Puno puta izgubimo vlastiti kompas i dajemo drugima da nam sugeriraju u kojem smjeru ići dalje. Ponekad samo mislimo da smo izgubili vlastiti kompas i od silne buke kojom smo okruženi, doista se izgubimo i prepustimo. Kako netko drugačiji od tebe, tko ne nosi tvoju istinu i tvoje boli, može znati koliko ti sebe možeš dati? Zašto vjeruješ kad ti pojedinci govore da nešto – ne možeš?
Ne znaju oni da se istinske spoznaje nalaze pod okriljem poniznosti i hrabrosti.
Stani sa strane…i poslušaj
Time samo želim istaknuti činjenicu koliko smo svi različiti. Različitog mentalnog sklopa, emotivnog sklopa i različito pristupamo usvajanju tih lekcija. Mogu zamisliti i suosjećati s drugima, ali ne mogu znati kako im je, jer ne nosim njihove terete na svojim leđima. Tužno je kad vidiš koliko nam njih pokušava pomoći, ne znajući koliko nam, zapravo, odmažu svojom subjektivnošću.
Radije stani sa strane i poslušaj što ti netko ima za reći. To je više nego dovoljno. Svatko od nas zna kako i kamo dalje, samo se previše oslanjamo na druge. Mnogo puta su mi pokušali stati na crtu, uvjeriti me da nisam dovoljno dobra, da ja to ne mogu. Samo zato što sebe smatraju nedovoljno dobrima, strahuju od toga da se netko zaista pokaže dostojnim izazova. I ono najgore, nadmaši ih.
Kad ti govore da ne možeš, istina je da oni ne mogu.
Smiješno je koliko ljudi pati od dokazivanja drugima, koliko ih sluša ego umjesto srce i intuiciju. Zašto im smeta tvoj rast? Zato što oni znaju da još nisu dorasli tome, a ti si se već dovoljno izborila za sebe. Naučila si hvatati prilike koje ti se pružaju. Znaju kako nemaju dovoljno hrabrosti i petlje pokrenuti nešto, natjerati se na promjenu i baciti se u nešto novo.
Bolja verzija sebe
To te ne bi trebalo sputavati, ni najmanje te obeshrabriti. Uvijek su ono najgore pričali oni izgubljeni. Uvijek su se kriomice divili hrabrima, koji imaju svoje ja, onima koji se trude pronaći sebe, bez obzira na okolnosti. Kad ti govore da ne možeš, istina je da oni ne mogu. Dozvoljavaju si da svakodnevno truju svoje misli negativom i smatraju da ništa nije moguće. Njihov je to jad i njihova stvar.
Ne znaju oni da ti ništa više ne radiš iz inata, nego iz ljubavi prema sebi. Ljubav prema sebi ti treba biti motiv za dalje. Moraš naučiti prihvaćati sve svoje turobne dane, isto kao i najsvjetlije trenutke. Tek tada naučit ćeš se othrvati ružnim riječima, iskustvima i onima koji ti ne žele dobro, već drže fige da ne uspiješ.
Zagrizi najjače
Zagrizi najjače, neka te iznutra razdire i boli, neka i ne znaš ponekad jesi li se usmjerila na pravi put. Pogriješi. I to je ljudski. I to je znak da i dalje ne odustaješ i da ćeš naći ono što želiš. Ne kuju se pobjede u strahovima, ne pronalaziš se iznova strahujući od života. Pronalaziš se kroz sve tuge i nesreće, kroz sve duge i osmijehe.
Vjeruj mi, spoznat ćeš neizmjernu slobodu uma i duha, spoznat ćeš istinu. Najvažnije, spoznat ćeš sebe, imat ćeš sebe unatoč svim olujama i ružnim kritikama. Vjeruj mi, manje će te boljeti drugi, jer nećeš više biti fokusirana na njih nego na svoj rast.
Marija Lombarović: Ono što mislimo, to i postajemo
