U svojoj knjizi Čudesna moć hormona autorica Sanja Toljan, dr. med. kaže: “Gotovo svaka druga osoba koju poznajem misli da ima problema sa štitnjačom i barem je jednom u životu obavila krvnu pretragu za provjeru razine hormona štitnjače.“ Doktorica zaključuje kako se, nažalost, rijetko uzima u obzir cjelokupno stanje organizma i svi simptomi pojedine osobe. Na primjeru jedne Ivane doktorica u knjizi iznosi svoja mišljenja i postupke liječenja simptoma uzrokovanih hormonima štitnjače.
Ivanin Hashimotov tireoiditis
Ivana je privlačna mlada žena, uspješna docentica na fakultetu, a ima tek trideset dvije godine. Došla je u moju ordinaciju zajedno s majkom. Nije uobičajeno da osoba te dobi posjećuje liječnika u pratnji majke, ali objasnila je kako je to mamina želja, a i da mama više zna o tome nego ona. “O tome“ se odnosi na autoimunu bolest štitnjače, tj. Hashimotov tireoiditis. Ivana redovito uzima hormone štitnjače, izgleda jako dobro, ali se osjeća, odmah je rekla, lošije nego što izgleda. Počela se debljati, izbijaju joj akne prije menstruacije i nema dovoljno energije, kao što bi trebala imati tako mlada žena poput nje.
Do tada je Ivana bila uglavnom zdrava, bavila se trčanjem u prirodi, preko vikenda planinarenjem, ali ne i u posljednje vrijeme. Imala je širok krug prijatelja, hranila se uglavnom u restoranu preko puta fakulteta. Ujutro je rado pila kavu i jela voće, za ručak tjesteninu s prilogom, navečer bi pojela salatu i obavezno čokoladu, to ju je smirivalo. Spavala je dobro, lijegala kasno, pa bi ujutro bila umorna, ali to bi preko vikenda nadoknadila spavajući gotovo do podne. Ivana nije imala partnera jer je najprije željela izgraditi karijeru, pa tek onda razmišljati o udaji. Iako je bila vrlo motivirana za svoj posao, o samoj bolesti nije znala puno i nije je, zapravo, ni zanimala. Iskreno je priznala kako je do mene došla na nagovor majke.
Ivanini nalazi pokazali su dobre hormone štitnjače, ali su bila prisutna protutijela na štitnjaču u velikom opsegu. Dehidroepiandrosteron je bio prenizak za tako mladu osobu, razina kortizola bila je visoka, spolni hormoni bili su u redu, s tim da je progesteron bio neznatno niži. Krvna slika i biokemijski nalazi bili su u redu.
Ivana, ta krasna mlada žena, bila je izniman stručnjak u profesionalnoj domeni, ali što se ljudskog tijela tiče, bila je potpuna neznalica.
Na pitanje zašto dovodi mamu, rekla je da sama ništa o tome ne zna te da će mama bolje zapamtiti savjete koje joj budem govorila. Pomislila sam, tako uspješna predavačica na fakultetu, a ne može zapamtiti… tu nešto nije u redu. Ivana je, kao i većina mojih pacijentica, došla po “doping“, neku kremu koju će si namazati na tijelo i odmah će zalepršati. O dijagnosticiranom Hashimotovu tireoiditisu nije ništa znala, ni kakva je to bolest, ni o čemu se zapravo radi. Samo je znala da svaki dan treba uzeti hormone štitnjače. Rečeno joj je da će tako do kraja života, čemu se ona nije protivila. Ivana nije povezivala svoj stil života sa svojom bolešću, kao da je sve to bilo izvan nje.
S obzirom na to da su hormoni štitnjače bili u redu, a ona je ipak osjećala umor, problem očigledno nije bio u štitnjači, nego negdje drugdje. Ivana je, dakle, imala kroničnu upalnu bolest u svome tijelu. Stvarala je protutijela koja doslovce uništavaju štitnjaču. Nimalo dobra bolest da je čovjek mora doživotno podnositi! Upala, naime, iscrpljuje nadbubrežne žlijezde, tijelo stalno treba nove količine kortizola, a tu su bili i Ivanin posao i karijera, aktivnosti za koje je tijelo tražilo dodatni kortizol. Sve je to dovelo do toga da joj je razina dehidroepiandrosterona bila prilično niska, što je značilo da nadbubrežne žlijezde više ne stvaraju u odgovarajućoj mjeri prekursore anaboličkih hormona, zbog čega je razina njenih hormona bila niska, te je Ivana osjećala manjak energije. Kronični stres doveo je do stanja povećane propusnosti crijeva i jakog imunosnog odgovora u tijelu, a posljedica toga bilo je javljanje autoimune bolesti štitnjače, kao i iscrpljenje nadbubrežnih žlijezdi. To je uvijek scenarij u pozadini pojave autoimunog tireoiditisa. Umor ne dolazi od slabo nadoknađenih hormona, nego od upale i neuravnoteženog kortizola.
Samo osluškivanjem sebe, pomaganjem sebi, ali svakodnevno, te izbjegavanjem situacija koje štete našem zdravlju, mi pridonosimo svom izlječenju, ali i prevenciji bolesti.
Ivana je prvo dobila zadatak proučiti poremećaj koji ima, te se upoznati s njim kako bi se znala prema tome i postaviti. Ako s nekom bolešću živimo ili bismo trebali živjeti cijeli život, razumljivo je da bismo trebali znati od čega bolujemo kako bismo znali pridonijeti svom ozdravljenju. Uvijek nastojim pacijentima objasniti da liječnik vidi pacijenta samo nekoliko minuta te da na osnovi toga ne može donositi tako dobre zaključke kao osoba koja živi u svome tijelu neprekidno. Liječnik je savjetnik, ali bolest na leđima nosi svatko za sebe, brižno radeći na svim okolnostima zbog kojih je bolest nastala.
Ivana mi se ponovno javila nakon šest mjeseci. Uz hormone štitnjače uzimala je selen u velikim dozama i prestala je jesti gluten kako bi razinu protutijela protiv štitnjače dovela pod kontrolu. Nakon šest mjeseci takvog režima, protutijela su bila puno niža, a i upala je bila pod kontrolom. Redovito je uzimala i probiotičke bakterije i glutamin, kako bi se crijevna sluznica oporavila i održavala svoju funkciju. Ivana je i dalje puno radila, ali sada bi se svako poslijepodne prošetala, lijegala je najkasnije do 22.30, pa je ujutro imala više energije. Pohvalila mi se da je na internetu pročitala sve o štitnjaču i sindromu propusnih crijeva. Sve u svemu, ne samo da se osjećala bolje, nego je imala osjećaj da sada mnogo bolje poznaje svoje tijelo.
Štitnjača je žlijezda žrtva, ona uglavnom strada kada na nju padne težak teret odgovornosti, zaključuje doktorica Toljan. Nepravilnom uporabom vlastitog organizma nanosimo štetu možda baš svojoj štitnjači. I na kraju dodaje: “Nemojte smetnuti s uma da nije isto uzimati cijeli život hormonsku terapiju ili imati svoje hormone, proizvedene u svojoj žlijezdi.“
Izvor; Toljan, Sanja. Čudesna moć hormona. Intermed, Zagreb, 2015.
