U Japanu se jednostavno očekuje da svaku stvar koju ste započeli – završite odnosno obavite do kraja. Amy Chavez američka je novinarka koja živi u Japanu i piše kolumne o toj misterioznoj zemlji za nekoliko zapadnih publikacija. Kada je prvi put kročila u Japan, nije se mogla oteti utisku koliko je sve efikasno i puno reda. Ulice su čiste, vlakovi stižu na vrijeme. Ljuda su tihi i ljubazni, možda malo ekscentrični, ali to im daje poseban šarm. No, baš nitko se ne vraća iz ove zemlje isti kakav je bio. Evo koji su glavni utisci ove novinarke, a što bi svatko od nas mogao primijeniti…
Najbolji način da pokažete drugima koliko su važni je – da ih stavite na prvo mjesto.
Uvijek vrati uslugu, bez obzira na sve!
U Japanu se vrlo brzo nauči ne samo prihvatiti neku uslugu, već i vratiti je. To ne mora biti ništa veliko, ali bi trebalo pokazati zahvalnost. Ako vam, na primjer, netko pomogne unijeti novi kauč u kuću (stan), onda bi mu trebali zauzvrat kupiti bar neko piće ili neku drugu sitnicu kojom ćete pokazati svoju zahvalnost.
Ljubaznost ide više od „Hvala“ i „Doviđenja“.
Ljubaznost i maniri vrlo su važni u japanskoj kulturi. Ako na ulici nekoga zamolite da vam pokaže gdje je neka ulica, ili će vam slučajni prolaznik nacrtati mapu ili će vas odvesti gdje trebate ići. Ljubaznost u ovom slučaju znači nesebičnost, a to dalje znači da:
Stavljaju druge ispred sebe.
Najbolji način da pokažete drugima koliko su važni je – da ih stavite na prvo mjesto. Učinite im male ustupke, usluge. U japanskim domovima postoji čak i specijalno mjesto za sjedenje za gosta, koje je skoro najljepše mjesto u kući.
Nitko iz grupe nije isključen.
Ne postoji takva stvar kao što je izlazak na piće ili na neku zabavu, a da se ide samo s jednim kolegom ili kolegicom. Svi su pozvani! Tako nema onih neugodnih trenutaka kada neki ljudi kasnije shvate da nisu bili pozvani. Kada su svi uključeni to nas uči da budemo tolerantni prema onima koji su različiti od nas.
Japanci znaju slušati.
Japanci će vam uvijek dati šansu da prvi izrazite svoje mišljenje. Oni znaju slušati! Vrlo je važno da slušamo jedni druge i da se ne natječemo tko će prije nešto reći. Na taj način postajemo tolerantniji i manje osuđujemo drugačije poglede i mišljenja. Što god da je tema, Japanci nastoje diskutirati mirno, a ne se svađati i nametati jedni drugima svoje stavove.
Japanci nisu nacionalisti.
Svi mi, manje ili više, volimo zemlju iz koje potječemo. Ali, beznadežno je dokazivati strancima da je vnaša zemlja najljepša i najbolja na svijetu. Na kraju krajeva, ne postoji „najbolja stvar na svijetu“.
“Ganbaru” – radite najbolje što možete.
Za Ganbaru ne postoji adekvatan prijevod. Naime, mnogi odustaju od nečega kada saznaju da iziskuje više vremena, novca, i energije nego što su planirali. U Japanu se očekuje da svaku stvar koju ste započeli – završite.
Obećanje bi trebalo biti ispunjeno.
U Japanu, kada vam netko nešto obeća, on to zaista i misli. I to ne zaboravlja, bez obzira na sve. Oni će doći ako su tako rekli, čak i kada vani lije kiša. Ako su nekim slučajem zaista spriječen, ili će odmah nazvati i ispričati se ili će poslati nekoga umjesto njih.
