6 vrsta divljeg povrća (recepti)

Divlje povrće iz prirode odlična je superhrana kojom možemo obogatiti svoju uobičajenu prehranu. Ove biljke obično zovemo korovima jer su vrlo otporne, uporne i lako se šire ako imaju priliku. Upravo je to znak njihove potentnosti, snage, zdravlja i izdržljivosti. Divlje povrće je koncentrat nutrijenata i životne sile koja im omogućuje da prežive i najteže uvjete. Kad ih konzumiramo, te svoje kvalitete daju nama pa su stoga izuzetno blagotvorne za naše zdravlje

Iako manje po veličini, divlje povrće iznimno je po nutritivnim sastavu i neusporedivo hranjivije od uzgojenog povrća. Bogato je nutrijentima, vitaminima, mineralima i enzimima, tako da je dovoljno da se mala količina ovog povrća doda u uobičajenu salatu, smoothie ili varivo.

Također, divlje bilje je doslovno svježa lokalna hrana jer dolazi direktno iz prirode na naš stol i tanjur, bez da je prošla cijeli niz radnji. Od višednevnog transporta, stajanja na policama trgovina te prelaska preko ruku tko zna koliko ljudi. Kod divljeg povrća točno znamo što jedemo. Ujedno izbjegavamo loše stvari poput GMO-a, hibridizirane hrane, pesticida, herbicida, fungicida, konvencionalnih gnojiva, kemikalija…

Kopriva detoksicira organizam, potiče izmjenu tvari, bogata je mineralima, posebno željezom pa se preporučuje kod anemije.

Zdravija mikroflora i jači imunitet

Divlje bilje sadrži iznimno korisne mikroorganizme iz tla koje zahvaljujući današnjem strahu od bakterija i prevelike sterilnosti većini nas nedostaju, a ključne su u mnogim bitnim funkcijama našeg tijela. Oni nam daju zdravu mikrofloru, jači imunitet, bolji rad mozga i još mnogo toga.

Divlje povrće ima antistresni učinak

Kretanje i traženje bilja po prirodi je vrlo opuštajuće za našu psihu i um, nerijetko preopterećen brigama i mislima. To je odličan način da se više krećemo, udišemo svježi zrak te da više vremena provodimo u prirodi. A sve to jača imunitet i popravlja raspoloženje. Donosimo vam pet najčešćih vrsta divljeg povrća!

Maslačak (Taraxacum officinale)

Mladi listovi maslačka među najpoznatijim su jestivim korovima na svijetu. Raste posvuda: na livadama, po parkovima, vrtovima, uz putove i živice. Maslačak je prirodan diuretik i detoksikator, stimulira probavu, pojačava tok žuči, poboljšava rad jetre i metabolizam masti. Listovi su nazubljeni i glatki te rastu blizu zemlje i beru se za jelo od 3. do 6. mjeseca. Biljke koje rastu u hladu ukusnije su od onih na suncu.

Svi dijelovi maslačka su jestivi. Mladi listovi ovog povrća koriste se kao salata, cvjetovi se dodaju na sendviče, u salate, a koriste se i za pripremu meda sličnog sirupu. Od prženog korijena priprema se nadomjestak za kavu. Pupoljci se mogu ukiseliti i služiti kao zamjena za kapare. Uzgaja se kao povrće u mnogim zemljama svijeta.

Idealno vrijeme za sakupljanje korijenja je od rujna do veljače – tad sadrži najviše inulina, zbog čega mu je i ljekovito djelovanje snažnije. Maslačak se može jesti sirov, tanko narezan ili pržiti pa upotrijebiti za pripremu nadomjestka za kavu.

Cikorija (Cichorium intybus)

Cikorija, poznata još kao vodopija i radič, odlična je vrsta divljeg povrća. Može je se pronaći posvuda jer raste kao korov pored staza i puteva, po pašnjacima, livadama, uz rubove šuma. Biljka se kultivirala i koristila za jelo i kao lijek još od antičkih vremena, od 300.-te godine prije Krista.
Mladi izdanci potiču lučenje probavnih sokova što olakšava i ubrzava probavu, a korijen se stoljećima koristio kao ukusan i ljekovit čaj.
Mnogi miješaju cikoriju i maslačak jer su listovi slični. No, razlikuju se po tome što su listovi cikorije veći, duži i više nazubljeni, a biljka za razliku od maslačka naraste puno viša ( čak 1,5 m) i ima svijetloplave cvjetove.

Listovi i korijen divlje cikorije su gorki i opori, a cijela biljka je jestiva (list, cvijet i korijen). No, bez obzira na intenzivan okus, divlja cikorija je specijalitet u kuhinjama diljem Europe i Amerika. Posebno je vole u talijanskoj, španjolskoj, grčkoj i turskoj kuhinji te kod nas, u Dalmaciji.
Gorčina se smanjuje kuhanjem i odbacivanjem vode, a dodaju se i sastojci koji mijenjaju okus, poput češnjaka. Potom se može kuhati s hranom kao zeleno povrće ili isjeckati u salatu i poslužiti s uljem i octom.
Korijen se suši, prži i melje te se koristi kao pripravak za izradu bijele kave. Mladi listovi beru se u proljeće prije cvatnje, do šestog mjeseca. Bogat su izvor C vitamina i karotina. Mladi pupoljci mogu se kiseliti, a otvoreni cvjetovi dodaju se salatama ili kao ukras na kolače.
Ova vrsta divljeg povrća ljekovito djeluje na jetru, probavni sustav, dijabetes i još mnogo toga.

Kopriva (Urtica dioica)

Susrećemo je posvuda i sigurno smo se barem jednom na nju opekli.
Listovi se mogu brati u proljeće i ljeto, a mladi listovi su puno ukusniji od starih. Jednom kad kopriva krene u sjeme, nemojte je više brati za jelo. Unatoč tome, sjemenke koprive su izuzetno zdrave i ljekovite, čak se zbog svoje snage nazivaju “europskim ginsengom”. Sakupljaju se u jesen, suše i zatim melju ili prže na tavi te posipaju po hrani kao začin ili se jedu kao suplement.

Kopriva detoksicira organizam, potiče izmjenu tvari, bogata je mineralima, posebno željezom pa se preporučuje kod anemije.
Kopriva je izuzetno blagotvorna za naše zdravlje. Jača imunitet, detoksicira organizam, potiče izmjenu tvari, pomaže kod alergijskih reakcija, prehlade i opće slabosti.

Mladi listovi mogu se dodavati u juhe, variva, dinstano povrće, slane pite… Budite oprezni prilikom branja i uvijek nosite zaštitne rukavice. Jednom kad se listovi opare više ne izazivaju žarenje.

Portulak (Portulaca Oleracea)

Od svih zelenih biljaka, portulak ima najviše omega-3 masnih kiselina. Vrlo je popularan u azijskim, srednje američkim i europskim zemljama, gdje se smatra delikatesom (jede se kao zeleno povrće). Koristi se već više od 4.000 godina.

Portulak je sukulent koji raste ljeti u toplim krajevima. Smatra se egzotičnim korovom, raste brzo i obilno. Listovi su mu mesnati, a okus je slatkasto kiselkast. Jestivi su svi dijelovi portulaka osim korijena. Može se jesti sirov, oparen, kuham, dinstan, ukiseljen, a od njega se može praviti i sok. Sadrži mnoštvo minerala i vitamina poput vitamina C, A, B te minerala poput kalcija, željeza, magnezija i cinka.

Može se dodavati u salate, juhe, dinstano povrće i slično. Prije konzumiranja ga je najbolje opariti vrućom vodom na pet minuta.

Mišjakinja (stellaria media)

Cijenjena je kao ljekovita biljka i divlje povrće još od rimskog doba. Latinski naziv Stela znači zvijezda jer cvijet podsjeća na zvijezdu. Najbolje uspijeva u rano proljeće i jesen. Idealna je za proljetne kure čišćenja te kao energetska bomba, kad ljudi često sjećaju umor kao posljedicu nedostatka vitamina nakon zimske prehrane.

Biljka se može koristiti svježa i suha, a sjemenke se melju u prah i koriste kao začin. Mlada biljka puno je ukusnije od stare, a okus podsjeća na mladi klip kukuruza.

RECEPTI – divlje povrće

To nisam ja – to ja moja Štitnjača!