Ponekad smo sretne, a ponekad plačemo…možda možemo za sve okriviti hormone. Ali, kako znati jesmo li preosjetljivi? Ljudi vole davati drugima savjete da ne budu ono što jesu. Jedan od najčudnijih savjeta, ako se to uopće može tako nazvati, jest “Nemoj biti osjetljiva”. Zašto onda ne i “Nemoj biti visoka 175 cm” ili “Nemoj biti žensko”?. Da pojasnimo: pod osjetljivošću podrazumijevamo osjetljivost na stresne podražaje. Isto znače i izrazi hipersenzitivnost, ranjivost ili neotpornost na stres.
Problem povišene osjetljivosti istovremeno je vrlo podcijenjen i krajnje pogrešno shvaćen. Radi se o ozbiljnom zdravstvenom hendikepu. Najčešće je urođen ili stečen u ranoj fazi života pod utjecajem stresa. Kod osjetljive osobe, živčano-hormonalni sustav je nestabilan i reagira burnije čak i na slabije podražaje nego što je to slučaj kod ostalih osoba.
Osjetljivost središnjeg živčanog sustava možemo usporediti s krhkošću kostiju kod osteoporoze. U oba slučaja, dolazi do pucanja već i kod blagih udaraca.
Antidepresivi ciljano jačaju otpornost živaca na stresne podražaje, no potreban je oprez je kod sredstava za smirenje, jer mogu izazvati naviku i ovisnost.
Normalno otporne osobe teško mogu zamisliti kako je to nalaziti se u koži hipersenzitivca. Zamislite da imate tako istančan sluh da čujete mrava kako korača u susjednoj sobi. Logično, i sve biste ostale zvukove čuli jače nego vaši ukućani. Nema tih čepova za uši koji bi vam pomogli da se opustite i zaspite! Otprilike tako emocionalno osjetljivi ljudi doživljavaju svoje životne okolnosti.
Hormonalna oluja
Tipičan hipersenzitivac ima sposobnost naslućivanja problema daleko prije no što oni postanu vidljivi prosječnoj osobi. Čim uoči prijetnju za svoje blagostanje, u njegovom organizmu izbija hormonalna oluja koja izaziva stresnu reakciju u vidu straha, strepnje, uzrujanosti ili potištenosti.
Ako osobi alergičnoj na pelud ili penicilin ne biste rekli “Nemoj biti osjetljiva na to”, nemojte to reći niti osjetljivima na psihički stres.
Nekima je uzrok glasina da se spremaju otkazi ili da će narasti kamate na rate kredita, za druge je to osip na koži djeteta, za treće vijest kako je voljena osoba viđena s mogućim suparnikom i tako dalje… U nekim slučajevima strahovi se pokažu neopravdanima, ponekad su i iracionalni, ali osjetljivci si ne mogu pomoći voljnim naporom. Stresna se reakcija zbiva u organizmu, točnije u središnjem živčanom sustavu, bez razumske ili voljne kontrole. Često je prevelika osjetljivost ogroman teret za samu osobu, pa i za njene bližnje.
Svjetovi koji se ne razumiju
Normalno (ne)osjetljivi ljudi ne razumiju osjetljivce pa im daju posve beskorisne savjete tipa “nemoj se brinuti”, kao da je briga neka radnja koja se može obustaviti po želji. Čuvena je i primjedba koja glasi “nemoj razbijati glavu oko onoga na što ne možeš utjecati.”
“Upravo su one okolnosti na koje ne mogu utjecati ono što najviše izluđuje osjetljive ljude. Jer, da mogu utjecati na problem, angažirali bi se oko njega i bili mnogo manje zabrinuti”, tvrdi belgijski psiholog Wim Rensenbrink.
Čini se da svaki komentar prosječne osobe samo pogoršava stanje hipersenzitivcu, jer radi se o dva svijeta koji se nikako ne razumiju.
Već je i prosječan čovjek opremljen dovoljno jakim živcima da ga ne zabrinjavaju i ne plaše mnoge svakodnevne stresne situacije. Barem ne dok mu se ne primaknu “pod nos”, primjerice dok ih ne pozove direktor i priopći im odluku o otkazu ili dok im voljena osoba ne javi da je s njihovom ljubavi gotovo.
Smanjeno osjetljive osobe
Dok osjetljivci izbjegavaju stres i neizvjesnost pod svaku cijenu, smanjeno osjetljive osobe upadaju u duboku dosadu ako im se svako malo ne dogodi nešto novi i po mogućnosti – pomalo opasno. Svi veliki ratnici, pustolovi i svjetski putnici spadaju u skupinu otpornijih. I političari i kriminalci također. Njima je rizik kao jutarnja kavica.
“Izrazito otporni ljudi namjerno i svjesno idu u rizike, jer su im emocije toliko tupe da su im nužni snažni stresni podražaji da bi se uopće osjetili živima”, pojašnjava prof. Rensenbrink.
No, ukazivanje na svijetle primjere ljudi koji se ne boje i nisu zabrinuti nimalo ne pomaže posebno osjetljivim ljudima, jer oni su građeni od različitog materijala. Osjetljivi ljudi imaju drugačije mozgove od smanjeno osjetljivih. Imaju drukčije hormone, drukčije neurone, možda čak i drukčiju anatomiju mozga.
Stoga, ako osobi koja je alergična na pelud ili penicilin, ili čija koža ne podnosi sunce, ne biste rekli “nemoj biti osjetljiva na to”, nemojte to reći niti onome tko je osjetljiv na psihički stres, jer se i u njegovom slučaju radi o fiziološkoj reakciji na koju nema utjecaja.
Ipak, postoje određeni terapijski tretmani, kao i tehnike samopomoći koje uspijevaju podići otpornost na stres posebno osjetljivim ljudima i učiniti im život podnošljivijim.
Na piku bezobzirnih
Osjetljivost je hendikep i u međuljudskim odnosima, jer takve su osobe u većoj mjeri uvredljive od drugih. Zbog ranjivosti na stres teško im je pronaći srodne duše koje su obzirne i u čijem se društvu mogu osjećati spokojno. Ne radi se o tome da im je ego velik, već sasvim obrnuto, njihov je ego mali i krhak.
Senzitivne ljude tuđe odbijanje, odbacivanje, podsmijeh i prijetnje pogađaju i bole jače nego prosječnog čovjeka. Paradoksalno, bezobzirni ljudi istančanim njuhom prepoznaju koga mogu najjače povrijediti pa uzimaju na pik – najosjetljivije pripadnike društva. Zbog toga je osjetljivost jedan od najčešćih uzroka osamljenosti, jer je izbjegavanje prisnih odnosa mnogima jedini način da se poštede stresa.
Mukotrpan je život ljudi koji su pojačano osjetljivi na stres. Njihov živčani sustav ima slabiju prirodnu obranu od nepovoljnih okolnosti, što ih izlaže kroničnoj patnji. Nažalost, za razliku od osoba koje imaju vidljivu bolest ili ozljedu, kao što je prijelom ili invaliditet, ne mogu računati niti na razumijevanje okoline. Ako se požalite, vjerojatno ćete čuti legendaran savjet kao što je „nemoj biti osjetljiv”, kao da se otpornost na stres može podešavati po želji.
Osjetljivi ljudi imaju drugačije mozgove od smanjeno osjetljivih. Imaju drukčije hormone, drukčije neurone, možda čak i drukčiju anatomiju mozga.
Netko će, jednako banalno, primijetiti da je zapravo sjajno biti jako osjetljiv, jer vas to možda nadahne da napišete lijepu poemu ili naslikate dirljiv pejsaž.
No, biti osjetljiv na stres jednako je dobro i poželjno koliko i biti osjetljiv, primjerice, na pelud, na virus hepatitisa C ili na bakteriju tuberkuloze.
Srećom, vaše stanje nije nerješiv problem. Budući da je visoka osjetljivost na stres ozbiljan zdravstveni hendikep, koji vam može izazvati depresiju, anksioznost, probavne i krvožilne bolesti i još mnogo toga, nužno je da nešto poduzmete. Postoje dvije skupine postupaka kojima možete pribjeći: tehnike samopomoći i tretman kod stručnjaka.
Samopomoć za osjetljive
Pažljivo birajte društvo. Nije svatko za svakoga. Vama možda neće odgovarati većina, no osjetljivih je ljudi 20%, a i oni kao i vi traže srodnu dušu, samo što se uglavnom drže za sebe pa ih možda ne uočavate. Osim toga, i među manje osjetljivima ima vrlo dobrih, pristojnih i suosjećajnih ljudi s kojima se možete složiti.
Klonite se pustolova, agresivaca i površnih tipova koji vole riskirati i žive od danas do sutra. Ako vam se netko učini osobito uzbudljivim, znajte da vjerojatno nije dobro društvo za vas.
Izbjegavajte stresne situacije. Kao što dijabetičar ne smije jesti šećera, tako se ni vi ne smijete izlagati većim rizicima i neizvjesnostima. Neke stresne situacije zacijelo ćete uspjeti izbjeći, a za one koje vam okolina pokuša nametnuti obranite se makar i liječničkom svjedodžbom (vidi odlomak o profesionalnoj pomoći)
Često se bavite tjelesnom rekreacijom i boravite na zraku. Neka vam ovo ne zvuči banalno, jer radi se o istinski djelotvornim postupcima za ljude krhkih živaca. Redovno tjelesno kretanje, a posebno ako je organizirano i
sistematično, fiziološki ojačava živčani sustav i čini vas manje ranjivima.
Boravite na dnevnom svjetlu. Sunčevo svjetlo također je dokazano zdravo za središnji živčani sustav. Budite se čim bliže jutru i uijajte što više dnevnog svjetla – psihički ćete se osjećati bolje i imati veću volju za životom.
U prehranu uključite puno vlaknaste hrane, svježeg voća i povrća, riba i drugih morskih plodova. Također uzimajte složene ugljikohidrate, dakle tjesteninu, integralna peciva, rižu, mahunarke i krumpir. Posegnite i za dodacima prehrane poput B-kompleksa, vitamina C, magnezija, cinka, selena i posebno Omega 3 masnih kiselina, kojih osim u kapsulama ima i u ribljem ulju
Profesionalna pomoć
Ponajprije, moramo vam ukloniti jednu zabludu: ogromnu većinu ljudi koji trebaju pomoć psihologa ili psihijatra ne čine psihotični bolesnici, već upravo senzitivci poput vas. Osjetljivih ljudi ima puno, puno više nego sumanutih ljudi, a biti osjetljiv na stres uopće ne znači biti “lud”, ni u kojem značenju te nekorektno korištene riječi.
Terapeut vam može dati korisne savjete za organiziranje svog života, za izbjegavanje stresnih situacija ili za ublažavanje učinaka onog stresa koji ne možete izbjeći. Osim toga, on je osoba kojoj se smijete izjadati i koja vam je dužna pružiti moralnu podršku, ohrabrenje i nadu.
Također, psihijatar (ali ne i psiholog) može vam propisati sintetičke lijekove posebno formulirane za aktivaciju središnjeg živčanog sustava i za ublažavanje emocionalne boli. Antidepresivi ciljano jačaju otpornost živaca na stresne podražaje. Oprez je potreban kod sredstava za smirenje (trankvilizanata), koji djeluju ekspresno, ali na rok dulji od deset tjedana nekim korisnicima izazivu naviku i ovisnost.
Ako ste zbog predrasude protivnik sintetičkih lijekova, možete isprva pokušati s prirodnim sredstvima. Mnogo osjetljivih ljudi preporodilo se od prirodnih sredstava za snaženje živaca kao što su gospina trava (hypericum perforatum) za depresiju, valerijana za tjeskobu i zabrinutost, ginkgo biloba za bolju prokrvljenost mozga te ginseng za podizanje opće vitalnosti i jačanje libida.
Većina čak i onih ekstremno osjetljivih ljudi može sasvim udobno živjeti ako kombinira tjelesnu rekreaciju, druženje sa sebi sličnim ljudima, ispravnu prehranu i propisane lijekove.
Kako prepoznati jeste li preosjetljivi?
– lako vas je uzrujati ili rastužiti
– već i blaga naznaka moguće nevolje izaziva vam strah
– izdaleka uočavate moguće probleme i opasnosti
– ne trpite neizvjesnost i iščekivanje
– često ste zabrinuti, neraspoloženi i bezvoljni
– lako se i brzo fizički i psihički umarate
– slamate se pod stresom i pritiskom
– žudite za zrncem tuđe pažnje, podrške i pohvale
– ne volite biti u središtu zanimanja veće grupe ljudi
– jako vas boli kad vas drugi odbijaju ili zanemaruju
– loše podnosite velike gužve, bučna i jarko osvijetljena mjesta
– često se osjećate napušteno i izolirano
– ponekad se od umora povlačite u samoću da se napunite energijom i zaliječite
– dobro opažate nijanse tuđih emocija i raspoloženja
– tuđe emocije imaju velikog utjecaja na vas
– užasavaju vas nasilje i prijetnje
Riješite se stresa pružajući empatiju drugima
