Poznati američki endokrinolog, dr. Henry H. Lindner iz Mehoopanya u Pennsylvaniji kritizirao je smjernice za tretman bolesti štitnjače koje je izdalo Američko udruženje tireodologa. Iste te smjernice koristi dobar dio ostatka svijeta i temeljem njih definira svoju metodologiju za dijagozu i vođenje terapije bolesti štitnjače. Očito je da se ista metodologija koristi i kod nas i zemljama regije, a i Njemačka i skandinavske zemlje su tu negdje.
Dr. Lindner vrlo slikovito i utemeljeno pojašnjava zašto je TSH tireodologija pogrešna i kako je: “upropastila živote i psihičko zdravlje milijuna ljudi te uništila reputaciju medicine”. Njegovu metodologiju slijedi cijeli pokret funkcionalne i integrativne medicine u Sjeveroj Americi i Kanadi. A zahtjev za praćenje napretka terapije pacijenata temeljem simptoma bolesti i temeljem FT3 i FT4 nalaza sve je češći i u Europi i od strane liječnika i od strane pacijenata. Slobodno ponesite ovaj članak sljedeći put kada budete išli na kontrolu svom liječniku. I vjerujte, nije ni bezobrazno niti drsko. Vaše zdravlje i vaš život su u pitanju. A ako ništa vaš liječnik iz njega ništa ne nauči, mjenjajte liječnika.
Antikliničke smjernice Američkog udruženja za štitnjaču/Američkog udruženja endokrinoloških kliničara (ATA/AACE) iz 2012. godine
Klinička medicina uči nas liječnike da slušamo i istražujemo simptome kod pacijenata i podešavamo terapiju kako bi im olakšali patnju i obnovili zdravlje i vitalost. Međutim, sjernice iz 2012. godine Američkog udruženja za tiroidu i Američkog udruženja endokrioloških kliničara kažu kako „klinički“ ustvari znači „laboratorijski“. I još specifičnije – samo „nivo TSH“. Tvrdi nam se kako je TSH „najbolji test“ nečijeg tiroidog statusa te kako bismo trebali ignorirati pacijentove znakove i simptome bolesti. No, smijemo li se i racionalo i etički osloniti samo na TSH ili eventualo i na FT4 i njihove široke referentne vrijednosti, a a zanemariti pacijentove znake i simptome bolesti?
Baziranje liječenja na laboratorijskim nalazima je dobra stvar. No, moramo biti sigurni da je prikupljanje i interpretiranje laboratorijskih nalaza logički i fiziološki ispravo i korektno. ATA/AACE smjernice i citati istraživača navedeni u smjernicama sadrže sljedeće nelogične i nenaučne pretpostavke…
Pogrešne pretpostavke
– Laboratorijske referente vrijednosti definiraju optimalne vrijednosti hormona za ljudsko zdravlje.
– Hipotiroidizam znači smanjeno lučenje štitne žlijezde koje se otkriva razinom FT4 ako je ispod referentne vrijednosti.
– Razina TSH može biti iskorištena kao „najbolji test“ hormonskog tiroidnog statusa sve dok smo sigurni da sistem hipotalamus-hipofiza (H-H) korektno radi.
– Lučenje TSH horomona i odgovor svih stanica organizma za unos zamjenske svakodnevne T4 terapije je isti kao i a lučenje hormona zdrave štitnjače. Normalan TSH znači da smo postigli optimalnu terapiju.
– Dijagoza „eutiroidan“ znači kako smo postigli to da su TSH i FT4 unutar referetih vrijednosti, neoviso o tome kakve simptome ima pacijent. Odnosno, neovisno o tome je li FT4 blizu donje ili gornje referentne vrijednosti.
– Razina T3, aktivnog hormona štitnjače može biti ignorirana, kako u dijagnosticiranju poremećaja, tako i u terapiji. Liječnici ga ne trebaju testirati niti propisati aktivni hormon T3 kao terapiju.
Nijedna od gornjih pretpostavki nije istinita i ne može izdržati ispitivanje!
Nepobitni argumenti
Laboratorijski referentni okviri za vrijednosti hormona štitnjače nisu bazirani na znanstvenom istraživanju, kao što su bazirani referentni okviri za npr. glukozu, kolesterol, vitamin D ili HgbA1C. Oni su samo sirovi podaci za 95% populacije (s 2 standardne devijacije od srednje vrijednosti). Ti okviri arbitrarno definiraju samo gornjih i donjih 2,5% testirane populacije kao „nenormalne“. Ovo je još gore ako se uzmu u obzir sljedeći argumenti…
– Eutiroidizam mora biti definiran i fiziološki i klinički – kao efekt dovoljne razine T3 u organizmu, ali kroz odsustvo znakova i simptoma hipotiroidnosti te kroz rezultate nalaza. To je ono što želimo, zar ne?
– TSH hormon nije hormon štitne žlijezde. TSH je ustvari indirektna i pogreškamo sklona refleksija nivoa T4/T3 i njihovih efekata u tijelu. Sekrecija TSH hormona nije besprijekorna. Hiposekrecija (smanjeno lučenje TSH je jednako moguće kao što je moguće i smanjeno lučenje bilo kojeg drugog hormona hipofize (LH, FSH, ACTH hormona). Disfunkcija lučenja TSH (djelomično centralni hipotiroidizam) može biti čak i češća nego primarni hipotireodizam.
Čak i da je lučenje TSH besprijekorno, ne može se sa sigurnošću pretpostaviti kako je odgovor svih žlijezda pacijenta na unos T4 terapije isti kao i kod lučenja zdrave štite žlijezde. Upravo suproto. Studije pokazuju kako uspostavljenjem „normalne“ razine TSH zamjenskom terapijom T4 ne uspostavljamo i kvalitetu života ili zdravlja. Razine hormona FT3 kod pacijenata tretiranih T4 hormonom niži su nego u kontrolnoj grupi. T3 je aktivni hormon, a razine FT3 hormona su izuzetno važne. Međutim, najveći dio T3 hormona se u tijelu dobiva pretvorbom T4 u T3 unutar stanica organizma. Kod pacijenata koji nisu pod terapijom T4 hormonom, FT4 bi trebao biti najvažniji test? Koji nivo ovog hormona je dovoljan, a koji optimalan? Što znači laboratorijska referentna vrijednost?
Samoodržavajući mit
Kako bi proizvođač laboratorijskog seta za testiranje definirao referentnu vrijednost, on koristi krvne nalaze 200 „naizgled zdravih“ raspoloživih pojedinaca: prijatelji, obitelj itd…. Davatelji nisu kontrolirani na hipotireozu. Individualni laboratoriji koji koriste set moraju „validirati“ referentne vrijednosti za upotrebu sa svojom opremom i sa svojom populacijom pacijenata. Međutim, oni uglavnom ne troše vrijeme niti novac za testiranje odraslih osoba. Umjesto toga, oni modificiraju referetne vrijednosti populacije koristeći vrijednosti FT4 pacijenata koje su im liječnici uputili. Dakle, pacijenata koji su pod terapijom i pacijenata koji nisu po terapijom T4. A među njima su sigurno i pacijenti sa simptomatskim hipotiroidizmom.
Laboratoriji postupaju pod pretpostavkom da ako je TSH „normalan“, tada je i FT4 „normalan“. TSH tiroidologija je samoodržavajući mit! Tako laoratoriji dolaze do veoma širokog referentnog okvira s donjom vrijedošću od 0,6 do 0,82 g/dL i gornjom vrijedošću od 1,7 do 2,0 g/dL.
Međutim, kada su relativno zdravi e-pacijenti bili testirani s tim istim setovima, opet bez kontrole simptoma hipotiroidizma, ispostavilo se kako je referentna vrijednost za FT4 ustvari od 1,0 do 1,6 g/dL. Donja granica referentne vrijednosti je puno viša nego laboratorijski limit. To znači da laboratorijske vrijedosti uključuju i TSH – orale simptomatske pacijente, osobe s djelomičnom centralnom hipotireozom.
Razina TSH je potpuno nevažna
To znači i da su ustvari laboratorijske gornje vrijedosti referentnog okvira također više nego što bi trebale biti jer uključuju i pacijente koji su pod terapijom T4. Kad bi samo laboratoriji dali donju granicu referentne vrijednosti 1,0 ng/dL umjesto 0,8 g/dL, znatno veći broj simptomatskih osoba bi bio dijagosticira kao hipotiroidan. Pa čak i 1,0 ng/dL još uvijek nije dijagostička razina. To je ustvari samo 2,5 % netestiranih osoba! Vrlo je vjerovatno da bi mnoge osobe s rezultatom u donjoj trećini referentne vrijednosti mogle imati suboptimalne (ispod optimalnih) razine i pripadajuće siptome bolesti. A oslaonit se na TSH rezultat još je gore nego osloniti se na FT4 referentnu vrijednosti bolesnih pacijenata.
Razina TSH je potpuno nevažna za dijagozu ili terapiju pacijenta. Koristan je samo kako bi se ustanovio razlog hipo ili hipertiroidiza. Važni nalazi za dijagozu bolesti su FT3 i FT4. Njihove referentne vrijednosti trebale bi biti baziranie na pažljivo provjerenoj populaciji koja prema cjelokupnom medicinskom znanju ima optimale nivoe hormona štitnjače.
Međutim, neke osobe imaju i genetske abnormalnosti koje utječu na pretvoru T4 u T3 ili imaju osjetljivost na T3 hormon. Zato klinički liječnici moraju ultimativno prakticirati kliničku tireodologiju te moraju dijagosticirati i tretirati hipotiroidizam prvenstveno temeljem znakova i simptoma bolesti, a sekundarno temeljem nalaza FT4/FT3. Liječnici trebaju prilagoditi tretman zamjenskim horomonima T4/T3 kako bi ostvarili najbolji klinički efekt, a izbjegli znake i simptome tireotoksikoze. To je jedina prava klinička tireodologija.
Henry Lindner, MD Tunkhannock, Pennsylvania
Evo zašto ne treba gledati samo TSH vrijednosti nalaza krvi
Vađenje krvi: TSH je nestabilan, a fT4 najbolji pokazatelj stanja
Kako podići i optimizirati fT3 i smanjiti antitijela?