Mononukleoza ili bolest poljupca jedna je od češćih infekcija koja ponajviše pogađa mlađu populaciju. Prenosi se putem sline, zbog čega je i dobila ovaj poseban naziv “bolesti poljupca”. Osim poljupcem, mononukleozu se može dobiti tako da zaražena osoba širi virus putem kašljanja, kihanja i sličnih tjelesnih reakcija u kojima dolazi do širenja kapljičnih čestica. Mononukleozu često nazivaju i žljezdanom groznicom zbog toga što se prilikom infekcije najčešće povećavaju limfne žlijezde zaražene osobe. Nerijetko se povećane žlijezde osjećaju u području grla, pazuha te prepona. To su ujedno područja koja će liječnici opće medicine i specijalisti prvo pregledavati.
Mononukleoza nije jako zarazna virusna infekcija, ali sigurno je da mnogo više osoba oboli od mononukleoze nego što je poznato. Razlog je što se vrlo često zamjenjuje s drugim vrlo sličnim virusnim infekcijama. Simptomi mononukleoze mogu varirati ovisno o osobi, stoga se često dijagnosticira pogrešno. Ukoliko ste imali mononukleozu, dobro je informirati se o posljedicama ove bolesti. S druge strane, ako niste imali mononukleozu, korisno je znati njene simptome kako biste rano prepoznali ovu virusnu bolest.
Infektivnu mononukleozu, kao i svaku virusnu infekciju, obično prati povišena tjelesna temperatura i simptomi poput razdražljivosti i umora.
Što je mononukleoza?
Mononukleoza je infektivna bolest koja se prenosi Epstein-Barr virusom. U većini slučajeva, dakle 9 od 10 slučajeva, ova je bolest uzrokovana upravo ovim virusom. Ostalih 10 posto ljudi mononukleozu će dobiti preko citomegalovirusa.
Dakle, što je mononukleoza? Mononukleoza u pravilu nije opasna i ozbiljna bolest, ali ima prilično dugo trajanje te može biti vrlo neugodna, osobito ako nije prepoznata na vrijeme i krivo se liječi. Osobe s lošijim imunitetom i lošim zdravstvenim stanjem definitivno će jako osjetiti posljedice mononukleoze. Često ju uspoređuju s drugim virusima, kao što je virus gripe ili koronavirus. Posljedice jako ovise o trenutnom stanju osobe i kvaliteti liječenja.
Iako ne postoji direktan lijek za uklanjanje mononukleoze, bitno je dovoljno rano reagirati i tretirati i povišenu temperaturu i druge probleme koji se javljaju u tijelu. Mononukleoza se najčešće javlja kod djece i mladih. Vrlo je rijetka pojava kod odraslih osoba zbog toga što su te osobe već u mladosti bile izložene ovim virusima pa su stekle neku vrstu imuniteta. Ipak, osoba koja je preboljela mononukleozu na način da ju je dobila preko Epstein-Barr virusa može je dobiti kasnije u životu i kroz drugi virus – citomegalovirus.
Mononukleoza – simptomi i liječenje
Simptomi mononukleoze su vrlo raznoliki i često ih se krivo interpretira. Osoba koja oboli od ove bolesti vrlo često ima simptome slične čestim virusnim infekcijama poput gripe ili uobičajene viroze. Zbog toga mnogi liječnici pomisle da je riječ o toj vrsti bolesti. Ipak, nekoliko dana nakon što se pojave prvi simptomi bolesti dolazi i do povećavanja limfnih žlijezda na područjima vrata, pazuha i prepona, a bolesnik počinje osjećati i vrlo jaki umor i slabost.
Infektivnu mononukleozu, kao i svaku virusnu infekciju, obično prati povišena tjelesna temperatura i simptomi poput razdražljivosti i umora. Tjelesna temperatura se tijekom mononukleoze može povećati i do 39 stupnjeva te može biti vrlo tvrdokorna za skidanje. To često uzrokuje pretjeranu zabrinutost kod roditelja. Simptomi mononukleoze često su vrlo očiti i u grlu osobe koja je zaražena. Zdrava osoba ima grlo ružičaste boje s krajnicima koje će imati istu boju kao i okolno tkivo. Osoba koja boluje od mononukleoze imat će bijeli talog u grlu koji će prikrivati krajnike. Usto će imati i druge simptome poput grlobolje i glavobolje.
Simptomi se obično zadržavaju oko mjesec dana, ali oporavak od ove bolesti može potrajati i mnogo duže. Simptomi koji se najduže zadržavaju su slabost, umor i potištenost. Ipak, lista simptoma je dosta dugačka i neki od njih manifestiraju se tek nakon nekoliko mjeseci. Ako je tijelo doživjelo velik šok tijekom mononukleoze, potencijalno će se pogoršati kosa, koža, ali i nokti.
Koji su glavni simptomi mononukleoze?
Simptomi na koje se mora obratiti pozornost su:
- umor i slabost koji ne prestaju čak ni kada se osoba naspava
- upala grla i grlobolja
- glavobolja i groznice
- natečeni limfni čvorovi koji se nalaze na vratu pazuhu ili preponama
- osip na koži
- natečena slezena
- krvna slika će pokazati jako visoke vrijednosti jetrenih enzima
Kako se liječi mononukleoza?
Za liječenje mononukleoze ne postoji neka određena terapija zbog toga jer je riječ o virusu protiv kojeg antibiotici ne djeluju. Stoga liječnici preporučuje skidanje temperature lijekovima za snižavanje temperature, mirovanje i puno tekućine. Ova bolest ponekad nije jako očita zato je liječnici često znaju zamijeniti s drugim infekcijama. To obično rezultira davanjem antibiotika koji nažalost ne samo da nije djelotvorno, već i vrlo često može prouzročiti dodatne probleme.
Amoksicilin i slični lijekovi kod osobe koja boluje od mononukleoze uzrokovat će osip koji nije znak alergije na antibiotik, već reakcija na krivo liječenje. Ovaj kožni osip liječniku odmah potvrđuje da je riječ o mononukleozi. Ako se pojave izraženi i jaki simptomi bolesti kao što su snažno oticanje grla i krajnika tada liječnik često prepisuje i neki kortikosteroidni lijek. Ipak, s kortikosteroidima i svim drugim steroidima treba rukovati prilično ozbiljno. Njihov učinak na tijelo također je dugotrajan i ovisno o jačini simptoma mononukleoze, a steroidi se najčešće mogu i trebaju izbjeći.
Mononukleoza – zaraznost
Kada je u pitanju mononukleoza zaraznost nije visoka, ali bolest se može često ponavljati tijekom života. Ovo se često događa kod osoba koje imaju slabiji imunitet i kojima se zbog toga aktivira virus koji je najjačeg intenziteta pri prvom javljanju, dok kasnije slabi. Bez obzira na to, ponovno pojavljivanje mononukleoze (kod nekih i više puta godišnje), bolovanje od ove bolesti može biti vrlo iscrpljujuće iskustvo koje može utjecati na opće stanje organizma. Ako je u pitanju mononukleoza, zaraznost se može povećati na nekoliko načina. Ova se bolest poljupca može dobiti putem sline i kapljica sline, ali se osoba može zaraziti i tako što s nekim podijeli hranu ili piće ili koristi zajedničko posuđe.
To što netko ima mononukleozu ne znači da mora poljubiti nekoga ili da mora s nekim razmijeniti tekućine. Mononukleoza se nerijetko dobiva u ustanovama u kojima je higijena na niskoj razini. Restorani koje dobro ne peru čaše ili kantine koje samo isperu tanjure dobri su primjeri širitelja EBV virusa. Kod manje djece i djece koje pohađaju jaslice ili vrtić vrlo je često da se mononukleoza prenese putem različitih predmeta koji djeca dijele u vrtiću. Često je riječ o igračkama, dudama i flašicama koje djeca nesvjesno stavljaju u usta.
U periodu djetinjstva, ulazak EBV virusa u organizam neće biti toliko detrimentalan kao u kasnijoj dobi. Iz nekog razloga imunitet će puno jače reagirati na mononukleozu nakon dvadesete godine. S obzirom na to da virus ima određeni period inkubacije, a on traje otprilike mjesec do mjesec i pol dana, zaraženi vrlo često ne znaju od koga su dobili virus niti su svjesni da taj virus i dalje dijele.
Mononukleoza i životna dob
Mononukleoza može biti puno ozbiljnija i opasnija bolest te imati duži vijek trajanja u slučaju ako se pojavi kod odrasle osobe. Postoji niz komplikacija koje se mogu javiti kod osoba starijih od 30 godina. Među njima najčešće su opstrukcije dišnih puteva, prsnuće slezene koje se prepoznaje po naglom padu krvnog tlaka, hladnom znoju i brzom pulsu, upali srčanog mišića i problemima sa živčanim sustavom.
U slučaju da mononukleozu dobije dijete važno je da se nakon utvrđivanja dijagnoze djetetu ograniče fizičku aktivnost. Potrebno je objasniti mu da se što više mora odmarati u krevetu, kako bi što prije ozdravilo. Bitno je naglasiti da mora piti mnogo tekućine. U slučaju da dijete dobije temperaturu važno je da se ne koristi acetilsalicilna kiselina već ibuprofen ili neki drugi lijek koji je preporučio liječnik.
Mononukleoza može ostaviti posljedice i na samu osobu i kod nje probuditi osjećaj depresije i letargije. Neke su studije pokazale da su mnogi studenti koji su dobili mononukleozu nakon bolesti prekinuli studij i smanjili kontakte s društvom jer su se osjećali depresivno i umorno.
Što učiniti ako dobijete mononukleozu?
Otkrijete li da bolujete od mononukleoze možete poduzeti neke korake kako bi lakše preboljeli bolest i ublažili simptome koje je ona donijela. Evo što možete učiniti:
– važno je da pijete jako puno tekućine, a to mogu biti i voda i voćni sokovi zbog toga što ćete na taj način smanjiti temperaturu tijela i spriječiti da dođe do dehidracije organizma
– ispiranje grla slanom vodom može pomoći kod osoba koji imaju velikih problema s grloboljom. To se može učiniti tako da se u 2 decilitra tople vode stavi pola žličice soli i grglja
– iako je mnogima teško odvojiti se od svojih uobičajenih aktivnosti, osobito ako je riječ o sportskim aktivnostima, za vrijeme trajanja mononukleoze (ali i neko vrijeme nakon nje) potrebno je prestati vježbati i baviti se sportom i drugim sličnim zahtjevnim aktivnostima jer je slezena pod opterećenjem od bolesti i može se dogoditi da pukne.
Također, može se dogoditi da se bolest ponovno vrati jer je imunitet organizma još uvijek nizak, a virus je još uvijek aktivan.
Kako biti siguran da bolest više nije aktivna i da osoba nije zarazna?
Jeste li zaraženi mononukleozom i jeste li je već ranije preboljeli možete otkriti posebnom serologijom kojom se iz krvi izoliraju antitijela karakteristična za zarazu Epstein-Barr virusom ili citomegalovirusom. Na tom serološkom nalazu će biti navedena količina IgG protutijela i IgM protutijela.
Što ti nazivi znače?
IgG protutijela su ona koje pokazuju povijest infekcije pa će vam ona reći jeste li već ranije preboljeli mononukleozu. IgM protutijela pak svojom količinom govore imate li trenutno imate akutnu mononukleozu. Stoga, ako vam nalaz pokaže da ste pozitivni na IgM to znači da još uvijek imate ovu bolest. Pozitivan nalaz IgG znači da ste je imali, ali da je trenutno nemate i niste zarazni, već ste nekada ranije bili u dodiru s ovim virusom i to vjerojatno u vrlo rano doba života.
Prehrana
Svaka bolest ima svoj tijek liječenje i simptome i kod svake je bolesti važno voditi brigu o prehrani. Isto pravilo vrijedi i za mononukleozu. Stoga obratite pozornost na sljedeće:
– jelovnik mora uključivati namirnice bogate antioksidansima, a to su sve vrste voća i povrća, cjelovite žitarice i orašasti plodovi, čajevi i čokolada s velikim udjelom kakaa.
Aronija je jedno od najboljih rješenja kada je o antioksidansima riječ. Češnjak je odličan pomoćnik u ublažavanju simptoma mononukleoze, kao i kod drugih virusnih bolesti. Želite li ojačati imunitet i bijela krvna zrnca koja se bore protiv bolesti možete koristiti ehinaceu koja vrlo često može pomoći skratiti vrijeme bolovanja. Jako je važno smanjiti masnoće u prehrani jer one mogu dodatno opteretiti jetru koja je već blago upaljena. A to može dovesti do dodatnih komplikacija i oštećenja jetre
Koju hranu treba potpuno izbjegavati?
Neke vrste hrane se ne smiju konzumirati za vrijeme mononukleoze, a riječ je o sljedećim namirnicama:
- bilo koja vrsta fast food ili pržene hrane
- bilo kakvi suhomesnati proizvodi koji se ne smiju jesti jer opterećuju jetru
- bilo kakvi masni mliječni proizvodi, uključujući vrhnje
- slane grickalice svih vrsta
- krafne, bureci i slični masni pekarski proizvodi
- u hranu se ne smije stavljati zaprška
Kada mononukleoza prestaje?
Mnogi se pitaju kada će doći kraj njihovoj mononukleozi. Ovo pitanje u potpunosti je validno jer su posljedice mononukleoze toliko teške da u nekim slučajevima ljudi sumnjaju da njihova bolest traje i ne prestaje. Istina je da posljedice mononukleoze mogu trajati i do godinu dana. Fizički su problemi uglavnom najintenzivniji do 6 mjeseci nakon same bolesti. Ako ste preboljeli mononukleozu, morate posebno paziti na to da se ne razbolite s nekom drugom virusnom bolešću u narednih nekoliko mjeseci. To bi moglo biti prilično teško i kobno za organizam te bi vas i obična prehlada mogla strpati u krevet.
Spomenuli smo kako postoje dva tipa antitijela i da jedan od njih govori o aktivnom EBV dijelu. Bolest je službeno prestala kad ovaj dio postane negativan. Onaj drugi EBV marker zauvijek će u tijelu ostati pozitivan. Iako nema generalnih smjernica o tome kada se možete vratiti normalnom životu, većina to radi nakon 3-4 mjeseca od pojave bolesti.
