Sve dok vjerujemo u univerzalnu majčinsku ljubav – mit koji naša kultura aktivno podržava – ne možemo vidjeti istinsku moć koju roditelji imaju nad nama. Pa čak i moć prikrivenog nasilja. Volimo o majkama misliti kao o ženama koje čuvaju ovaj svijet od nestanka, divnim i požrtvovanim ženama, ali je li to baš uvijek slučaj? Naravno, sve ovo vrijedi i za muškarce, očeve, ali danas se osvrćemo na majke…
Moćna veza “majka-kćer”
Roditelj ne samo da kreira svijet oko svog djeteta, već i diktira kako će dijete promatrati taj svijet. Kao djeca, mi “razumijemo” što se u našoj obitelji događa, što je rečeno i zbog čega. No, ne uvijek jer je to tako, već zato što su nam majke servirale objašnjenje koje smatraju da je za nas odgovarajuće.
Zato nije ni čudo što mnoga djeca odrastu vjerujući kako je svako ponašanje i odnos koji vidimo u obitelji, čak i toksičan, destruktivan ili nasilan – normalno. Kao djeca vjerujemo da su sve obitelji kao naša, a shvaćanje da se druge obitelji zapravo dosta razlikuju dolazi puno, puno kasnije.
Sami opravdavamo majke zato što su vikale i tukle nas u djetinjstvu. Nismo bili dobri, nismo ih slušali… Vjerujemo kako su naša braća i sestre drugačije tretirani jer su oni dobri, vrijedni ljubavi i divljenja, a mi nismo. “Mi smo teški, lijeni, nestašni, glupi” – kako nas je majka nazvala. I s tim uvjerenjem odrastamo.
Odrastanje i centralni konflikt
Većina ženske djece koja se ne osjećaju voljeno misle kako će im odrastanje donijeti slobodu i kako će se konačno izbaviti od negativnih kritika. Ali, u odrastanju ih čeka neugodno iznenađenje. Izlazak iz dječje sobe neće vas zaštititi od boli i potrebe za majčinom ljubavlju i podrškom.
To je glavni problem – centralni konflikt između svijesti kćeri. Otkriva se kakve rane joj je majka napravila i javlja se glad za njenim odobravanjem i ljubavlju. Taj konflikt živi u sada već odrasloj djevojci i ona konstantno pronalazi objašnjenja i opravdanja za toksično ponašanje svoje majke. Čini sve kako bi zapravo zatvorila oči pred istinom.
8 tipičnih obrazaca ponašanja toksične majke
Nabijanje osjećaja krivnje i stida
Ovo ponašanje počinje riječima “Ti uvijek…” ili “Ti nikada…” i snažno se urezuje u svijest djeteta. U dječjoj glavi to postaje i osobna kritika, glas koji stalno ponavlja, okrivljuje i ističe pogreške, a pohvale izbjegava.
Uloga žrtve
Mnoge majke zapravo igraju ulogu žrtve, a djeca toga nisu ni svjesna. Toksična majka stalno podsjeća dijete koliko je nezahvalno, a rečenicu obično završava s: “Nakon svega što sam napravila za tebe…”.
Ovakvo ponašanje živi u djetetu i kada odraste, a majka nastavlja svoju toksičnu ulogu. Pogotovo ako je dijete shvatilo o čemu se zapravo radi i pokušava ograničiti viđanje i kontakt s majkom.
Favoriziranje samo jednog djeteta događa se u mnogim obiteljima. Ali, kada je majka prema jednom djetetu divna, a prema drugom toksična – ponižava ga, stalno uspoređuje s “dobrim” djetetom ističući koliko je ono loše – psihološki problemi gotovo su zagarantirani.
Psiholozi kažu da se toksične majke ovako ponašaju kako bi kontrolirale djecu. Odnosno, kako bi formirale odnos između braće i sestara kakav ona želi i manipulira njima kako bi djeca stalno imala potrebu za njenom podrškom i pohvalom. Ako je u pitanju jedinac, ni to dijete nije “spašeno”. Bit će stalno uspoređivano s kćeri susjede, prijateljice, sestre, brata, kolegice s posla i sl.
Pasivna agresija
Majka može izraziti pasivnu agresiju prema djetetu i indirektno. Na primjer, kroz ružne komentare o ocu kada je dijete prisutno. Razvoj djeteta direktno je povezan s načinom kako se roditelji ponašaju jedno prema drugom i prema drugim članovima uže ili šire obitelji. Baš zato roditelji imaju ogromnu ulogu u tome kakvi ćemo ljudi postati kada odrastemo.
Ako dijete svjedoči okrutnosti, verbalnom bijesu, kažnjavanju tišinom ili psihičkom maltretiranju, velike su šanse da će dijete razviti slične poremećaje ponašanja u prosjeku već od 8. do 10. godine.
Kako odrastaju, većina djece se lagano pretvara u roditelja nasilnika, postaje pasivno agresivno… Na njega se prenosi sve ono čemu je nazočilo i što je zapravo oblikovalo njegov pogled na svijet. Eto objašnjenja zbog čega sinovi nasilnika odrastaju u nasilnike, djeca alkoholičara u alkoholičare…
Psihološka manipulacija
Ovaj termin obično se veže za odrasle. No, nažalost, ovakve sklonosti većini djece zapravo usađuju roditelji. Manipulirati djetetom je nevjerojatno jednostavno, jer su roditelji neosporni autoritet i prilika na koju se djeca ugledaju i vjeruju im u sve što kažu.
Ono čega su i ti roditelji nesvjesni je koliko je manipulacija traumatična za djecu. Jer, djetinjstvo je razdoblje u kojem je važno naučiti vjerovati vlastitim mislima i osjećajima i izgraditi sposobnost razumijevanja drugih ljudi.
Ponižavanje i ismijavanje
Majke s izraženom potrebom za kontrolom ili osobinama narcisa često su sklone ismijavanju osjećaja ili razmišljanja djeteta. Ismijavaju i ponižavaju djecu riječima, gestikulacijom i imitiranjem i tako još u djetinjstvu ubijaju njihovo samopouzdanje i samopoštovanje.
“Žrtveni jarac”
Kod toksičnih majki obično je samo jedno dijete (ili samo dijete) krivo za sve i za sve kažnjeno, bilo da je zaista krivo ili ne. Takva djeca u djetinjstvu počinju vjerovati kako su suvišni gdje god da se pojave. Zbog toga se u razdoblju adolescencije lakše okreću psihoaktivnim tvarima, alkoholu i drugom destruktivnom ponašanju.
Tišina kao najgora kazna
Kada osoba ne razgovara s vama i ne odgovara na vaša pitanja, to je izraz maksimalnog prezira. Čak i odrasli to doživljavaju vrlo bolno i ponižavajuće. A kada je riječ o djeci, ovakvo ponašanje ih potpuno uništava, naročito ako dolazi od roditelja.
Zašto se ne treba žrtvovati za druge, pogotovo kada oni to ne traže
Tužna ispovijest: Zašto sam ostala s nasilnim muškarcem
Jesu li današnja djeca nepristojnija i usamljenija?
