Kada su mi sa 16 godina rekli da imam celijakiju, mislila sam da mi se svijet srušio. Tek sada, 6 godina kasnije, vidim da je to zapravo bio najveći blagoslov kojeg sam mogla dobiti. U prvoj i drugoj godini nakon dobivene dijagnoze sve je bilo super. Izbacila sam gluten i laktozu i bilo mi je bolje. Kupovala sam bezglutenske i bezlaktozne proizvode, koji u Puli koštaju pravo malo bogatstvo. Mislila sam da ću tako zauvijek dobro funkcionirati. Međutim, nakon malo više od 2 godine, shvatila sam da zapravo i nisam dobro.
Izbacivanjem glutena nisu magično nestali svi simptomi. I dalje me stalno bolio trbuh. Bez obzira na to što sam jela proizvode bez glutena i bez laktoze, nakon svakog obroka, slijedila je mučnina. Tada mi se dogodila velika prekretnica koja mi je promijenila razmišljanje.
Velika odluka
Nakon puno čitanja i istraživanja, predomišljanja oko LCHF, Paleo, veganske, sirove ili raznoraznih drugih vrsta prehrane, odlučila sam. Prestala sam jesti prerađenu hranu. Sve vrste prehrana koje sam nabrojala imaju svoju filozofiju. Ali, ja sam se odlučila vratiti cjelovitoj prehrani. Svaka namirnica koja uđe u moje tijelo mora biti u najčišćem, cjelovitom obliku. Bez pakiranja i bez roka trajanja. Ne želim da joj popis sastojaka bude dugačak par centimetara niti da sadrži brojeve. Moj trbuščić još nije u potpunosti ozdravljen. Ali, zato sam naučila najvažniju lekciju koju dijelim s vama.
Prava prehrana je ono za čime sva ljudska tijela žude, samo smo ih mi u međuvremenu navikli na bombone i tjesteninu.
Hrana je stvarno GORIVO i sve što pojedemo prolazi kroz svaku stanicu našeg tijela. Svakim novim obrokom imamo priliku pomoći ili odmoći svom zdravlju. Na žalost, često samo guramo hranu u usta uopće ne razmišljajući hoće li tijelo to s lakoćom probaviti ili neće. Jedemo ono što nam izgleda privlačno ili ono što nam je pri ruci. Ne znajući pritom koliko tijelu ne pašu ni pizze, ni kruh, ni čokolada.
Imam celijakiju
Svaki puta kada me netko nudi kruhom ili kolačima i prisiljena sam reći da imam celijakiju. Slijedi uvijek isti šokirani odgovor: „Ajme, ja to ne bi mogao/la.“ Ja kažem: O, da, mogao bi! Jer je to zapravo naše prirodno stanje. Prava prehrana je ono za čime sva ljudska tijela žude. Samo smo ih mi u međuvremenu navikli na bombone i tjesteninu. Nije čudno što ja ne jedem kruh. Čudno je što ga ti gutaš tijekom svakog obroka kako bi se osjećao sitim. Nije čudno što ne jedem sve vrste Kindera i Ferrera. Čudno je što ti misliš da je to bolje za tebe nego komad voća.
Živjeti s celijakijom
Celijakija me naučila bogatstvu hrane. Naučila me da si od rane dobi hranu spremam i kuham sama. Naučila me da se pripremim unaprijed i uvijek nosim neku hranu sa sobom. Naučila me da ne jedem zdravo samo od ponedjeljka do petka, pa se onda prežderavam vikendom. Celijakija me naučila da se pazim. Sad čitam sastojke i razmišljam o onome što jedem.
Ako imate celijakiju ili znate nekoga tko je ima, nemojte ih žaliti već im pomozite da osvijeste kako su zapravo sretnici. Njihovo tijelo je već samo odlučilo i tako prislililo um da se zdravije hrani. S vremenom ćete shvatiti da nije spas samo u izbjegavanju glutena, već u hranjenju zdravom hranom, voćem i povrćem i neprerađenim namirnicama.
Ali evo dobre vijesti: sve to možete i bez dijagnoze celijakije. Slušajte svoje tijelo. Birajte samo hranu koja vam služi. Bit ćete sami sebi zahvalni.
Čuvajte se i volite,
Annabelle
