Danas je mom bratu rođendan. A to je i za mene važan dan, jer brat (sestra) je svetinja!. Tako je bar nas naša mama naučila… Razlika od samo 18 mjeseci učinila je da se i ne sjećam života bez njega. Od rođenja je bio neraskidiv dio mene. Zasluge za to životno bogatstvo ponajviše pripadaju našim roditeljima koji su i sami imali vrlo bliske odnose sa svojim obiteljima i prijateljima. Dodatno je pomogla i mamina zebnja, s obzirom da nas je rodila u poznim godinama. Često nas je upućivala riječima: “Jednog dana tate i mene neće biti, ali vas dvoje ćete uvijek imati jedno drugo.”
Danas naša djeca imaju predivnog ujaka i brižnu tetu, a nas dvoje mnoga svoja postignuća dugujemo jedno drugom.
Odrastali smo uz spoznaju da smo jedno drugom bezuvjetna podrška. Danas naša djeca imaju predivnog ujaka i brižnu tetu, a nas dvoje mnoga svoja postignuća dugujemo jedno drugom. Čak i kada ono drugo nije ništa konkretno učiniolo, podrška je bio sam osjećaj kako postoji netko kome se možemo obratiti u svako doba dana i noći. I da ne postoji problem kojeg zajedno ne bismo mogli riješiti.
Na žalost, mnogi mi govore da smo mi iznimka današnjeg doba! Nekada su ljudi živjeli u objektivno težim uvjetima, ma koliko nam se današnjica činila tegobnom. Sami, gotovo da ne bi uspjeli preživjeti. Zato je postojala jasna svijest da time što imaju i njeguju pozitivne i čvrste emocionalne veze s užom i širom obitelji, s prijateljima, susjedima, suseljanima, kolegama, pa i zajednicom u cjelini, značajno povećavaju svoje šanse da prežive i nešto stvore. A uz društvo i veselje život je bivao i radosniji. Iz takvih odnosa kroz povijest su se ustoličili i zadržali mnogi običaji okupljanja i svetkovanja, čime su se potvrđivale i učvršćivale društvene i emotivne veze.
Odgoj bez discipline i odgovornosti
Danas je ipak drugačije. Život je kvalitetniji, iako već tridesetak godina gledamo tužne sudbine ljudi koji ostaju bez posla u tvrtkama koje su stvarali. Često ćemo reći da najbitnije stvari u životu ne možemo kupiti. Da se kvaliteta života ne procjenjuje po tome što imamo, već time kako se osjećamo. Je li nam ugodno u vlastitoj koži ili nam najbliži osiguravaju osjećaje užitka?
Dok je osoba u zoni preživljavanja, važno joj je da ne trpi. A osobi u zoni kvalitetnog života važno je da se osjeća što ugodnije. Tako se uvriježilo i birati partnera. Ako nam taj netko pruža užitke u ranoj ljubavi i seksu, odabiremo ga za životnog partnera. Čak i iako se između nas možda nije stvorio odnos bliskosti i uvažavanja, temelj kvalitetnog bračnog odnosa i dugovječne ljubavi. Zato se nerijetko susrećemo s parovima čija je povezanost slaba i ovisna o pružanju užitaka. Ekstremni primjerci narcisoidno očekuju jednostrano zadovoljavanje svojih potreba i želja. Često u potpisu takvog ponašanja stoje roditelji koji su se odlučili za odgoj bez ikakve discipline i odgovornosti. Takvi brakovi se raspadaju jer partneri nisu zadovoljni kvallitetom svog odnosa, a izgubili su nadu da će se veza popraviti.
Stabilni i čvrsti prijateljski odnosi iznimno su važni i za mentalno i za fizičko zdravlje svake osobe.
Promjena mentaliteta i sveopća otuđenost oslabljuju i emocionalne veze braće i sestara. Rivalstvo i ljubomora često prevladavaju nad bratskom i sestrinskom ljubavlju. A u odrasloj dobi nastupa veliko emocionalno udaljavanje. Ne bivaju pošteđeni te emotivne tuposti ni roditelji odrasle djece, iako su ih kao male obožavali, dozvoljavali da im skaču po glavi, ispunjavali sve želje, a zatomljavali pritom sve svoje potrebe. Prihvatljivi su im samo ako su bogati ili silno zabavni. Iskustvo pokazuje da, kada razmažena djeca odrastu, ne pokazuju niti zahvalnost niti emocionalnu vezanost za ostarjele roditelje.To je još naglašenije u odnosima među rođacima za koje znaju da negdje postoje, ali ništa više i ništa bliže od tog.
Prijateljstvo – potrebnije nego ikada
I prijateljstvo je silno važan odnos koji se izgrađuje i za njega je potrebno vrijeme kako bismo jedni druge dobro upoznali, kako bismo si međusobno postali emocionalno važni. Kada se uspostavi, prijateljstvo uključuje bliskost u kojoj obje strane mogu pričati o svojim intimnim stvarima, očekujući dobronamjernost, povjerenje i razumjevanje.
Prijateljska ljubav dovodi do želje za druženjem, za zajedničkim aktivnostima, zabavom i zajedničkim provođenjem vremena. Prijatelji su jedni drugima odani, lojalni, privrženi, solidarni. Zbog toga je traženje, pružanje i primanje pomoći jedna od bitnih osobina prijateljstva. Prijatelji uglavnom imaju iste ili slične poglede na važna životna pitanja. Upravo zbog toga su u njihovom odnosu rijetki konflikti o važnim stvarima. To čini da ova međuljudska veza ima potencijal biti stabilnija i trajnija od mnogih drugih veza. No, da bi prijateljstvo trajalo, odnos se mora njegovati. Prijatelje ne treba zaboravljati, u prijateljsto trebamo ulagati vrijeme, ljubav, trud.
Danas se često govori o tome kako nema pravog prijateljstva. Kako ljudi nemaju vremena biti prijatelji i kako uglavnom svatko gleda samo sebe. A prijatelji su nam potrebniji više nego ikada.
Čuvari naših strahova
Neki od nas žele prijatelje zato što nam je u njihovom društvu ugodno. Neki zato što je to tako “normalno”. A mnogima od nas prijatelji su važni kada nam je teško i kada ne znamo šta ćemo sami sa sobom. Dobar prijatelj uvijek je. tu u trenucima u kojima se suočavamo s neugodnim osjećajima kako bi nas zaštitili od tih osjećaja. Pa, makar samo čuvali naše strahove.
Stabilni i čvrsti prijateljski odnosi iznimno su važni i za mentalno i za fizičko zdravlje svake osobe. Zato za nadolazeće blagdane, a i svakog drugog dana, savjetujem da se sjetite prijatelja, kumova,dragih rođaka, posebno braće i sestara, mama i tata i obnovite obiteljske rituale koji vas okupljaju i drže zajedno.
Ako uz sav trud ipak ne ide, tu će za vas uvijek biti vaš psihoterapeut kao najbolji prijatelj!
