Prema C.G. Jungu svaka osoba u svom nesvjesnom dijelu psihe ima animu i animus. Anima je ženski dio u muškarcu, dok je animus muški dio u ženi. U ovom tekstu pišem o animusu, odnosno muškom dijelu u ženi, iako jednim dijelom može vrijediti i obrnuto.
Za razvoj muškog načela u ženi potreban je otac, odnosno uloga oca tijekom odrastanja. Otac je taj koji dijete uvodi u svijet, upoznaje ga sa svijetom, uči ga kako prebroditi teškoće, kako poduzeti akciju, kako ustrajati u završavanju zadataka, kako rješavati probleme itd. Te osobine muškog načela u kombinaciji sa ženinom intuicijom, nježnošću, bivanju u sadašnjem trenutku, empatiji… mogu vam pomoći da budite cjelovitiji, sretniji i ispunjeniji.
Iako fizički možda oca više nema ili ste davno fizički otišli od njega, u vama i dalje može ostati nerazrješen odnos nabijen s puno emocija.
Odnos s ocem
Mnoge žene nisu imale dobar odnos sa svojim ocem iz raznih razloga. Ponekad je otac bio fizički odsutan, dok je s druge strane bio fizički prisutan, ali je emocionalno bio odsutan, kao da ga nema. Sve to ostavlja velike tragove na ženinom srcu. Kako bi osoba bila cjelovita i potpuna, potrebno joj je i muško i žensko načelo. Dok je god jedna strana u sjeni i nesvjesna, njezina će snaga i moć iz te pozadine biti ogromna. Upravo zbog toga možete ulaziti stalno u iste veze i stalno isto proživljavati ne dobivajući ono što želite.
Pogled u vlastitog oca i vaš odnos može vam dati mnoge odgovore o tome kako se osjećate vezano uz muškarce, što mislite o njima, vjerujete li im i sl. Mnoge moje klijentice nose puno tuge, razočaranosti, ljutnje i boli vezano uz njihov odnos s ocem.
Može proći puno godina dok ne shvate kako se moraju susresti s tim u sebi. Iako fizički možda oca više nema ili ste davno fizički otišli od njega, u vama i dalje može ostati nerazrješen odnos nabijen s puno emocija.
10 stvari koje žena treba znati o muškom mozgu
Napuštanje od strane oca
Puštanjem suza žena priznaje kako ju je taj odnos zaista povrijedio, kako joj je otac nedostajao, kako ga već godinama traži u drugim muškarcima te da ga i dalje voli, baš poput djevojčice kakva je nekada bila. Djevojčica u ženi zauvijek voli svog oca i duboko boli bilo koji čin na koji ju je izdao ili ostavio u tim ranim godinama. Možda ju je ostavio kroz ovisnost, možda ju je napustio kada i njezinu majku. Razni su scenariji i načini na koje ju je mogao ostaviti. Najvažnija je činjenica da nije bio pokraj nje kad joj je bio potreban. To je ono što ostavlja duboku brazdu u nježnom ženskom srcu. Od toga to isto srce može stvoriti ledene zidove ne vjerujući više muškog rodu, misleći da su svi isti, da će je svi povrijediti.
Zajedno s tim prestaje vjerovati muškom načelu u sebi. Svađa se s tim dijelom, neprestano se bori, ledi se i istovremeno postaje sve sličnija onome od koga je jednom pobjegla i od koga se štitila. U mnogim vezama žene postaju jake, neovisne, gotovo poput muškarca, racionalne, zaleđene te pritom odvojene od žene u sebi. Na taj način ostaju u vezama u kojima se davno njihova vatra ugasila, u kojima zapravo preživljavaju, a ne žive.
Mnoge žene svoju ženstvenost, seksualnost, ljepotu, kreativnost potisnu i ne dozvoljavaju si živjeti potpuno sebe. Žive neku lažnu kopiju sebe i svog bića te pate iz dana u dan. Kao da nisu potpune, stalno im nešto nedostaje. Nedostaje cjelovitost i dozvola da budu ono tko jesu.
Možda ih otac nije prihvatio kao kćer, pa potom kao ženu koja je drugačija od njega, koja ima svoje osjećaje i svoj svijet. Neki očevi se ne znaju nositi s odrastanjem njihove malene curice i napuste je kad ona počne izražavati sebe, svoju ljutnju, granice i sl. Napuštaju je, a ona napušta sebe. Nastaje velika praznina i rascjep u duši. Volio ju je i sad odjednom više ne voli. Ona tada zaključuje kako je krivica na njoj i da ako ona bude bolja, savršenija, on će je opet voljeti.
Ovisnost o partneru: je li teže otići ili ostati?
~
Ljubavne veze
Ovo se često događa i u ljubavnim vezama. Dok se žena nesvjesno pokušava prilagoditi svim tim nepisanim uvjetima, gubi sebe, svoju moć i svoj život. Postaje sve sličnija muškom načelu od kojeg se udaljavala, a udaljavanjem opet vraća na početak.
Proces razrješenja odnosa s ocem za neke započne na terapiji, za druge nakon smrti oca ili na neki drugi način. Važno je isplakati sve suze koje su skrivene u vama, vidjeti što je sve ostalo u tom odnosu što vas i dalje boli ili koči. Sljedeći korak bi bio prihvatiti ljutnju zbog napuštanja i sve što dolazi uz nju. Ponekad se tako prestane projicirati ogromna ljutnja na svijet, na sve ostale muškarce i na sebe. Ljutnja pripada ocu koji vas je na neki način izdao. Možda vam nikada nije bilo dozvoljeno naljutiti se na njega jer bi to dodatno pogoršalo situaciju. No, to je nužno.
Ispravan otac neće vam braniti ljutnju, jer to je dio rasta. U svakom odnosu se možemo naljutiti i to ne znači da vam više nije stalo ili da tada ne volite tu osobu. Jednako je u ljubavnim odnosima. Ako se nikada ne smijete naljutiti jer postoji strah da vas druga strana ne napusti, tada morate gušiti sebe, polako nestajete i izgarate u sebi. Žene koje imaju takvo iskustvo zapravo se i ne žele naljutiti jer postoji mogućnost prekida veze. Umjesto toga trpe, pate, mole, nadaju se i čekaju. Oslobođena ljutnja donosi mogućnost postavljanja granica i preobrazbu odnosa. Prihvatiti da niste mogle promijeniti svog oca, niti da možete promijeniti druge muškarce jako je važno. Učiti prihvaćati da vam je baš on dao život te da ste dio njega, ali da ste zapravo svoja osoba. Malo po malo cilj bi bio integracija svih tih dijelova u vama i cjelovitiji vi sami.
Gradite put prema sebi baš onako kako bi to činio otac koji ostaje, prihvaća, njeguje i poštuje.
