Od trenutka kad liječnik bolesniku kaže da mu savjetuje kirurško liječenje, dakle operaciju, počinje određeni proces. On uključuje donošenje odluka, definiranje ciljeva i najbolje metode za postizanje tih ciljeva. Procjenjuje se, krajnje pojednostavljeno rečeno, „cijena“ predloženog kirurškog liječenja, odnosno negativni, ali neizbježni efekti koje svaka operacija neizostavno nosi.
Isti zahtjevi postavljaju se i pred liječnika i pred bolesnika! Za liječnikove dileme većina bolesnika nikad i ne dozna, a možda je tako i bolje… Pa ipak, vjerujem kako liječnik ne treba bolesnika opteretiti vlastitim stručnim i „zanatskim“ dilemama. No, smatram potrebnim svakog bolesnika aktivno uključiti u donošenje odluka, planiranje i općenito racionalno ponašanje. Istina, ne žele svi biti upućeni u stanje stvari. Mnogi radije prihvaćaju model ponašanja: „Idem na operaciju jer su mi rekli da moram, pa kako bude. Samo me nemojte ništa pitati i tjerati da donosim bilo kakve odluke, jer ja se ionako u to ništa ne razumijem“.
Kvalitetna priprema za operaciju
Neosporna je činjenica da kod nas postoji znatna, čak većinska, proporcija takvih bolesnika. Istodobno sam svjestan da oni ovakve tekstove ne čitaju pa, sve i da hoću, ne mogu ga namijeniti njima. Shvaćam da je to određeni oblik psihološkog obrambenog ponašanja, ali on ima regresivne karakteristike. Kod nekih ljudi su one neizbježne.
Prečesto susrećemo bolesnike koji su već došli u bolnicu na neki kirurški postupak (kirurgija, endokrinologija, urologija, ginekologija, ORL, oftalmologija, interventna interna i radiologija …), a da ni približno ne znaju koji će se kirurški postupak provoditi. Dakle, niti kako se on zove, pa (logično!) još i manje kako se provodi. Ne znaju koji je zapravo cilj tog postupka, koje su mu prednosti a koji nedostaci, kolika mu je uspješnost, a koliki rizici i od čega…
Vjerujem da se čovjek, kao (navodno) racionalno biće, može bolje psihički i fizički pripremiti za takve situacije ukoliko vlada barem neophodnim informacijama, ako zna što ga očekuje, koji je cilj i koje su metode ostvarenja tog kirurškog liječenja. Psihološka priprema se često zanemaruje i ljudi se prepuštaju nedefiniranom strahu i nelagodi. Iz postupaka bolesnika već pri prijemu u bolnicu brzo i jasno se može razabrati da većini nije jasno „gdje su i zbog čega“. Imam osjećaj da je krivnja za takve nerijetke situacije podijeljena. Jedan dio svakako snose liječnici kirurška struka koji si često ne daju ni minimum vremena za ciljani konstruktivni razgovor s bolesnikom. Drugi dio snose sami bolesnici svojom indiferentnošću (koja zapravo to nije!), pasivnošću, regresivnim ponašanjem…
Isto tako, uvjeren sam da svako pretjerano detaljiziranje, niti od bolesnika a niti od liječnika, nije svrsishodno, a može biti štetno.
Jednostavne, precizne i shvatljive informacije
Bolesnik treba tražiti jednostavne shvatljive i dovoljno precizne odgovore na pitanja koja, pak, mora sam suvislo osmisliti u ovisnosti o vlastitim interesima, preferencijama i okolnostima. Nikako se ne treba ustručavati doslovno zahtijevati kratki, fokusirani i suvisli razgovor o svojoj operaciji i postoperacijskom razdoblju. Svjestan sam da znatna proporcija bolesnika nije za to mentalno spremna ili sposobna. Iako su ti isti bolesnici kasnije nerijetko s mnogo čime nezadovoljni. Pronalazeći uvijek krivce, naravno, isključivo u nekom drugom, a ne uviđavši vlastitu tromost, indiferentnost i izbjegavanje uključivanja u događaje koji ga se izravno tiču.
Na kraju, spomenimo frazu koju vrlo često čujemo: „Ali, pa to je rutinska operacija!“ Izraz „rutina“ podrazumijeva iskustvo operatera kojeg ovaj može i ne mora imati dovoljno. Ne volim taj izraz „rutinski“ jer ljudi, gotovo redovito, a jako krivo, podrazumijevaju da je to nekakav bezopasan postupak bez mogućih komplikacija. Takvi postupci u kirurškim disciplinama ne postoje. I najmanji zahvati mogu imati komplikacije, a kamoli ne veće operacije.
Autor: prim.dr.sc. Ante Reljić dr.med.
Operacija štitnjače – postupak, oporavak i moguće komplikacije
Operacija štitnjače i manjak D vitamina
Hipertireoza, radioaktivni jod ili operacija?
Dijagnoza: Štitnjača je OK. Epilog: operacija!
