Darivanje krvi može spasiti mnoge živote i te su donacije potrebne češće nego što mislite. Nažalost, sve je manje osoba koje su toliko zdravstveno pogodne da imaju pravo darivati krv, a samo 10 posto od tog broja je i daruje.
Ljudi koji pate od zdravstvenih problema kao što su autoimune bolesti s pravom se pitaju ispunjavaju li uvjete za doniranje krvi. Desetljećima stari mitovi ponekad mogu navesti ljude da krivo misle kako ne ispunjavaju uvjete. Oni oboljeli od nekih bolesti pak razmišljaju o darivanju, iako to ne smiju.
Iako su neke kampanje podizanja svijesti o važniszi darivanja krvi, poput Svjetskog dana darivatelja krvi donekle pomogli, još je uvijek puno toga za naučiti o samom darivanju krvi.
Osobe koje daju krv trebale bi poduzeti mjere opreza prije samog davanja, kako zbog vlastite sigurnosti, tako i zbog sigurnosti drugih, odnosno primatelja.
Što treba znati o podobnosti davatelja?
Postoji nekoliko čimbenika koji određuju ima li netko pravo darivati krv. Prema hrvatskom Crvenom križu krv može dati svaka zdrava osoba:
- starosne dobi od 18 do 65 godina (u slučajevima dobrog zdravstvenog stanja do 70)
- tjelesne težine iznad 55 kilograma – proporcionalno visini
- tjelesne temperature do 37 stupnjeva
- krvni tlak: sistolički od 100 do 180 mm Hg, dijastolički od 60 do 110 mm Hg
- puls: od 50 do 100 otkucaja u minuti
- uz odobrenje liječnika
Muškarci mogu na klasični način dati krv četiri puta godišnje s razmakom između davanja od tri mjeseca, a žene tri puta godišnje s razmakom između davanja od četiri mjeseca.
Na staničnom separatoru davatelji krvi mogu češće dati jedan ili više krvnih sastojaka. Oko 10% davatelja krvi se tijekom liječničkog pregleda odbije privremeno ili trajno. Razlog odbijanja uvijek je opasnost od uzimanja krvi za davateljevo zdravlje ili opasnost od krvnih pripravaka za primateljevo zdravlje. Isto tako, a sukladno zakonskoj regulativi u Republici Hrvatskoj, krv mogu dati samo osobe s državljanstvom Republike Hrvatske.
Neke zdravstvene povijesti i medicinska stanja mogu vas automatski diskvalificirati od doniranja. Nekoliko njih uključuje:
Koji su razlozi privremenog odbijanja davatelja?
Privremeno se za darivanje odbijaju osobe koje imaju:
- lakšu akutnu bolest (prehlada, crijevna viroza, infekcija liječena antibiotikom, privremeno uzimanje antihistaminika, kortikosteroida)
- žene za vrijeme menstruacije, trudnoće i dojenja
- osobe koje su primile transfuziju, imale operativni zahvat, bile podvrgnute endoskopskom pregledu (artroskopija, kolonoskopija, gastroskopija,…) mogu darivati krv nakon 4 mjeseca od navedenog
- osobe koje su bile na akupunkturi, tetovirale se ili bile podvrgnute bušenju uha ili bilo kojeg drugog dijela tijela mogu darivati krv nakon 4 mjeseca od navedenog
- osobe koje su konzumirale alkoholna pića 8 sati prije
- nizak hemoglobin
- visoki ili niski krvni tlak
Navedeni su samo neki od razloga privremenog odbijanja. Konačnu odluku donosi liječnik prilikom pregleda i razgovora s dobrovoljnim davateljem prije samog čina doniranja.
Razlozi trajnog odbijanja darivatelja
Trajno se odbijaju za darivanje krvi osobe koje boluju od ozbiljnih bolesti srca i krvnih žila, kroničnih bolesti dišnog, mokraćnog ili probavnog sustava, autoimunih bolesti, zloćudnih bolesti, kroničnih zaraznih bolesti, dijabetesa ovisnog o inzulinu, psihičkih ili neuroloških bolesti.
Neke osobe zbog svog socijalnog ponašanja pripadaju skupinama s povećanim rizikom za dobivanje krvlju prenosivih zaraznih bolesti i one ne smiju darivati krv:
- ovisnici o alkoholu ili drogama
- osobe koje često mijenjaju seksualne partnere
- osobe koje su uzimale drogu putem igle
- osobe koje su liječene zbog spolno prenosivih bolesti
- limfom i druge vrste raka
- izloženost kravljem ludilu
- nedavna zaraženenist prenosivom spolnom bolešću kao što je sifilis
- dijagnoza HIV-a, hepatitisa B ili hepatitisa C
- određeni lijekovi također vas mogu privremeno spriječiti u davanju krvi, kao što su imunosupresivi, razrjeđivači krvi i dr.
Mogu li osobe s autoimunim bolestima darivati krv?
Autoimuna bolest je stanje koje uzrokuje da imunološki sustav tijela pogrešno smatra zdrava tkiva stranima i napada ih kao imunološki odgovor. Postoji više od 80 poznatih autoimunih bolesti, uključujući stanja poput psorijatičnog artritisa, upalne bolesti crijeva, celijakije, reumatoidnog artritisa, multiple skleroze, Hashimota i Gravesove bolesti.
U mnogim slučajevima, ukoliko imate koju od navedenih bolesti, niste automatski diskvalificirani od davanja krvi, već će propisi varirati ovisno o vašem točnom zdravstvenom stanju.
No, osobe s lupusom, reumatoidnim artritisom, Hashimotom, Gravesovom bolešću, Crohnovom bolešću, ulceroznim kolitisom i multiplom sklerozom diskvalificirane su od davanja krvi. Razlog su razine hormona štitnjače, povišena antitijela kod Hashimota, terapija koja se uzima te brojni ostali čimbenici koji mogu utjecati na krv. Osobe s celijakijom obično mogu darivati krv sve dok ispunjavaju druge uvjete podobnosti, uključujući dob, težinu i druge opće zdravstvene čimbenike. Ovisno o zdravstvenom stanju, liječnik vas može uputiti jeste li podoban donor ili ne.
Antitijela kod bolesti štitnjače
Možete li donirati plazmu imate li autoimunu bolest?
Plazma je ponekad nužna za liječenje rijetkih i kroničnih bolesti. Da bi dali krvnu plazmu, davatelji moraju proći zdravstveni pregled i ispunjavati određene zahtjeve za dob i težinu. Zanimljivo je da neke osobe s autoimunim bolestima možda mogu donirati svoju plazmu, iako im njihovo stanje ne dopušta davanje krvi. Davanje plazme razlikuje se od davanja krvi po tome što se tijekom procesa davanja plazme ona centrifugom odvaja od ostalih dijelova krvi. Nakon toga, krv se vraća u krvne žile kako bi mogla početi nadoknađivati plazmu koja je uklonjena.
Prilikom darivanja krvi, banke krvi primaju sve sastojke ljudske krvi (crvena krvna zrnca, bijela krvna zrnca, plazmu i trombocite). Plazma se može donirati puno češće od krvi, iako proces može trajati znatno dulje.
Koji su rizici davanja krvi kod autoimune bolesti?
Osobe s autoimunim poremećajima mogu biti osjetljivije na probleme ili komplikacije nakon davanja krvi. Na primjer, osobe s lupusom mogu imati povećan rizik od pogoršanja stanja. Neki simptomi uključuju bolove u zglobovima, slabost i bolove u mišićima, kao i osip na koži nakon davanja krvi.
Darivanje krvi siguran je postupak za većinu ljudi, iako se ponekad mogu pojaviti nuspojave poput mučnine i vrtoglavice. Osobe s autoimunim bolestima trebale bi razgovarati sa svojim liječnikom kako bi saznale dolaze li uopće u obzir za davanje krvi (a najčešće ne).
Kako biste bili u tijeku sa svojim zdravljem, liječnici preporučuju redovite laboratorijske pretrage kako bi se rano otkrili poremećaji u organizmu.
Zašto je darivanje krvi toliko važno?
Transfuzije krvi su potrebnije nego što mislite. Procjenjuje se da jedna od sedam osoba koje dolaze na bolničko liječenje trebati transfuziju. Kako svatko ima određenu krvnu grupu, neki ljudi mogu primiti samo određene vrste krvi u transfuziji. To znači da banke krvi i bolnice trebaju prikupiti što je više moguće svake vrste ove za život neprocjenjive tekućine.
O krvna grupa je najčešća i osobe s ovom krvnom grupom smatraju se univerzalnim darivateljima, jer svatko transfuzijom može primiti ovu krvnu grupu. Međutim, kako je ova vrsta krvi u velikoj potražnji, često je nedostaje.
Osobe koje daju krv trebale bi poduzeti mjere opreza prije samog davanja, kako zbog vlastite sigurnosti, tako i zbog sigurnosti drugih, odnosno primatelja. Na primjer, liječnik vam može savjetovati da što je više moguće regulirate šećer u krvi, izbjegavate naporan trening prije donacije i izbjegavate konzumiranje alkohola ili pušenje.
I na kraju: ukoliko ste među osobama koje ne mogu darivati krv, sobe, možete značajno pomoći i kao animator dobrovoljnog davanja krvi u svojoj sredini!