Ljudi su po svojoj prirodi od pamtivijeka bili nomadi. Oduvijek su se kretali zemaljskim prostranstvima u potrazi za hranom, poslom ili novim iskustvima. Danas kada je dostupnost povoljnih avioletova bolja nego ikad, sve više i više se odlučujemo zakoračiti u neki novi nepoznati svijet. Sve više i sve češće se odlučujemo na putovanja.
Kada odlučimo negdje otputovati, obično najprije prođemo kroz proces pripreme. Naoružamo se svim potrebnim informacijama o mjestu odredišta, čitamo preporuke na blogovima za putnike, proučavamo vodiče i brošure. A kada konačno stignemo na cilj, tražimo važne znamenitosti, vadimo mobitele i fotoaparate, radimo selfije i obavještavamo sve društvene mreže gdje se trenutno nalazimo. I da se razumijemo, nema ničeg lošeg u tome.
Gdje je razlika između putovanja na neko mjesto kako bismo ga fotografirali i gledanja fotografije istog tog mjesta u nekoj brošuri ili na internetu?
Putovanje prema unutra
Međutim dobro je ponekad zapitati se isto ono što i Alain de Botton propituje u svojoj knjizi Umijeće putovanja. Gdje je razlika između putovanja na neko mjesto kako bismo ga fotografirali i gledanja fotografije istog tog mjesta u nekoj brošuri ili na internetu? Razlike nema. (Ok, možda je na nečijem fotoaparatu rezolucija malo bolja nego na onom s interneta.) Ako je jedina svrha našeg putovanja otići negdje gdje većina putnika odlazi po fotografije, kretati se već dobro utabanim stazama ili možda da bi dodali još jednu kvačicu na svojoj ‘Listi mjesta koja se moraju posjetiti prije nego što umremo’, onda možemo isto tako ostati kod kuće.
Svako putovanje bi ponajprije trebalo biti putovanje prema unutra. Potreba da se na neko vrijeme odmaknemo od poznatih okvira unutar kojih doživljavamo sebe. Namjera da kroz istraživanje nepoznatih krajolika našeg planeta također istražimo i nepoznate dijelove sebe. Tada su mjesta na koja odlazimo i ljudi koje susrećemo samo odraz u ogledalu naše duše. I tada putovanja imaju iscjeljujuću moć. Jer ponekad kao da ne možemo pokrenuti nešto unutar sebe dok se zaista ni prostorno ne pokrenemo. To “prostorno” može biti i jednostavno ispijanje kave u nekom novom okruženju ili slučajan susret s nekim drugim putnikom u podzemnoj željeznici.
Svaka promjena uvijek je dobrodošla, čak i ako ne znamo uvijek što nam ona donosi. Pa ako je promjena, kao što kažu, jedina konstanta, a putovanja donose promjene, onda krenite odvažno po ta iskustva! Budite svjesni koja je svrha vašeg putovanja i otvorite se za sve blagoslove koje vam put donosi. Umjesto vodiča i brošura slušajte intuiciju, umjesto smjernica i putokaza pitajte lokalne znalce. I hrabro krenite tamo gdje vas srce vuče iako će vam neki možda reći da putovati tamo i tamo nije baš sigurno. Sam život je jedno veliko avanturističko putovanje i što je u njemu sigurno? Ništa nije sigurno, odnosno sve je sigurno. Ovisno o tome kako na to gledate…
Paula Vranković
Putovanje najpoznatijim vlakom na svijetu
To nisam ja – to je moja Štitnjača!
