S obzirom na nesnalaženje pacijenata vezano uz tretman radiaoktivnim jodom, slabih i najčešće nikakvih objašnjenja nuklearaca, dilema oko terapijskih i ablativnih doza, posljedica terapije radiaoktivnim jodom, dužine izolacije i desetina drugih pitanja, pokušao sam članovima grupe To nisam ja – to je moja Štitnjača! približiti ovu temu na malo jednostavniji način. Poanta je da nema bezopasne količine radioaktivnog zračenja, ali i da tretman karcinoma štitnjače najčešće nema alternative. No, idemo redom…
Često se ispravno kaže kako nema najmanje sigurne doze zračenja jer svako izaziva neku štetu.
Radioaktivnost i radioaktivni tretman štitne žlijezde jodom J-131
Jeste li znali da su brazilski oraščići radioaktivni? Da, jesu! I to više od banana. Naime, konzumacijom jedne banane apsorbirate i radioaktivno zračenje (RAZ) u količini 0,1microSv. Sivert je jedinica mjere apsorpcije ionizirajućeg zračenja, a microSivert je milijunti dio Siverta. mSv je miliSivert to jest tisućiti dio Siverta. Konzumacijom jednog većeg brazilskog oraščića ozračite se u prosjeku s 0,2microSv, dakle dva milijunta dijela Siverta.
~
Ovaj članak počinjem anegdotalno kako biste shvatili prirodu radioaktivnog zračenja. Mnogi ga ne razumiju, mnogi uopće ne shvaćaju što znači apsorbirati radioaktivno zračenje i da smo praktično svaki dan izloženi radioaktivnim zračenjima iz prirodnih i umjetnih izvora RA zračenja. Na kraju godine možemo reći kako je svatko od nas apsorbirao u prosjeku ukupno 2,4mSv (2,4 tisućita dijela Siverta).
~
Dakle, to je ono što smo dobili od kozmičkog zračenja, avionskih letova, našeg tijela koje također malo zrači, hrane koju jedemo, vode koju pijemo, zračenja koje su na Zemlji ostavile probe nuklearnih bombi nakon II svjetskog rata, nuklearni incidenti u Černobilu i Fukushimi, RA zračenja kojim na nas djeluju razni aparati i uređaji (mobitel zrači elektromagnetnu energiju koja je također štetna, ali to nije ionizujuće zračenje) poput staromodnog displeja s katodnom cijevi (1mikroSv godišnje) ili rentgenske snimke zuba ili pluća (5mikroSv i 20mikroSv).
~
Zašto je radioaktivno zračenje štetno?
Često se ispravno kaže kako nema najmanje sigurne doze zračenja jer svako izaziva neku štetu. Evolucijski smo prilično otporni na zračenje RA izotopa kalija-40. On se normalno nalazi u svakoj banani, ali i u našem tijelu. Čak štoviše, rađamo se s određenom količinom RA kalija-40 u tijelu. Taj naš RA kalij-40 ozrači nas same tijekom godine s oko 390mikroSv, a osobu sa kojom spavamo u istom krevetu ozrači s oko 0,05mikroSv godišnje.
~
No, svako je drugo eksterno zračenje jako štetno za naša tkiva. Ono direktno djeluje na naš genetski materijal izazivajući štetne mutacije. Izaziva promjene u staničnom tkivu prvenstveno kroz prekid kemijskih veza mnogobrojnih spojeva koja čine naše stanice i naš metabolizam. A izaziva i ogroman broj slobodnih radikala koje štete stanicama.
~
Francusko-njemačka znanstvena studija iz 2007. godine jasno je pokazala kako djeca do 5 godina života, a koja žive u krugu od 5km od nuklearne centrale 2,2x češće oboljevaju od leukemije. Djeca unutar kruga od 10km 1,33x češće oboljevaju od iste bolesti u odnosu na djecu koja žive dalje od 50km od nuklearne centrale. Isto tako, zračenje koje se primi naglo, u kratkom vremenskom intervalu štetnije je od iste količine zračenja koje se primi u dužem vremenskom razdoblju. Kratko i snažno zračenje uglavnom izaziva brze posljedice (radijacijska bolest-promjene u kemijskom sastavu krvi, curenje iz sinusa, gubitak kose, promjene na sluznicama, vrtoglavica, povraćenje, unutrašnja krvarenja, itd.).
~
Jednaka količina zračenja primljena u dužem periodu obično se manifestira kroz bolesti kao što su: autoimune bolesti, pad imunog sistema, leukemija, limfomi, tumori na različitim organima…
Smrtonosne količine zračenja
Koju to količinu zračenja, dakle u vidu radijacijske bolesti osjeti naglo ozračena osoba i koja to količina zračenja primljena u kratkom vremenu (od recimo nekoliko minuta) može da ubiti prosječnog, zdravog muškarca u dobi od 30-40 godina?
~
Već smo vidjeli da SVAKA količina zračenja izaziva dugoročan rizik od karcinoma. Napominjem da se sljedeći primjeri odnose na zračenje koje je primilo cijelo tijelo…
~
Dakle, 400mSv (400 miliSiverta) primljenih u nekoliko minuta već izaziva blage simptome radijacijske bolesti, dok će 1000mSv (odnosno jedan Sivert) ubiti manji dio ozračenih osoba unutar 60 dana. 4000mSv (odnosno 4 Siverta) će izazvati smrt kod većine ozračenih u roku od 2 mjeseca. 10 Siverta će izazvati trenutačno uništenje sluznice crijeva i unutrašnje krvarenje te smrt unutar 15 dana. 20 Siverta će izazvati tenutačno oštećenja živčanog sistema, gubitak svjesti za nekoliko minuta i smrt u roku od nekoliko sati do dva dana.
~
Uz pružanje ozbiljne medicinske pomoći svi ovi rokovi se produžuju, a netko se i spektakularno spasi, odnosno preživi, iako mu se tijelo kasnije bori s tumorima i karcinomima.
~
Rad u nuklearnim centralama
Kakva je situacija s radnicima koji rade u nuklearnim centrima i centralama? Koliko zračenje oni smiju primiti? Za te radnike maksimalna doza zračenja koju smiju primiti unutar jedne godine je 50miliSiverta. Međutim, ukupna doza zračenja za 5 godina rada nije kako bismo pretpostavili 250mSv, već ne smije preći ukupno 100miliSiverta za 5 godina.
~
Zašto je to tako ? Smatra se kako izloženost zračenju od 100mSv u jednoj godini statistički jasno vodi k značajnom povećanju mogućnosti oboljenja od karcinoma. Također, smatra se kako kumulativna godišnja ozračenost od 1000mSv (jedan Sivert) pouzdano dovodi do smrtnog karcinoma kod najmanje 5% ozračenih u roku od 2-3 godine!
~
Mnogi od vas sad već pogađaju zašto sam vas uopće zagnjavio ovom teško razumljivom temom. Mnogi od nas prošli su ili trebaju proći mamografiju, rentgenske, CT snimke, scintigrafiju ili jodiranje RA jodom J-131 većom ili manjom dozom. Činjenica je da nitko s kim sam bio u kontaktu u našoj FB grupi ne shvaća što i u kojim količinama dobije za vrijeme tih postupaka te koliku količinu zračenja će apsorbirati njegov organizam.
~
Štoviše, ima i članica grupe koje su prošle 2 jodiranja RA jodom te su iza toge svake godine 3x zaredom radile scintigrafiju cijelog tijela. Pritom uopće ne znaju koliko su ukupno zračenja primile u tih 5 godina, niti im je itko to bar pokušao objasniti.
~
U nuklearnoj medicini koristi se jedinica miliKiri (mCi) kao jedinica za količinu zračenja. Nju je vrlo lako pretvoriti u miliSiverte:
1mCi=50mSv odnosno 1mSv=1/50mCi.
~
Količine zračenja standardnih liječničkih pregleda
A sada pogledajmo koliko zračenja dobijamo standardnim medicinskim postupcima radiologije i nuklearne medicine.
~
– 5 mikroSv – rentgensko snimanje zuba
– 20-100 mikroSv – rentgensko snimanje pluća (ovisno o tipu aparata)
– 400 mikroSv – mamogram na novim aparatima (prvi aparati radili su s puno većim zračenjem – do 3mSv – 3 tisućita dijela Siverta).
~
Do sada smo zračenje iskazivali u milijuntim dijelovima Siverta. Sada prelazimo na jača zračenja reda tisućitih dijelova Siverta.
~
– 7mSv (7 miliSiverta tj. 7 tisućitih dijelova Siverta) – CT skeniranje pluća
– 10mSv – CT skeniranje abdomena
– 30mSv – kontrastno CT skeniranje tumora Galijum citratom
– 5mCi (miliKirija) = 250 mSv (250 miliSiverta) – SCINTIGRAFIJA cijelog tijela (često se koristi nedestruktivni RA pertehnat ili nedestruktivni jod J-123
– 150mCi = 7,5 Siverta – srednja doza radioaktivnog joda (za uništavanje štitnjače manjih i srednjih dimenzija)
– 200mCi = 10 Siverta – veća doza radioaktivnog joda J-131 (za uništavanje štitnjače većih dimenzija, karcinoma i ev.metastaza).
~
Doze preko 300mCi nisu neuobičajene kod papilarnog tiroidnog karcinoma i tu se radi o zračenju od 15 Siverta!
~
Uz štitnjaču, zrači se i ostatak tijela
Već sam napisao kako godišnja kumulativna doza od 1000mSv odnosno jednog Siverta izaziva kod 5% ozračenih smrtno opasan karcinom u roku od 2-3 godine. Pacijent kojem se ubrizga mala doza RA joda od 100mCi (odnosno 5 Siverta) radiaoktivnog joda J-131 dobije ovu dozu koncentriranu na štitnjaču. Ali, istovremeno je i cijelo tijelo također ozračeno određenom dozom RA zračenja. Štitnjača, naime, skuplja najveći dio joda na sebe, pogotovu ako je „izgladnjena“ bezjodnom dijetom i ako je ta dijeta uspjela podići TSH. TSH je hormon hipofize koji daje nalog štitnjači da „prikupi“ sav raspoloživi jod u tijelu i da uz jod sintetizira tirozin kako bi od ta dva sastavna elementa napravila hormone T4 i T3).
~
Međutim, čak i uz dobro provedenu bezjodnu dijetu, samo oko 70% ubrizganog joda (uzima se ukupno 100mCi ili 5 Siverta RA joda) završi u štitnoj žlijezdi. Dakle, oko 3,5 Siverta RA joda djeluje na uništavanje štitne žlijezde, a ostatak od 30% (1,5 Sivert) se raspoređuje na ostale organe u tijelu koji također trebaju jod. To su: sluznica crijeva, žlijezde slinivnice i suzne žlijezde, sluznica pluća, a kod žena naročito mliječne žlijezde i cerviks.
~
Povećana prisutnost RA joda je također u jetri i bubrezima te u mokraćnom mjehuru. Kroz njega se mokraćom izbacuje višak metabolički prerađenog joda. Treba znati kako organizam ne može razlikovati RA jod i običan jod i postupa i s RA jodom potpuno isto kao i s običnim jodom. Uzima ga kako bi sintetizirao T4 i T3 hormone i pustio ih u metabolizam.
~
Zaključak
Jasno je da svaki tretman radiaoktivnim jodom ili drugim radioaktivnim materijalom izlaže cijeli organizam visokim i vrlo visokim nivoima zračenja potrebnima kako bi se obavio scintigrafski pregled ili uništila štitna žlijezda. Po meni, rijetki su slučajevi kada je opravdana upotreba RA joda za uništavanje štitne žlijezde, ako postoji minimalna mogućnost uklanjanja štitnjače operativnim putem. Prije svakog takvog postupka pacijent bi morao biti upoznat s mogućim rizicima. No, to se uopće ne prakticira.
~
Nedavna, vrlo detaljna znanstvena studija iz 2015. godine napravljena analizom podataka prikupljenih od kompletnog stanovništva Južne Koreje (51,5 milijuna, od toga 540 000 pacijenata s problemom štitne žlijezde) pokazuje da su pacijenti koji su primili RA jod u vidu terapije u dozama od 100mCi (5 Siverta) i većim, bili statistički znatno podložniji dobijanju leukemije nego pacijenti koji su bili izloženi manjim dozama ili uopće nisu primili RA jod. Razvoj leukemije kod pacijenata koji su primili 100mCi i više javlja se već nakon 9 mjeseci od uzimanja RA joda. U ex YU zemljama obično se koriste dosta jače doze od 100mCi RA joda za uništavanje štitne žlijezde.
~
Znanstvena studija nedavno je objavljena čak i na web stranici Američkog udruženja za bolesti štitnjače (ATA), a koja se smatra vodećom u svijetu i vrlo često vodećom u određivanju smjernica tretmana štitne žlijezde u ostatku svijeta. WEB adresa studije: https://www.thyroid.org/volume8/issue9/ct_public_v89_3.pdf
~
Izolacija nakon tretmana
Posebno je pitanje trajanje izolacije nakon tretmana. Radioaktivni jod treba tačno 8 dana kako bi se raspao na 1/2 početne količine. Znači, poluživot mu je 8 dana, što se lijepo vidi na dijagramu. Nakon 16 dana (pogledajte dijagram) u tijelu imate još 25% početne doze koju ste dobili. Ovisno od doze, ako je veća od 75 mCi, ne biste trebali biti blizu djece najmanje 3 tjedna. Jer, ako ste dobili npr. 100mCi kao dozu, nakon 3 tjedna u tijelu imate 15% početne doze.
~
Dakle, 15mCI radioaktivnog joda. Jednako tako, treba znati da uništeno, mrtvo tkivo štitne žlijezde, (a djelomično i grla, žlijezda slinovnica i crijevne sluznice) treba i do 6 mjeseci kako bi se razgradilo i kako bi ga imuni sistem izbacio iz organizma. U tom se razdoblju mogu osjetiti zdravstveni problemi tipični za radijacijsku bolest, samo naravno, umanjeni.
~
Napomena
Svi podaci o jedinicama i količinama zračenja uzeti su iz više znanstvenih studija i upoređivani. Konzultirane znanstvene medicinske studije su novijeg datuma, a njihove web adrese odnosno linkovi na njih, dostupni su. Čak i za količinu zračenja brazilskog oraščića postoje ozbiljne medicinske studije.
~
Pozivam sve čitatelje i članove grupe koji razmišljaju o scintigrafiji i tretmanu RA jodom da prostudiraju ovaj tekst te od liječnika zatraže sve podatke o količinama zračenja koje će ukupno primiti tijekom tretmana i na kasnijim scintigrafijama te o mogućim rizicima koji prate korištenje RA materija.
