Utjecaj epidemije koronavirusa na mentalno zdravlje

Dva najvažnija negativna društvena učinka na mentalno zdravlje tijekom širenja epidemije korona virusa su stigma i ksenofobija. Posljedično su prisutni panika i stres. Kako raste strah od šireće pandemije, ljudi su u potrazi i stvaranju sve većih zaliha medicinskih pripravaka, maski, sredstava za dezinfekciju, hrane. Na psihološkoj razini dolazi između ostalog do pojave različitih anksioznih smetnji, poremećaja spavanja te općeg narušavanja zdravstvenog stanja.

Osobe s mentalnim poremećajima posebice su osjetljive na posljedice širenja panike i ugroze pa kod njih osim pojave navedenih smetnji može doći do pogoršanja već postojećih psihičkih smetnji.

Od iznimnog je značaja nošenje s emocionalnim, psihološkim i socijalnim posljedicama ove krize, samoizolacijom koji potiču osjećaj bespomoćnosti i nesigurnosti. Važno je kontrolirati širenje panike te nošenje sa samom bolešću ako se ona pojavi.

Dosadašnje studije o psihološkim posljedicama zaraze koronavirusom govore o negativnim psihičkim učincima što uključuje simptome posttraumatskog stresnog poremećaja, ljutnju i zbunjenost. Kao stresori se navode dulje trajanje karantene, strah od zaraze, frustracija, dosada, neadekvatna opskrba, neadekvatno informiranje, financijski gubici i stigma. Govori se i o dugotrajnim učincima. Kada je karantena potrebna, predlaže se da ona ne traje dulje od potrebnog, važno je dati jasno objašnjenje za potrebu karantene i informacije o protokolu te osigurati dovoljnu opskrbu svim potrebitim.

Važne informacije u vezi samoizolacije:

• pristup adekvatnim informacijama (osoba u samoizolaciji treba razumjeti situaciju)
• brza i učinkovita komunikacija
• osigurati opskrbu potrebnim stvarima
• samoizolacija treba biti kratka i ako je moguće ne mijenjati trajanje (osim u ekstremnim uvjetima)
• većina nepovoljnih učinaka javlja se zbog ograničenja slobode; dobrovoljna samoizolacija povezana s manje neugodnih osjećaja i rjeđim dugotrajnim komplikacijama
• potrebno je staviti naglasak na altruistični motiv samoizolacije te da je cilj zaštititi druge

Stresori tijekom perioda izolacije:

• ako izolacija traje 10 dana ili dulje, negativniji je učinak na mentalno zdravlje
• strah od zaraze ili zaražavanja drugih (posebice članova obitelji); naglašen je strah od pojave tjelesnih simptoma, naročito kod trudnica i roditelja male djece
• frustracija i osjećaj dosade: ograničenja, gubitak uobičajene rutine, reducirani društveni ifizički kontakti s drugima često izazivaju osjećaj dosade, frustracije i izolacije od ostatka svijeta; izvor frustracije je nemogućnost sudjelovanja u uobičajenim dnevnim aktivnostima (kupnja osnovnih potrepština, sudjelovanje u društvenim aktivnostima)
• neadekvatna opskrba potrepštinama i pristup zdravstvenoj skrbi (vodom, hranom, odjećom, smještajem tijekom izolacije, maskama, toplomjerima)
• neadekvatne informacije: ako su upute za ponašanje tijekom izolacije nejasne, nedostupne, manjkave, netransparentne ili dolaze sa zakašnjenjem

Autor: dr.sc. Tihana Jendričko dr.med.