Kad sam tek počela osjećati simptome (prije dijagnoze: Hashimoto) i prije nego što sam počela razmišljati kako bi mogli biti povezani s mojom štitnjačom, suočila sam se s mnogim izazovima pri dobivanju odgovarajuće dijagnoze i liječenju stanja u kojem sam bila. Gotovo cijelo desetljeće provela sam bez ispravne dijagnoze jer su mi liječnici kontrolirali samo razinu TSH. Rečeno mi je da mi je štitnjača normalna, iako mi je TSH bio 4,5 μIU/mL.
Nastavilo se pogoršavanje simptoma koje sam osjećala (zajedno s nekim novim!). No, tek kad mi je razina TSH naglo skočila na 8 μIU/mL (tada se 0,4-4,0 μIU/mL smatralo “normalnim” referentnim rasponom TSH), moj me liječnik uputio k endokrinologu. Na kraju mi je dijagnosticirana Hashimotova bolest. No, nisam imala osjećaj da baš najbolje razumijem što se zapravo događa s mojom štitnjačom. Endokrinolozi su medicinski stručnjaci za liječenje problema i poremećaja rada štitnjače. Međutim, većina endokrinologa nije dovoljno “potkovana” znanjem o temeljnim uzrocima razvoja Hashimotoa ili intervencijama u načinu života koje mogu pomoći oboljelima da se osjećaju znatno bolje.
Pokušavate li razumjeti što se događa s vašom štitnjačom ili pokušavate dublje razumjeti svoju bolest Hashimoto, podijeliti ćemo s vama nekoliko informacija koje je korisno znati na početku ovog dugog putovanja.
Lijekovi za štitnjaču mogu pomoći sa simptomima – čak i u ranim fazama
Imate li simptome subkliničkog hipotiroidizma – poput umora, debljanja, tuge/apatije, opadanja kose, problema s plodnošću, intolerancije na hladnoću, magle u mozgu i bolova u zglobovima… bit će vam od pomoći počnete li uzimati propisanu terapiju, odnosno hormone štitnjače.
Hashimoto sindrom ima pet progresivnih stadija – subklinička hipotireoza je treći stupanj. Ovo je faza u kojoj se referentne vrijednosti štitnjače vraćaju “u normalu”. No, oboljeli i dalje imaju simptome poput povećanja tjelesne težine, reumatoidnog artritisa, kroničnog umora i gastrointestinalnih smetnji.
U mnogim slučajevima “normalni” laboratorijski rezultati ne odražavaju ono što se zapravo događa u tijelu. Na primjer, u slučaju subkliničkog hipotiroidizma, dok razine T4 i T3 hormona štitnjače mogu biti unutar normalnih granica, razine antitijela štitnjače mogu biti povišene. Protutijela se mogu povisiti godinama prije pravilne dijagnoze i mogu pridonijeti spomenutim simptomima.
Međutim, studije su otkrile da početak uzimanja hormona štitnjače može učiniti da se osjećamo bolje, pa čak i usporiti napredovanje stanja. Pomažući tijelu da proizvede optimalne količine hormona štitnjače, odgovarajuće liječenje može omogućiti oporavak od posljedica hipotireoze. Može vratiti energiju, vitalnost i podršku za nastavak rada na optimizaciji zdravlja.
T4 (tiroksin) i T3 (trijodotironin) dva su glavna hormona štitnjače. No, kod nas se najčešće propisuju lijekovi za štitnjaču koji sadrže samo hormon T4, poput generičkog levotiroksina. Ipak, postoje različiti lijekovi za štitnjaču, uključujući opcije koje sadrže samo hormon T3 i kombinaciju hormona T4/T3. Vrstu i doze liječnik treba individualizirati za svaku osobu.
Možda ćete morati isprobati lijek koji sadrži hormon T3
Kao što je spomenuto, T4 i T3 dva su glavna hormona štitnjače, a hormoni T4 najčešće su propisivani lijekovi za štitnjaču. Iako se općenito dobro podnose, nije svaka osoba s Hashimoto sindromom u stanju pretvoriti T4 iz lijekova u T3 (biološki aktivniji hormon štitnjače). Brojni su razlozi za to. Neki od njih su starenje, nedostaci u prehrani, usporen rad jetre i drugo. Stoga uzimanje lijekova koji sadrže samo hormon T4 možda neće ublažiti sve simptome koje osjećamo.
U takvim slučajevima velika prednost može biti uzimanja lijekova koji sadrže hormon T3. Velik broj pacijenata navode kako se osjećaju neusporedivo bolje na kombiniranim lijekovima koji sadrže hormone T4/T3.
Lijekovi s hormonom T3 obično se koriste kao dodatak primarnim lijekovima koji sadrže samo hormon T4. Kombinirani lijekovi T4/T3 još su jedna mogućnost koju treba razmotriti. Ove vrste lijekova oponašaju omjer hormona štitnjače T4 i T3 u našem tijelu.
Terapiju za štitnjaču svakako treba individualizirati jer će se različite osobe najbolje osjećati na različitim vrstama lijekova. Stoga se svakako posavjetujte s liječnikom kako biste pronašli ono što vam najbolje odgovara. Međutim, važno je napomenuti i kako se konvencionalnim liječnicima ne sviđa uvijek propisivanje terapije s kombinacijom T3 i T4 hormona.
Pokušajte bez glutena
Gluten (teško probavljiv protein koji se nalazi u namirnicama od pšenice, ječma ili raži) može biti okidač za mnoge osobe, a najčešća je osjetljivost na hranu kod osoba s Hashimoto sindromom.
Gluten može stvoriti crijevnu propusnost ili propuštanje crijeva (jedan od tri čimbenika potrebna za nastanak autoimunih bolesti). Sindrom crijevne propusnosti nastaje kada postoje “praznine” unutar uskih spojeva crijevne barijere, omogućujući tako istjecanje probavljenih molekula hrane, poput glutena.
Nakon što gluten „iscuri“ i uđe u krvotok, može navesti tijelo do napada vlastitu štitnjaču. Tijelo može zbuniti strukturu glutena sa staničnim komponentama koje se nalaze u štitnjači. Sve to dovodi do osjetljivosti na gluten.
Za neke osobe gluten može biti jedini pokretač njihove autoimune bolesti štitnjače. Tako u nekim slučajevima vidimo potpunu remisiju Hashimoto stanja kada osoba započne s bezglutenskom prehranom. U drugim slučajevima osoba se osjeća znatno bolje i osjeća smanjenje simptoma poput nadutosti, proljeva, niske energije, prekomjerne težine, zatvora, bolova u trbuhu, refluksa kiseline, gubitka kose i tjeskobe.
Dijeta može imati velik utjecaj na zdravlje štitnjače
Kao što je spomenuto, prehrana bez glutena može biti od velike pomoći osobama s Hashimoto sindromom. I to bez obzira je li gluten jedini pokretač Hashimota ili su u pitanju i drugi uzroci. Dodatne dijetetske intervencije također mogu biti korisne za prestanak simptoma poremećaja rada štitnjače i smanjenje antitijela štitnjače. Neki su oboljeli čak uspjeli eliminirati antitijela štitnjače samo promjenom prehrane!
Isto tako, uz gluten i uklanjanje iz prehrane mliječnih proizvoda i soje može smanjiti upalu i poboljšati stanje organizma. U jednom od straživanja provedenom na više od 2000 osoba s Hashimotom, čak 57 posto osoba izjavilo je kako reagira na mliječne proizvode. Oko 80 posto izjavilo je da se osjećaju bolje na dijeti bez mliječnih proizvoda. Slično tome i 63 posto ispitanika osjećalo se bolje na dijeti bez soje.
Uz prehranu bez glutena, mliječnih proizvoda i soje, i druge ljekovite dijete poput Paleo ili Autoimune Paleo (AIP) dijete mogu biti iznimno korisne. One uklanjaju probleme nastale konzumacijom uobičajenih namirnica i pomažu u smanjenju upala. Kroz njih se usredotočujemo na hranu bogatu hranjivim tvarima (pomaže u sprječavanju nedostatka hranjivih tvari). Od 2000+ osoba obuhvaćenih istraživanjem, 75 posto je izjavilo kako se osjećaju puno bolje na AIP dijeti.
Ipak, dijete nisu jednake za sve. Iako ne postoji jedinstvena dijeta koja djeluje na sve, u ishranu je potrebno unijeti hranu poput repe i povrće krstašica (nekima je bolje uz kuhano povrće), meso uzgojeno na pašnjacima i hranu bogatu probioticima (poput kefira).
Anita Šupe: Istine i laži o hrani: Autoimuni Paleo Protokol
Možda vam nedostaje selena
Nedostatak selena prepoznat je kao okidač Hashimota povezan s prehranom. Ovaj je nutrijent potreban za rad štitnjače. Od ključne je važnosti za pretvorbu neaktivnog hormona štitnjače T4 u biološki aktivniji hormon štitnjače T3. Također, pomaže uravnotežiti razinu joda (previše joda može biti štetno za štitnjaču).
Nedostatak selena povezan je sa simptomima poput anksioznosti, lošeg raspoloženja, depresije i umora…da spomenemo samo neke.
Ovaj nedostatak jedan je od najčešćih nedostataka hranjivih tvari vezan uz Hashimoto. Neki od najčešćih razloga zašto oboljelima nedostaje ovaj nutrijent je to što su na dijeti bez glutena. Iako prehrana bez glutena može biti nevjerojatno korisna za štitnjaču, može joj nedostajati selena. Stoga su osobe na ovoj dijeti podložnije nedostatku selena.
Pokazalo se kako dnevna doza od 200 mcg selenometionin oblika selena smanjuje protutijela štitnjače za oko 50 posto tijekom tri mjeseca uzimanja kod osoba s Hashimotom. Osim toga, istraživanja su otkrila kako dodatak selena, uz dodatak mio-inozitola, može pomoći štitnjači da se vrati u normalno funkcioniranje (naziva se eutireoidno stanje). Isto tako, selen može pomoći da se osjećamo smirenije, može poboljšati razinu energije i potaknuti ponovni rast kose.
U istraživanju provedenom na više od 2000 osoba s Hashimotom, 62 posto ih je reklo da im je dodatak selena (u dozi od 200 mcg/dan) pomogao da se osjećaju bolje. Budući da je ovu dozu možda teško postići samo prehranom (morali biste konzumirati velike količine hrane bogate selenom da biste dobili preporučenu količinu), preporučuje se visokokvalitetni dodatak selena kao što je selen (selenometionin) iz čistih kapsula.
Selen je važan, ne preskačite ga!
Hipotireozu uzrokovanu nedostatkom joda i Hashimotom treba tretirati drugačije
Oko joda u štitnjači postoji mnogo kontroverzi. Ovaj nutrijent koji u kombinaciji s aminokiselinom tirozinom proizvodi hormone štitnjače T3 i T4, ponekad se preporučuje kao nutrijent potreban svim osobama s problemima štitnjače. Razlog je taj što nedostatak joda može dovesti do hipotireoze.
Međutim, medicinski stručnjaci nazivaju jod hranjivim sastojkom jer njegove razine moraju biti optimalne. Niske razine ovog nutrijenta potrebne su za rad štitnjače, ali visoke razine mogu biti štetne za njezino zdravlje. Kod Hashimota, hipotireoza uzrokovana nedostatkom joda je rijetka. Većina ljudi s bolestima štitnjače ima višak razine joda. Višak joda u nekim slučajevima može pogoršati Hashimotov sindrom, što dovodi do tjeskobe, razdražljivosti, magle u mozgu, lupanja srca i umora, kao i do ubrzanog oštećenja štitnjače.
Jod treba obraditi štitnjača, a kada je ona upaljena, obrada joda vjerojatno će izazvati još veće upale. Ako ljutitim i preopterećenim organima damo više posla, vjerojatno ćemo osjetiti da su postati još ljući!
Osoba se može osjećati energičnije kada prvi put započne s dodatkom joda, ali laboratorijski testovi mogu otkriti da ta “nova energija” dolazi od uništavanja tkiva štitnjače, koje ispušta hormon štitnjače u krvotok. Laboratorijski nalazi će u takvim slučajevima pokazati povišeni TSH, povišena protutijela štitnjače, a u nekim slučajevima i nisku razinu aktivnih hormona štitnjače. To je razlog zašto se općenito ne preporučuju dodaci joda osobama s Hashimoto sindromom. Kratkoročno umjetno povećanje energije nije vrijedno uništitavanja štitnjače!
U jednoj studiji, istraživači s klinike Mayo u Minnesoti pratili su učestalost Hashimotovog tiroiditisa kod pacijenata od 1935. do 1967. U roku od dvije godine uvidjeli su povećanje autoimune bolesti štitnjače uzrokovane pojačanjem joda u kuhinjskoj soli i prerađenoj hrani. Ipak, niske doze joda (150 mcg – 220 mcg) koje se nalaze u multivitaminima i prenatalnim vitaminima općenito su sigurne za osobe s Hashimotom.
Postoji li opasnost od uzimanja previše joda?
Gubitak kose mogao bi biti uzrokovan niskim feritinom
Gubitak kose čest je simptom kod osoba s Hashimotom. Uz selen, feritin (pohranjeni oblik željeza i točan pokazatelj zaliha željeza) hranjiva je tvar koja se često iscrpljuje kod Hashimota. Ovaj nutrijent potreban je za iskorištavanje hormona štitnjače T3 u stanicama. Stoga, ako nizak feritin dovodi do toga da oboljela osoba ne može dobro iskoristiti T3, štitnjača može usporiti svoj metabolizam i sačuvati resurse za važnije fiziološke procese. Budući da kosa nije visoko na ovoj listi prioriteta, iscrpljivanje feritina dovest će do gubitka kose.
Preporučuje se provjera razine feritina za sve oboljele kojima se uslijed Hashimota pojavljuje značajan gubitak kose. Normalne razine feritina za žene su između 20 i 200 ng/mL. Međutim, optimalna razina feritina za funkciju štitnjače je između 90-110 ng/mL. To je raspon koji najviše pogoduje zdravoj, sjajnoj kosi (i općoj dobrobiti). Većini muškaraca ne nedostaje feritina (u usporedbi sa ženama koje imaju veći rizik od niskog feritina zbog menstruacije).
Feritin i hormoni štitnjače – uzajamna povezanost
Štitnjača i opadanje kose: učinite je opet zdravom i sjajnom
Nećete poludjeti!
Kad pacijenti opisuju neravnotežu raspoloženja ili kažu da se osjećaju „ludo“, liječnici često brzo predlože terapiju za poremećaj raspoloženja (a često i antidepresive) bez ispitivanja zdravlja štitnjače. Zvuči li ovo kao nešto što ste doživjeli, znajte da bi anksioznost, depresija, razdražljivost, promjene raspoloženja i emocionalna obamrlost koju osjećate mogli biti povezani sa štitnjačom. Konkretno, povećanje antitijela štitnjače može pridonijeti tim neravnotežama raspoloženja.
Antitijela štitnjače marker su autoimune bolesti štitnjače. Daju nam do znanja da imunološki sustav uništava tkivo štitnjače, što može uzrokovati oslobađanjem hormona u krvotok. To može dovesti do prolaznog (ili privremenog) hipertireoidizma, kao i do simptoma povezanih s raspoloženjem poput anksioznosti i razdražljivosti. Prolazni hipertireoidizam uskoro slijedi nastup hipotireoze, što rezultira apatijom i depresijom.
Drugi razlog za loše raspoloženje i tjeskobu može biti neravnoteža šećera u krvi. Uzimanje odgovarajućih lijekova za štitnjaču, s obzirom na suplementaciju selena ako je potrebno i uravnoteženje šećera u krvi (pad šećera u krvi može dovesti do lošeg raspoloženja), mogu pomoći u regulaciji raspoloženja. Zapravo, preporučuje se da se prije razmatranja uzimanja antidepresiva usredotočite na ove strategije.
Što sve može uzrokovati anksioznost?
U kakvoj su vezi stres, psiha i hormoni?
Važno je pratiti razinu TPO i TG antitijela
Dvije su vrste antitijela štitnjače povezane s Hashimoto protutijelima: protutijela za peroksidazu štitnjače (TPO antitijela) i protutijela na tiroglobulin (TG antitijela). To su pokazatelji koliko je agresivan napad na štitnjaču, a mogu se koristiti i kao pokazatelji za praćenje napretka općeg stanja (i ozdravljenja!).
Ta se antitijela mogu pojaviti kao povišena mnogo prije drugih, češće testiranih markera zdravlja štitnjače-TSH (optimalni raspon je između 0,5-2 μIU/mL), slobodnog T3 (optimalni raspon je 5-7 pmol/L) i slobodnog T4 (optimalni raspon je 15-23 pmol/L). Ona se pojavljuju izvan raspona (ponekad već 5 do 15 godina prije postavljanja dijagnoze oboljenja štitnjače.
Često su povišeni u subkliničkom hipotiroidizmu, koji je ranija faza Hashimotov sindroma. Upozoravajući su znakovi bolesti štitnjače (čak i ako je TSH “normalan” na laboratorijskom testu). Oko 80 do 90 posto osoba s Hashimotom imat će povišena TPO ili TG antitijela ili oba.
Normalne vrijednosti za antitijela na TPO i TG su <35 IU/mL. Međutim, prema Institutu za funkcionalnu medicinu, optimalni rasponi (gdje se većina pojedinaca najbolje osjeća) su <2 IU/mL za obje vrste antitijela.
Neka istraživanja sugeriraju da bi metode poput prehrane bez glutena i suplementacija selenom mogle smanjiti antitijela za 20 do 50 posto. Antitijela fluktuiraju kao odgovor na okidače i životne navike. Dok unosite promjene u svoj način života i prehranu trebali biste testirati antitijela svaka tri mjeseca kako biste provjerili djeluju li vaš način života i/ili dijete koje primjenjujete.
Antitijela kod bolesti štitnjače
Štitnjača može funkcionirati i istovremeno raditi na svom oporavku
Većina konvencionalnih liječnika reći će da su Hashimoto i ostale bolesti štitnjače neizlječive i zahtijevaju ostanak na lijekovima za štitnjaču do kraja života. Istina je da će neke osobe možda otkriti da, uz rješavanje temeljnih uzroka, najbolje funkcioniraju s lijekovima za štitnjaču. I mogu donijeti odluku o dugotrajnoj uporabi lijekova kako bi živjeli najbolje i najkvalitetnije što mogu. No, postoji i mogućnost oporavka funkcije štitnjače. Istraživanja pokazuju da nakon što autoimuni napad na štitnjaču prestane, ona ima sposobnost oporavka. Također je dokazano da se funkcija štitnjače spontano oporavlja kod 20 posto pacijenata s Hashimotom (eutireoidno stanje).
Jedna studija ispitivala je slučaj tri djevojčice koje su se spontano oporavile (djelomično ili potpuno) od autoimunog hipotireoidizma (prije početka uzimanja lijekova). Nijedna od njih nije imala prekomjernu razinu joda ili goitrogena tijekom ispitivanja. Autori studije sugerirali su da je na njihov oporavak mogla utjecati eliminacija joda (koji može pogoršati hipotireozu i Hashimotov sindrom), kao i neuzimanje neoptimalnih lijekova koji su im mogli pogoršati stanje. Što to znači? Rješavanje temeljnih uzroka iza autoimunog napada na štitnjaču može poništiti autoimunost!
Prehrana bez glutena, uključivanje selena i ciljanje uzroka razvoja Hashimota neki su od načina za smanjenje ili zaustavljanje autoimunog napada na štitnjaču.
Dodatno
Hashimoto sindrom je složen i izazovan za liječenje. Ponekad, unatoč svojim najboljim namjerama, neće svaki endokrinolog imati uvid u skup jedinstvenih karakteristika i temeljnih čimbenika povezanih s Hashimotom. Ponekad moramo istraživati uzroke i dodatno se zalagati za svoje zdravlje. To značiti i učenje o učincima glutena na štitnjaču, identificiranje nedostataka hranjivih tvari koje se uobičajeno opažaju kod Hashimota ili proučavanje različitih mogućnosti terapije za štitnjaču. Sve je to neizmjerno korisno u dubljem istraživanju temeljnih uzroka i njihovog rješavanja.
To nisam ja – to je moja Štitnjača!
