Pojam “jaka žena” uključuje osobine poput snažna, hrabra, uporna… Žena koja se bori poput lavice, teži perfekcionizmu, predano radi i u jednakoj je mjeri posvećena svojoj obitelji. No, s druge strane, ta ista žena iza svoje snage čuva dubinu svojih osjećaja, kao i brigu za samu sebe. Uglavnom su joj svi drugi na listi prioriteta prije nje same. Ona sve može, ništa joj nije problem ili teško. Uvijek će pomoći drugima i želi da su svi uvijek sretni. Pokreće sama razne projekte, brine o djeci, trči na razna događanja, ali pritom u tolikoj žurbi zaboravi na sebe.
I nakon cijelog tog uvoda, ova žena dolazi do pitanja ljubavi i muškarca. To je područje na kojem nikako da joj stvari krenu. Zanimljivi paradoks je da jake, uspješne žene puno puta znaju odabrati slabe muškarce. Ovdje se ne misli na podjelu tko je fizički i/ili financijski slabiji ili jači, već na karakternu osobinu. Odaberu muškarce koji su jednim dijelom “vječiti dječaci” i ne mogu joj pružiti ono što želi.
“Uspješna sam u svemu što radim. Na poslu me ljudi cijene i vole. Onda dođem kući gdje me dočeka osoba kraj koje se osjećam totalno drugačije. Uopće ne znam zašto još ostajem kraj njega i stalno mu iznova dajem novu priliku.” (klijentica)
Perfekcionizam i neodustajanje
Jake žene sklone su perfekcionizmu i neodustajanju. Sve što započnu, moraju završiti. Sjećam se riječi jedne žene: “Iako mi se taj tečaj koji pohađam uopće ne sviđa, sada kada sam ga upisala, moram ga završiti. Ne smijem odustati, to bi bio moj poraz.”
Zanimljivo je uočiti da, unatoč vidljivoj nelagodi pri odlasku na tečaj, ova žena ne želi odustati. Jednostavno, započeto se mora završiti, iako sve u njoj govori da joj to ne odgovara. Jake žene zaboravljaju svoje potrebe i duboke želje. One sve mogu, što god se pred njih stavi one će to stoički podnijeti, makar im se to i ne sviđa. Ista stvar se događa kad uđu u vezu u kojoj zaključe da će svojoj upornošću, ljubavlju, nježnošću, strpljenjem promijeniti muškarca i spasiti vezu/brak.
Žena koju sam prethodno navela davala je nove prilike ne bi li ipak morala odustati od toga i otići svojim putem.
“Moram spasiti svoj brak, ne smijem odustati.”
“Ne mogu sada otići, nakon toliko godina.”
“Kako ću to djeci napraviti?”
Panika, migrena, štitnjača…
I onda dođe dan kada se ta ista žena probudi ili je “nešto” probudi. To nešto je obično bolest, prevara sa druge strane, otkaz ili nešto deseto. Što god da se dogodi, poljulja joj temelje koji su se do tada činili stabilnima. Ništa ne probudi tako jako kao vlastita bolest.
Mnoge jake žene s kojima sam se susretala razbolijevale su se od raznih oblika tumora, poremećaja rada štitnjače, napadaja panike, neizdrživih migrena, problema s reproduktivnim organima i sl. Gutanjem emocija, tuđih problema i zatomljavanjem svojih potreba dolazi do pojave bolesti. Bolest je znak da je potrebno neke stvari promijeniti i nešto naučiti iz svega. U tom razdoblju žena se mora zaustaviti, odnosno bolest je fizički zaustavi tako da ne može dalje na isti način kao do tada. Jake žene kroz taj proces shvate kako ipak nisu toliko jake i polako ulaze u kontakt sa svojim osjećajima, dopuštajući si i tu drugu stranu. Buđenjem osjećaja bude se razna područja u ženi i njezinom tijelu. Pa, tako i pitanje:
“Što želim od svog života?”
“Tko sam JA?”
“Odgovara li mi zaista ovaj brak/veza?”
“Želim li da se tako postupa sa mnom?”
To su početni koraci povratka sebi. Za odgovor na ova pitanja potrebno je okrenuti se sebi, dati si vremena i prostora i u samoći osjetiti što se u vama zbiva. U radu sam vidjela mnoge jake žene koje pričaju o bolnim stvarima koje su im dogodile u životu. Ali pritom ne mogu pustiti ni kap suze. Terapiju na neki način “odrađuju” poput još jednog projekta. One to mogu… Sve s racionalne strane.
Suze…bez riječi
A onda bi te iste žene došle jedan dan i same počele plakati, bez ijedne riječi. Dovoljan je bio samo pogled. Znam da tada u njima započinje iscjeljenje, ono što će im pomoći da upoznaju svaki kutak svog bića i vrate si svoj život. Znam, jer sam i sama jednom bila dijelom tog procesa. Polako se približavaju svojoj ženstvenoj strani, onom ranjivom dijelu koji su tako vješto skrivale. Puštaju sve bolne događaje koje si nikada nisu dopustile isplakati i ni pred kim pokazati da ne mogu sve same. I ne moraju.
Puštanjem suza počinje se rušiti onaj čvrsti zid koji vas štiti od realnosti života. Nakon toga, žena osjeti da prolaskom kroz svoje “slabosti” zapravo postaje sve jača i samostalnija. To je ključ izlaska iz loših, nezadovoljavajućih i toksičnih veza i puštanja muškaraca s početka priče.
Iako joj se činilo da od takvog muškarca dobiva sigurnost, zaštitu, opuštenost, zapravo je dobivala bijeg od sebe. Trudeći se svim snagama održati taj odnos, zapravo je izgubila svoj život. Tada je bilo preteško priznati kako nije njezin poraz odustati od odnosa koji je ne čini sretnom. Za vezu je potrebno dvoje. No, bitno je zapamtiti da jedna osoba ne može ispuniti sve vaše potrebe, pogotovo ne ljubavni partner. To si morate sami dati, kroz ljubav prema sebi. A neka prvi korak bude priznavanje da je u redu ponekad bit samo ono što jeste.
“Žene nisu nikada jače nego kada se ogrnu svojim slabostima.”
(Marie Du Deffand)
POVEZANI ČLANCI:
Gubitak sebe u ljubavnoj vezi: ostajete li JA ili postajete MI?
Strah od bliskosti i ostvarivanja kvalitetne veze
Odnos s ocem u djetinjstvu formira nas i određuje u odrasloj dobi
