisni začin već više od 2000 godina. Potječe od kore cimetova drveta, pod botaničkim imenom Cinnamomum zeylanicum. Postoje dvije vrste cimeta: cejlonski cimet i kasija. U dućanima, zbog niske cijene, najčešće se nudi kineski cimet (kasija). On sadrži velike količine kumarina – spoja koji može biti štetan za jetru i bubrege.
Za razliku od kineskog, cejlonski cimet je apsolutno siguran. Ovaj začin pozitivno djeluje na normalizaciju glukoze u krvi i kolesterol. U istraživanju objavljenom u časopisu Diabetes Care 2003., osobe s dijabetesom tipa 2 unosile su 1 do 6 grama cimeta (1 g je ekvivalent pola desertne žlice), tijekom 40 dana. Pakistanski znanstvenici (Khan i suradnici) zaključili su da je cimet u tom istraživanju smanjio razinu šećera do 24 posto, a kolesterol oko 18 posto.
Njemačko istraživanje iz 2006. (Mung i suradnici) pokazuje pozitivan učinak cimeta na šećer u krvi, kao i američko iz 2009. (dr. Paul Crawford), koje je pokazalo znatno smanjenje glikoziranog proteina HbA1c.
Mjerenje tog proteina u krvi kod osoba s dijabetesom tipa 2, pokazalo je da se razina šećera regulirala za nekoliko tjedana ili mjeseci.
Terapeutska doza je pola desertne žlice dnevno i djeluje tako što poboljšava sposobnost tijela da iskorištava inzulin. No, ako već uzimate lijekove protiv dijabetesa, posavjetujte se s liječnikom i pozorno pratite vrijednosti šećera u krvi, da ne bi nastala hipoglikemija.
Đumbir – nezaobilazni superkorijen!
Poznata su brojna pozitivna djelovanja đumbira i kurkume. Zato sam ih uvrstila u svoju knjigu Moja mediteranska dijeta, unatoč tome što to nisu namirnice tipične za Mediteran. Budući da su danas lako dostupne, njima sam upotpunila način prehrane za koji smatram da je najzdraviji.
Što je to tako zdravo u đumbiru?
Zahvaljujući bioaktivnim komponentama gingerolima, shogaolima i zigeronima, đumbir je danas poznat po svome protuupalnom i jakom antioksidacijskom djelovanju. Đumbir ima protuupalno i antihipertenzijsko djelovanje. To ga čini idealnom namirnicom kod metaboličkog sindroma.
Ima li đumbir i antikancerogeno djelovanje?
Da, istraživanja su pokazala da je 6–gingerol, antioksidans jači od vitamina E, odgovoran za okus đumbira, kod miševa uzrokovao smanjenje tumorske mase, u usporedbi s miševima koji ga nisu primili.
Kod karcinoma jajnika uzrokovao je apoptozu – stanje programiranog uništenja stanica, kao i autofagiju – stanje kada stanice same sebe probave odnosno unište.
Novije istraživanje koje su proveli znanstvenici s Institute of Human Nutrition, Sveučilišta Columbia (Mansour M. S. i suradnici, travanj 2012.), pokazuje da topli napitak od đumbira djeluje na brzinu trošenja kalorija i osjećaj sitosti u pretilih muškaraca s rizicima metaboličkog sindroma. Istraživanje je provedeno na dvije kontrolne grupe, od kojih je jedna uz doručak pila napitak od đumbira.
Istraživanje je pokazalo i da je grupa koja je pila topli napitak od đumbira imala poboljšanu termogenezu – povećanje temperature u tijelu potrebno za efikasnije sagorijevanje kalorija i produžen osjećaj sitosti. To govori da bi đumbir mogao biti jedan od vrlo jednostavnih, praktičnih i ekonomičnih pomagača u mršavljenju.
Tko bi morao biti oprezan u povećanoj upotrebi đumbira?
Trebaju biti oprezne samo osobe koje već uzimaju lijekove za razrjeđivanje krvi. Kako i sam tako djeluje, đumbir može imati interakciju s postojećim medikamentima.
Kurkuma – žutonarančasti začin koji fascinira znanstvenike
Kurkuma, pripadnik obitelji đumbira, podrijetlom iz Indije i Kine, fascinirao je znanstvenike svojim zaštitnim djelovanjem na naše tijelo.
Znanstvenici su ispitivanjima na miševima dokazali da kurkuma zaustavlja metastaze na plućima kod karcinoma dojke. Otkrili su da može pomoći u proizvodnji taksola – lijeka protiv karcinoma dojke koji bi bio djelotvorniji, a manje toksičan.
Kurkumin – aktivna tvar začina kurkumina olakšava detoksikacijski proces u jetrima, odnosno uklanjanje toksina. To, naravno, znači efikasnije oslobađanje tijela od lošega LDL kolesterola. Osobe s metaboličkim sindromom koje imaju višak kilograma zasigurno imaju problema sa zglobovima, a u nekih se možda već razvio artritis. Ovaj superzačin jedan je od glavnih sastojaka nutritivne terapije, s omega-3 esencijalnim kiselinama u tretmanu artritisa, a istraživanja nam stalno potvrđuju njegovo protuupalno djelovanje.
Teško da ćete u Indiji naći kuću bez kurkumina u kuhinji. Podaci i izvješća Svjetske zdravstvene organizacije potvrđuju da su tamo u odnosu na zapadne zemlje rjeđe bolesti poput karcinoma i artritisa.
U kineskoj medicini kurkumin se naziva jiang huang, a djeluje na meridijane slezene, želuca i jetara.
Aktivna tvar kurkumin pokazala se učinkovita u zaustavljanju multiple skleroze, čira na želucu, Alzheimerove bolesti, mnogih problema s probavnim sustavom, kao i kod sindroma karpalnog tunela. Jednostavno rečeno, čini se da ovaj superzačin vrlo efikasno tjera štetne tvari iz tijela.
Koristite kurkumu svakodnevno. Desertnu žlicu kurkume u prahu pomiješajte s malo ekstradjevičanskoga maslinova ulja i malo crnog papra, radi njegove bolje apsorpcije.
Možete je uzimati kao ekstrakt, i to 1,5 g na dan.
Koristite začin kari ili dodajte kurkumu juhama, salatama, kuhanome povrću i uživajte u porciji zdravlja na svom tanjuru.
Autor: dr Lejla Kažinić Kreho
