Iznenadio sam se, stvarno jesam, bacivši pogled oko sebe i ugledavši ljude koji sliče na Indijce, neke koji neodoljivo podsjećaju na Portugalce i neke s manirima Francuza i francuskim naglaskom. Povijest je Mauricijusu nametnula razne rase i narodnosti, od Arapa, Portugalaca, Francuza, Britanaca… Jer, svatko je želio ovaj raj samo za sebe. A i nije bilo Sueskog kanala, pa je Mauricijus postao i strateško područje, udaljeno nekih 700 kilometara istočno od Madagaskara, a veličine Krka. I što je najbitnije, iako jako malen, dobro je povezan. Iznajmio sam auto i krenuo na svoju solo avanturu zemljom u kojoj ljudi pričaju kreolski, a ponašaju se dalmatinski i samo ovdje kao da vlada konstantna fjaka.
Bio je u pravu Mark Twain kada je rekao da je Bog stvorio raj kao kopiju Mauricijusa.
Fantastični prizori
S obzirom da je u Africi dolar najvažnija religija nisam imao potrebe mijenjati novac u njihovu valutu rupije. A s obzirom da je Mauricijus turistički razvijeniji od ostatka Afrike svugdje primaju kartice. Super je zabavno kad iznajmite auto s lošim akumulatorom i krenete, pa tek onda shvatite da se vozi po engleskim pravilima, znači lijevom stranom i po jako uskim cestama.
Ali su zato prizori fantastični. Tako da sam više vremena provodio fotografirajući nego vozeći, iako nikada nisam gasio auto zbog već spomenutog lošeg akumulatora da ne bih ostao u problemu na nekim jako dragim i fotogeničnim, ali neturističkim mjestima ovog prekrasnog otoka.
Najljepši dio otoka
Kako se spremao mrak, a nisam baš toliki avanturist da vozim bez svjetala po nepoznatim krajevima, dolazim do svog prenoćišta na vjerojatno najljepšem dijelu otoka po imenu LeMorne. Svi koji su vidjeli fotografije Mauricijusa na internetu ili htjeli otići tamo, uvijek ih prati jedna te ista slika. Hrid koja se okomito uzdiže iznad mora i s njenog se vrha prostire pogled od 360 stupnjeva. E, baš tu sam našao smještaj u kući jedino Južnoafrikanca francuskih korijena koji trenutno živi u Velikoj Britaniji.
Na tom dijelu otoka nudi se bezbroj mogućnosti. Od penjanja na vrh stijene i kitesurfinga pa sve do vožnje u obližnji nacionalni park Black River Gorges koji se nikako ne smije propustiti. Tek ćete tada shvati koliko je ovaj otok raznovrstan. Krajolik kojim prolazim, brzo se mijenja. Vozio sam se nepreglednim poljima šećerne trske, kroz kanjone pokraj vodopada pa sve do vulkanskih dijelova otoka i pješčanih plaža.
Otok raznovrsnosti. Od flore i faune do ljudi. Jedina afrička zemlja s dominantnom Hindu religijom.
Najsigurniji dio Afrike
Mauricijus ima sve i, za razliku od ostatka Afrike, siguran je. Napokon nisam trebao imati oči na leđima. Bio je u pravu Mark Twain kada je rekao da je Bog stvorio raj kao kopiju Mauricijusa. Preferiram jug više od sjevera, ali za osjetiti urbanu vibru Mauricijusa mogu samo na jednom mjestu. Ta je točka Port Louis, glavni grad ove otočne države i ne veće populacije od Splita. Skoro sam požalio s obzirom koliko sam puta zapeo u gužvi! Jer, svi putevi vode u Rim… A ovaj grad je trgovačko i poslovno središte otoka s velikom lukom u koju svi gravitiraju. A i mjesto za kupiti jeftine suvenire na lokalnim tržnicama. Ne zaboravite se cjenkati i pripremite sitne rupije. Port Louis, kao i plaža Flic en Flac, bile su samo moje usputne stanice prema Grand Baie ili The grand bay na sjeveru otoka. Predivne pješčane plaže i kristalno čisto more bez valova i jakih vjetrova…
Velike hotelske kuće
Zvuči kao raj, ali uvijek je jedan te isti problem u svakom ovakvom raju. To su velike hotelske kuće koje su uzurpirale taj prostor. Biti bijelac u Africi ima jednu prednost. Možete ući na svaku plažu jer svi misle da ste gost hotela. A jedini problem ako ste bijelac u Africi je što svi misle da ste bogati, pa možete postati meta.
Nisam se dugo zadržao među resortima. Vrijeme je za povratak na dragi jug istočnom stranom otoka. Nazvao bih je i jako vjetrovitom stranom otoka. Sad znam zašto na svakoj plaži piše “public”. Od Poste Lafayette do juga protežu se nepregledne plaže i pravi su mamac za ljubitelje ekstremnih sportova na moru.
Bez GPS-a
Moja putovanja su putovanja bez GPS-a i naravno da sam se morao izgubiti koji put. Završavao sam u napuštenim industrijskim pogonima ili u selima bez asfalta, praćen pogledima i podsmijesima lokalaca.
I na kraju mog putovanja Mauricijusom: postoje stvari koje se ne mogu platiti novcem. Smiješak na licu i poznati uzvik : “Cabin crew, prepare for take off.”
Odoh za Seychelles gdje me čeka moja draga.
Autor: Ivan Vuković – Vuka
Ivan Vuković Vuka: Moja Afrika
Hello Dubrovnik: Kako provesti 24 sata u Dubrovniku?
