Recikliramo i krpamo stvari, dajemo im novo ruho. A što je s međuljudskim odnosima? Treba li i njih ponekad, nakon odlaska, zakrpati? Kažu ljudi, valja i treba što više toga reciklirati i krpati. Složila bih se s tom izjavom kada su u pitanju stvari kojima smo okruženi. Smatram da bi trebali manje kupovati sreću, a više je proizvoditi. Poraditi na vlastitoj kreativnosti i pohabanim stvarima udahnuti novi, šareniji život.
Ožiljci i zakrpe
No, što je s odnosima koji su puknuli ili vise o tankim nitima? Što je s ožiljcima i zakrpama na srcu i duši? Valja li uporno zakrpavati stare rane, misleći da će jednom prestati pucati na istim mjestima?
Ponekad ih promatram kao nešto lijepo, luckasto i odvažno. Nova dekoracija i otisak na koži ili, pak, stara rana u novom ruhu. Podsjećaju me kroz što sam sve prošla ne bih li došla k sebi. I kad se sve to već trebalo desiti kako bih pronašla svoj glas, zašto onda s ponekim ljudima ostati dobar, pretvarajući se da je sve kao i prije?
Ne možemo, iako srce žarko želi. U dubini duše znamo da ne možemo. Jer, kroz sve turbulencije u tim odnosima, mi smo se promijenili. Što ne mora nužno značiti da se i dotična osoba promijenila. Možda je ona ostala jednaka, pa sad ne možete koračati rame uz rame i na licu nositi usiljeni smiješak, jer vi na sve gledate drugim očima?
Sigurno je to, da je nekoga u tom odnosu i krahu nakon odnosa, spoznaja i istina promijenila. I ne bismo trebali očekivati da će odnosi s tim osobama, nakon što smo zakopali ratnu sjekiru, ostati jednaki.
Neće. Činjenica je da će odnos ostati ili klimav ili će se podići na bolju razinu. Ako ste vječiti optimist i altruist, dat ćete sto šansi jednoj osobi u nadi da će vaše riječi primijeniti na sebe i da će poboljšati ponašanje.
No, to što vi tako gledate na svijet, vaš je blagoslov i izbor. Ne možete očekivati da se i ostali ponašaju ni jednako ni slično, jer oni vjerojatno nisu još dosegli tu razinu mira i pozitive. Ne znači da neće.
Treba vjerovati onima koji će djelima nakon raskida kontakta s vama pokazati da im je istinski stalo. I ne tražiti isprike kako biste vi ispali bolji i superiorniji od njih. Ukoliko to namećete i tražite od drugih, samo pokazujete da sve što radite radite iz čistog ega, a ne čistog i otvorenog srca.
Oprosti i hvala
Ljudi i kada vas povrijede, nisu dužni ispričati vam se, niti ispravljati krive Drine. Shvatite to. Nisu dužni reći vam oprosti ni hvala ako ono što su činili smatraju ispravnim. Također, oni koji se ispričaju neka to učine čista srca i bez skrivenih namjera. Tek tada isprika ima značenje i važnost.
Tek tad vaši odnosi će moći iz ničega opet prijeći u nešto. Ali ne u nešto staro i dobro poznato, makar se radilo o istoj osobi. Nego u nešto, iako krpano, sasvim novo.
Ponekad je dobro odmaknuti se od ljudi s kojima niste uspjeli u prošlosti pronaći zajednički jezik, kako biste uvidjeli gdje ste griješili. I vi i oni.
Dvije strane
Jer, svaka priča ima dvije strane. A ego je taj koji nas uspješno zavara i ponuka da se ponašamo loše, jer se drugi ponašaju jednako loše prema nama. A u stvari bismo trebali stati na loptu, pokušati razumijeti zašto netko reagira tako na nas i što je to što mi činimo da se netko pored nas ponekad osjeća loše ili prozvano.
Nismo rođeni bez greške. Često se poskliznemo o svoje riječi i ugledamo krivca u ogledalu. Ugledamo onu osobu koja upire istim prstom u druge, kao što drugi upiru u nju. Ljutnju treba naučiti kontrolirati. Kao što treba smanjiti očekivanja i dopustiti drugima da budu to što jesu.
Dopustiti im da padnu i pogriješe kao što ćete i vi, pogledati što se skriva iza te nemoći i ljutnje. I vjerujte, ako se iza skriva nesigurnost, nedostatak ljubavi prema sebi, strah od kritiziranja i odbačenosti – to je dobar znak. Jer, takvim ljudima je stalo do drugih premda to često pokažu na pogrešne načine. Ili tek onda kad im pokažemo vrata.
A ako iza tih postupaka i očiju vidite samo ego, ljubomoru i dozu zloće, osjetite njihovu želju za naplaćivanjem starih dugova, satisfakciju tuđom patnjom i izrugivanjem onih s kojima su nekoć dijelili sebe – bježite i ne osvrćite se.
Mrak, osuda i visok tlak
Od takvih ljudi ćete dobiti samo mrak, osudu, neizbježnu kritiku i visok tlak. To su jedinke koje nisu spoznale sebe premda se na veliko i na van prikazuju boljima, svjesnima sebe, utjecajnima. Ne morate čekati da se promjene niti da shvate. Jer, radi svojatanja svega i svačega, vrlo vjerojatno neće prihvatiti lekciju.
A lekcija je ta da nismo ni crni ni bijeli. Uvijek smo nešto između. Nismo besprijekorni, savršeni, nadmoćni. Niti bi trebali biti.
Ponekad bi bilo dobro zaista otvoriti oči i shvatiti da svatko od nas korača u vlastitim cipelama noseći svu težinu svojih problema i nedoumica. I to je ok. I da ponekad nemamo vremena svima obasjavati dane… Biti uvijek dostupni, biti podrška i kad nas pljuju.
Stvar izbora i uvjerenja
Sve je stvar izbora i uvjerenja. Hoćete li reciklirati i krpati odnose u koje ste ulagali, kao što reciklirate stvari? Hoćete li na nešto staro napokon gledati drukčijim očima, oslobođeni od zamke ega? Hoćete li stati na sadašnjim šavovima i zakrpama i reći ne, jer niste još oprostili ili ne želite oprostiti? Ili ste oprostili, ali ipak odlučili bez tih osoba dalje?
Ljudi, na vama je – zaista! Samo nemojte kriviti druge konstantno za nešto što i vi radite. Nemojte sebe uzdizati bez potrebe, jer ti ljudi vas itekako poznaju, kao i vaše loše strane. I nikome niste dužni opravdavati se, niti objašnjavati zašto i kako nešto činite.
Za to ćete odgovarati jedino sebi. Kad se pogledate u ogledalo. Kad nikoga nema pokraj vas, u mraku i tišini sobe. Tada ćete ili biti ponosni na sebe jer vidite da vas nedaće i zlonamjerni ljudi nisu promijenili, ili ćete osjetiti ogroman sram i tugu, dok će duša potiho plakati. Birajte dobro, ljudi. Idite ondje gdje rijetko tko ide, makar vas drugi rušili i bacali na dno.
Vaša istina će kad tad izaći na vidjelo, a vašu svjetlost teško da će itko ugasiti. Birajte odnose koji vas grade. Ali i dopustite onima koji su vas povrijedili da pokažu i dobre strane, ono što su usvojili nakon odlaska. Jer možda će vam pokazati ljepšu stranu života. Možda je trebalo biti tako da biste se više i jače cijenili.
