Početak je godine i počinjemo se pitati što smo ostvarili od onog što smo isplanirali ostvariti u prošloj? Donositi odluke je ponekad lako, ali ostvarenje ponekad nije ni približno onako kako smo planirali. Lakše je onima koji su svoje odluke zapisali, jednostavnije je analizirati što su ostvarili od onih koji su samo onako malo u glavi postavili neke ciljeve. Postaviti konkretan i razrađen cilj na papir jako je važno. Kad znamo što želimo i to smo definirali, cijeli Univerzum se potrudi da to i ostvarimo. Živjeti bez cilja i jasne namjere je živjeti onako kako drugi žele, a ne kako bi mi trebali živjeti. Kad imamo cilj i svakodnevno se vraćamo na njega, dajemo mu pažnju istovremeno mu dajemo energiju i malo po malo cilj se počinje ostvarivati.
Ako umjesto novogodišnje odluke postavimo namjeru, a namjera dolazi iz naše duše, tada potičemo rast.
Imati i biti
Životni ciljevi, namjere i odluke mogu biti usmjereni na ono što nazivamo „imati“, a odnose se uglavnom na materijalne stvari i na životne ciljeve koji su povezani s „biti“ odnosno s višim razinom ljudskih potreba kao što je potraga za životnom zadaćom odnosno svrhom života koja nas ujedno povezuje s drugim ljudima te nas usmjerava prema drugim ljudima, pomaganju i boljitku koji je usmjeren prema široj zajednici.
Znamo da oni koji su okrenuti prema višim ciljevima, imaju veće samopoštovanje i otvoreni su za nova iskustva te u svakodnevnom životu imaju više sreće i životnog zadovoljstva. Vitalniji su i imaju bolje zdravlje i odnose s drugim ljudima.
Neki duhovni učitelji kažu da je umjesto odluka bolje donositi namjere. Oni smatraju da donošenje odluka nije najbolji način započinjanja nove godine. Odluke su uvijek vezane uz strah od uvjetovane prošlosti ili brige za budućnost.