Užurbanost, preopterećenost, pretrpanost poslom i obavezama, na prvu mogu djelovati kao da osoba stvarno nema vremena te kao da je neprestano sve te vanjske okolnosti guše i stišću. No, uvijek postoji i druga strana priče.
Radila sam s jednom ženom koja je vječno bila u žurbi, strci, nemiru, neimanju vremena, pretrpana poslom itd. Na svako moje pitanje ili prijedlog da probamo vidjeti što se događa kada stane, ona je to odbijala govoreći da nikako ne može stati.
„Ako stanem, sve će propasti.“
„Ako stanem, neću imati novaca.“
„Jednostavno nemam vremena za stati.“
Rekla sam joj da tijekom procesa možemo na par minuta pokušati istražiti opciju „Što se događa kada malo mirujem i samo dišem?“ (nije bilo govora o trajnom stajanju). Ništa nije dolazilo u obzir jer ona „to“ jednostavno ne može.
I nije se zaustavila sve dok je bolest nije zaustavila. Tada je „morala“ stati i posvetiti se sebi i onome što je u njoj.
Zašto je toliko teško stati?
Dok smo zaokupljeni stalnom borbom, brigom i poslom nemamo vremena za sebe. Tako mnogi kažu. No, kada takvo ponašanje odlazi u krajnost, znači da je u pitanju nešto drugo, a ne prekomjerne poslovne obaveze.
Hoćete, vjerujte mi da hoćete. Da ste nastavili potiskivati tugu, tada bi ishod bio drugačiji. Jednom kada stanete, mogu se pojaviti toliko davna sjećanja da se pitate kako ste ih tako dobro prikrili i gdje su se do sada skrivala? Odgovor je da je sve potisnuto u vama i da je i dalje živo te da djeluje na nesvjesnoj razini. Davna iskustva povrijeđenosti, srama, tuge, ljutnje, ostavljenosti nastavljaju živjeti u vama, polagano vam uzimajući energiju. Mnoge osobe se pretrpaju raznim obavezama samo da ne osjete ponovno sve to iz prošlosti. I tako mogu živjeti godinama.
Što se događa kada stanete?
Osobi koja je navikla na kaos, nemir i žurbu, stajanje može zvučati kao nemoguća misija. I stoga možete polako krenuti u taj proces. Početi povremenim fokusom na sebe i svoje tijelo tijekom dana te pritom budno promatrati svoje misli i sve što se događa u vama. Korisno bi bilo te misli kao i procese zapisivati na papir, bez puno analiziranja. Kasnije se možete vratiti na te bilješke i polako ih pročitati. Možete ostati iznenađeni onime što ste zapisali. Te bilješke mogu postati vaš vodič u istraživanju unutarnjeg bića.
Kada stanete, nalazite se u sadašnjosti i tu se sve odvija. U sadašnjem trenutku možete proživjeti davno nezavršeno iskustvo, otpustiti, odabrati bolji život za sebe…ali sve to možete kada stanete.
Tada možete osvijestiti kakav život živite. Je li taj život uistinu ono što želite? Jeste li ispunjeni, sretni? Budite li se s osmijehom? Ili vam je život do sada bio samo borba?
Ponekad imate sve, ali zapravo nemate ništa. Imate materijalno, ali nemate ono što vaše biće želi. Nijedan posao, novac ili stvar to ne može nadomijestiti.
Tek kada stanete možete početi tragati za načinom kako se približiti tome da živite ono što želite.
Stati znači vjerovati, prepustiti se i nastaviti djelovati na smiren način u smjeru svojih snova. S punim povjerenjem polako ugasiti u sebi stalnu borbu i napetost i promatrati što se tada događa oko vas i u vama.
