Mnoge se žene nalaze u ovisničkim vezama te vole emocionalno nedostupne muškarce, trudeći se promijeniti ih i zadobiti njihovu ljubav. Međutim, dok se muškarac sam ne odluči promijeniti, trajna i kvalitetna promjena neće biti moguća. Bez obzira što žena učinila, razvoj i promjena ovise isključivo o želji i volji partnera.
Naučeni obrasci ponašanja
Da bi mogli razumijeti zašto se u sadašnjosti ponaša na određeni način, potrebno je istražiti gdje je usvojio određeni obrazac ponašanja te kakva su mu bila iskustva u djetinjstvu.
Svako dijete ima temeljnu potrebu biti voljeno od strane svojih roditelja. No, u našem je društvu ukorijenjeno mišljenje i uvjerenje da muška djeca trebaju biti snažnija te da trebaju manje zagrljaja i osjećaja, a više strogoće i čvrstine. Kao da vrijedi nepisano pravilo da su muškarci oni koji moraju biti snažni, a žene nježne, dobre i pristojne.
Ukoliko dječak odrasta u obitelji u kojoj su uloge zamijenjene, a osjećaji zbunjujući, on već tada usvaja različita uvjerenja o tome kako se i na koji način treba ponašati prema ženi.
Majka je dječaku prva ženska figura s kojom se upoznaje i na temelju tog odnosa graditi će svaki sljedeći muško – ženski odnos. Uz navedeno, dječak uči i o muško – ženskim odnosima iz međusobnog odnosa njegovih roditelja jedno prema drugome te njih samih prema njemu. Postoji više nijansi odnosa u kojima dječak može odrastati, no najčešći su strog otac – slaba majka i obrnuto jaka, dominatna majka – slab, podložan otac.
Strog otac, slaba majka
Dječak koji odrasta uz strogog oca uglavnom zauzima jedno od ova dva ponašanja: ili brani majku ili se ponaša poput oca. Majka koja je slaba te svojim stavom pokazuje da se ne može nositi sa mužem koji je strog, autoritaran i ljut, za malenog dječaka je suvišan teret. On na sebe preuzima odgovornost za njezinu sreću ili tugu te na neki način on njoj postaje roditelj, a ne ona njemu. Uloge su zamijenjene te u dječaku dolazi do osjećaja zbunjenosti. Trudi se nositi sa datom ulogom, no u toj dobi to je jednostavno pretežak zadatak.
U odrasloj dobi, kada stupi u vezu sa ženom, muškarac će nesvjesno privlačiti ženu s kojom će moći proigrati sve ono što je imao u roditeljskom domu. Odabrati će ženu koja je slabija poput njegove majke te s kojom može biti snažan, superioran poput oca.
Tu su ključne poruke:
“Očev način je jedini način.”
“Bit ćeš siguran ako si poput oca.”
Ako je otac pio, vjerojatno će i njegov sin piti ili težiti nekoj vrsti ovisnosti. Uglavnom, težiti da ponovi poznatu priču, da bude poput oca. Otac mu je prvi muškarac s kojim se susreo, od kojega je učio što znači biti muškarac i kako se muškarac ponaša.
Ovdje je očeva poruka : “Budi jak poput mene, a ne slab poput majke.”
Suprotna strana snage je slabost
U ovom slučaju pod slabošću se misli na jače pokazivanje osjećaja nasuprot stalnoj racionalizaciji. Takav muškarac ne podnosi slabost, bježi od nje, jednako kao što se u dječjoj dobi nije mogao nositi s majčinim suzama. No, iako je nije svjestan, upravo odabirom žene koja više iskazuje slabost, u njegovom je životu upravo na taj način prisutan i taj drugi polaritet.
Čim žena počne pokazivati svoje emocije ili iskazivati svoje potrebe, u muškarcu se javlja strah i nemir. Tada najčešće reagira onako kako je vidio reagiranje svog oca. Ženine potrebe su jednostavno pretjerane i nesvjesni su podsjetnik na majku koja je svojom slabošću tražila od dječaka da je spasi od jačeg oca ili da ispunjava njezine potrebe. U tom razdoblju majka je bila kao ovisno dijete.
Stare rane
Takve potrebe i osjećaji partnerice iznova otvaraju stare rane i strah da opet neće moći zadovoljiti sve što žena od njega očekuje. Muškarac je vjerojatno i svoje potrebe potisnuo smatrajući ih suvišnima, nepotrebnima i teretom koji guši. Kako se ljutnja gomila te mora negdje izaći, muškarac zna burno reagirati na svoju partnericu, ne shvaćajući da je ljutnja zapravo usmjerena na majku. No kako dječak u njemu ne smije povrijediti majku, lakše je ljutnju kanalizirati na partnericu.
Također, kad god partnerica pokazuje emocije ili slabost, u muškarcu se budi isti uspavani div koji se ne može nositi sa vlastitim osjećajima pa tako ni sa tuđima. Tada mu se ljutnja još više pojačava jer je u dječjoj dobi upravo zbog ženske slabosti morao nositi velik teret na leđima i biti roditelj svojoj majci.
U pozadini ljutnje je duboki strah da neće moći zadovoljiti sve ženine potrebe i da će biti odbačen, ostavljen.
Zapravo se na neki način maleni dječak u muškarcu još uvijek boji i teško nosi sa ženom baš kao što je nekada bilo teško biti kraj majke. Vrlo često muškarci iz ovakvih obitelji privuku žene koje su imale takvog oca. Kada one žele njegovu pažnju i ljubav, naiđu na zid boli i straha. Zid je ponekad toliko jak da se uopće ne može doprijeti do muškarca. Tu dolazi do sukoba. Žena želi ljubav, a muškarac joj to ne može dati jer u njemu to izaziva strah od ponovnog buđenja svih osjećaja. Navedeni scenarij može trajati godinama te samo narušavati odnose sve dok muškarac ili žena shvate da tako dalje ne može te da se nešto mora promijeniti.
Jaka majka, slab otac
Kada je situacija obrnuta te je majka ta koja je jaka, a otac slab, dječak će opet zauzeti jedan od dva obrasca. Najčešće se opet poistovjećuje sa očevom ulogom. Odnosno, u odnosu sa ženom većinom je u ulozi žrtve.
Ako je majka bila izrazito zahtjevna, stroga, kritična tada će najvjerojatnije nesvjesno tražiti i takvu partnericu. Majka je imala moć da ga razočara, da mu uskrati ljubav, da ga zaguši, učini ga slabim ili traži previše od njega te u daljnjim odnosima on to prebacuje na svoju partnericu.
Ljutnju koja je potisnuta, nesvjesno će prebaciti na svoju partnericu te se neće znati na konstuktivan način zauzeti za sebe u ljubavnom odnosu. Ponekad će cinično, manipulativno iskazivati tu ljutnju bez da otvoreno, odraslo kaže što ga muči. Tako će reći da je sve u redu nakon svađe, a četiri dana kasnije poludjeti na najmanju sitnicu te se naljutiti. Zapravo, skuplja ljutnju bez da ju pušta iz situacije u situaciju. Osjećaj ljutnje je ovdje strogo zabranjen jer je na svako iskazivanje ljutnje od strane jake, dominantne majke, dječak bio kažnjen te je ljutnja postala nešto što se mora potisnuti.
Poput preplašenog djeteta
Iako muškarac ima potrebu za ljubavlju žene, on ima i duboko ukorijenjen strah od nje. Ti ambivalentni osjećaji stvaraju zbunjenost. Bez obzira na godine, ovaj muškarac u ljubavnoj vezi, psihički je još uvijek poput preplašenog djeteta. Ako mu se ne ispune sve potrebe kako si je on zamislio, osjeća se razočarano i ljuti se na ženu. Nesvjestan da nije dijete kojemu se sve potrebe još uvijek moraju zadovoljavati. Tada se uvrijedi, kažnjava ženu svojim odlaskom i uskraćivanjem ljubavi baš kao što je njega kažnjavala njegova majka kada nije bio onakav kako je ona htjela.
Bez obzira što žena učinila, razvoj i promjena ovise isključivo o želji i volji partnera.
Tuga i ljutnja u očima muškarca
Često muškarci ne mogu uopće imenovati što su to osjećaji, a kamoli prepoznati koji im se osjećaji javljaju u određenim trenucima. Ugodne osjećaje znaju prepoznati, no neugodni osjećaji poput tuge i ljutnje su zabranjena zona. Tuga i ljutnja su dvije strane istog novčića. Previše tuge negira postojanje osjećaja ljutnje te previše ljutnje potiskuje osjećaj tuge. Muškarci više izražavaju ljutnju nego tugu. Procesom socijalizacije dječaci se odgajaju da budu više “muški” te nažalost, to uključuje potiskivanje tuge.
“Dječaci nikada ne plaču.”
Ovo je izjava koja se najčešće upućuje dječacima. Odrasli muškarac je tako odcijepljen od svoje tuge. Iako je ona potisnuta, to ne znači da je nema. Energija tuge se poput ljutnje preusmjeri i ispolji se u drugom obliku. Vrlo često ako nije toga svjestan, to znaju biti destruktivni i/ili autodestruktivni oblici ponašanja kao i ovisnosti poput alkohola, cigareta, droge, previše posla, prekomjerno jedenje, kockanje i slično.
Na razne se načine muškarac trudi pobjeći od osjećaja tuge. Ista situacija se događa ako potiskuje ljutnju te sve prebacuje na osjećaj tuge. Najčešće muškarci koji su potisnutli svoje osjećaje, odaberu partnerice koje su emotivnije. Na taj način oni su blizu svojih potisnutih osjećaja koji su toliko puta u djetinjstvu bili zabranjeni. I upravo zbog kazne u djetinjstvu, muškarac vrlo burno reagira na ženine potrebe i izražavanje emocija. Ženin emocionalni dio, njegov je potisnuti dio koji u ranoj dobi nije bio priznat.
Vraćanje cjelovitosti
Kako bi muškarac, jednako kao i žena prestao ponavljati iste obrasce ponašanja, najprije treba uvidjeti da se stalno vrti u krug te da mu dosadašnji obrasci nisu donijeli ono što želi. Nakon uvida, korak po korak, razvija se veća razina svjesnosti te je potrebno kroz rad na sebi preispitati odnos s majkom i ocem kako bi se otkrilo što sve stoji u pozadini i uzima energiju. Osjećaji koji su dugo bili potisnuti, izlaze van i počinju možda po prvi puta biti viđeni i prihvaćeni. Samim time osoba dobiva drugačije poglede i vraća svoju izgubljenu cjelovitost.
Samim radom na sebi, muškarac se može svjesnije i zrelije povezati sa svojom partnericom te ostvariti dublji, prisniji odnos. Za svaki ljubavni odnos potrebni su osjećaji te njihovim buđenjem muškarac otkriva jedan potpuno novi svijet. Uči i preispituje svoje granice, uvjerenja, ljubav prema sebi, kako se zdravo izraziti, kako pokazati svoje osjećaje te kako se povezati sa svojom partnericom.
Gubitak sebe u ljubavnoj vezi: ostajete li JA ili postajete MI?
Strah od bliskosti i ostvarivanja kvalitetne veze
Odnos s ocem u djetinjstvu formira nas i određuje u odrasloj dobi
